Na hroničnom programu hemodijalize u Crnoj Gori nalazi 230 bolesnika, od čega 90 u KCCG.

Pacijentkinja na hemodijalizi 44 godine

 (Foto: Portal ETV/S.Đ.)
(Foto: Portal ETV/S.Đ.)

Direktor Klinike za nefrologiju Kliničkog centra Crne Gore (KCCG), internista nefrolog dr Elvir Mučić, kazao je za "Dan" da se na hroničnom programu hemodijalize u Crnoj Gori nalazi 230 bolesnika, od čega 90 u KCCG.

Po njegovim riječima, najmlađa pacijentkinja na hemodijalizi u Crnoj Gori ima 18 godina (u Opštoj bolnici u Bijelom Polju), dok u KCCG najmlađi pacijent ima samo 21 godinu.

Hemodijaliza je jedna od tri terapije za zamjenu funkcije bubrega, druge dvije su transplantacija i peritonealna dijaliza.

Mučić nije precizirao koliko je od 230 oboljelih na listi čekanja za transplantaciju bubrega.

– Pacijentkinja u Herceg Novom je na liječenju hemodijalizom pune 44 godine, a u KCCG jedna pacijentkinja je na hemodijalizi 29 godina – odgovorio je Mučić na pitanje koji je najduži period koji ovi pacijenti provode na hemodijalizi.

Upitan koliko je rizično da pacijent u dužem periodu bude na hemodijalizi, ističe da višegodišnji staž na programu hemodijalize neminovno dovodi do formiranja kalcifikacija na krvnim sudovima srca i promjene elasticiteta, odnosno kvaliteta krvnih sudova u cjelini.

Kako je ranije saopšteno, u Crnoj Gori se 99 pacijenata nalazi na listi čekanja za transplantaciju različitih organa, među kojima je i osmoro djece. Posljednja transplantacija bubrega u KCCG urađena je 2018.godine, nakon čega su pacijenti, koji su imali srodničkog donora, o trošku Fonda za zdravstveno osiguranje upućivani u Tursku.

Ministarstvo zdravlja je ove sedmice započelo kampanju "Potpis za život – donorska kartica – kartica sa najvećom vrijednošću!", ističući da je to poziv na humanost, solidarnost i hrabrost. Kako su ukazali, iako donorske kartice u Crnoj Gori postoje od 2016. godine, odziv građana do sada je bio veoma mali.

Predlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja, koji je u skupštinskoj proceduri, proširen je krug mogućih živih davalaca organa. Kao što smo ranije objavili, po ovom zakonskom predlogu, živi davalac organa može biti lice sa kojim je srodnik po krvi u pravoj liniji (dijete, roditelj, baba i djed) i u pobočnoj liniji do četvrtog stepena (brat, sestra, tetka, stric, ujak i njihova djeca), kao i bračni, odnosno vanbračni supružnik i partner u zajednici života lica istog pola.

Državna sekretarka u Ministarstvu zdravlja Mirjana Vlahović Andrijašević kazala je nedavno na sjednici Odbora za ljudska prava, koji je jednoglasno podržao predložene izmjene zakona, da se po prvi put zakonski uređuje nesrodničko davalaštvo u cilju utvrđivanja da se zasniva na osnovnim načelima davanja organa u svrhu liječenja: pristanka, odnosno saglasnosti davaoca i primaoca; davanja u cilju liječenja; nekomercijalnog davanja, a posebno kao dobročino davanje, bez novčane ili druge odgovarajuće naknade, uz slobodno izraženu volju.

– Radi toga, predlogom zakona je propisano da o uzimanju organa od živog davaoca u svrhu presađivanja primaocu sa kojim se nalazi u posebnim prijateljskim, emotivnim i sličnim odnosima o uzimanju organa odlučuje Ministarstvo zdravlja, na osnovu mišljenja Bioetičkog komiteta, kao stručnog savjetodavnog tijela – rekla je Vlahović Andrijašević.

Kako je objasnila, za uzimanje organa od umrlog lica potrebna je pisana saglasnost za uzimanje ili neuzimanje organa kod izabranog doktora, koja se uvijek može opozvati.

– Ako umrlo lice nije za života dalo pisanu saglasnost ili nije dalo izjavu kod izabranog doktora da se protivi tom postupku, pisanu saglasnost za uzimanje organa tog lica radi presađivanja organa drugom licu u svrhu liječenja može dati član uže porodice – kazala je Vlahović Andrijašević.