Pajović Musić: Belveder je bio i ostaće simbol otpora i prkosa

Belveder je bio i ostaće simbol otpora i prkosa. Građanskog otpora velikosrpskoj agresiji i simbol zajedništva. Svijetla tačka crnogorskog jedinstva u novijoj istoriji – poručila je za Portal ETV izvršna direktorka NVO Centar za građanska prava Svetlana Pajović Musić uz poziv građankama i građanima da se, u neđelju, 6. septembra okupe u crnogorskoj prijestonici na obilježavanju pete godišnjice nasilnog ustoličenja mitropolita Crkve Srbije Joanikija Mićovića, koje je pratila brutalna policijska represija i iživljavanje nad jednim gradom.

Ova organizacija, kako je istakla Pajović Musić, poziva na obilježavanje Belvedera – „Cetinje pamti“ sa porukom zajedništva i nacionalnog jedinstva.

KULTURA PAMĆENJA

- Projekat „Cetinje pamti“ je sufinansiran od Prijestonice Cetinje, na javnom konkursu za finansiranje projekata iz oblasti kulture. U ovom slučaju, kulture pamćenja na događaje nasilnog ustoličenja popa crkve Srbije 4. i 5. septembra 2021. Obilježavanje će biti tradicionalno, svake prve neđelje u septembru. Zato pozivamo 6. septembra da zajedno sačuvamo sjećanje na jedan od najvažnijih trenutaka građanskog otpora u savremenoj Crnoj Gori – kazala je naša sagovornica.

Poručuje da se „Belveder ne obilježava da bismo živjeli u prošlosti, već da bismo znali šta ne smijemo dozvoliti da nam se ponovi“.

- Okupljeni građani na prostoru Belvedera, Adžića krivine, šireg centra grada - su trovani bojnim otrovima, suzavcima, gađani šok bombama i gumenim mecima. Istovremeno, političke odluke koje su određivale sudbinu države donosile su se u atmosferi otetih institucija, kada su poluge vlasti preuzele srpske službe i njihovi poslušnici, a crkva imala nesrazmjerno veliki uticaj na državnu vlast – podsjetila je Pajović Musić.

Zato, kaže ona, važno je pamtiti, a Belveder nas ne uči samo otporu.

- Uči nas i zajedništvu. Da njegujemo ono što nas spaja, dosljedni u odbrani crnogorskog nasljeđa, građanske, sekularne i antifašističke Crne Gore. Zato Belveder nije prošlost. On je i danas pitanje odnosa države prema sopstvenim građanima, pitanje slobode, dostojanstva i prava da budemo ono što jesmo – zaključila je Pajović Musić.

SRAMNE SLIKE OBIŠLE SVIJET

Nakon izbora 30. avgusta 2020. godine vlast u Crnoj Gori preuzele su proruske i prosrpske društveno-političke elite koje u kontinuitetu pokušavaju da sruše državne temelje naše zemlje, uguše njen građanski karakter, antifašističko nasljeđe, revidiraju istorijske činjenice i u konačnom i formalno je uvedu u velikodržavni projekat susjedne Srbije – „srpski svijet“.

Njihov glavni strateg je Crkva Srbije koja je sastavila i njihovu prvu vladu, a do danas je najuticajniji konstituent vlasti. Naravno, formalno nijesu u Vladi i institucijama, ali suštinski kanališu društveno-političke procese.

Šokantne slike iz crnogorske prijestonice koje su 5. septembra 2021. godine obišle svijet nedvosmisleno su pokazale da Crkva Srbije nije vjerska zajednica, već brutalna parapolitička organizacija.

Nikada prije toga svijet nije svjedočio vjerskoj ceremoniji koju su pratile naoružane specijalne policijske jedinice, grad zavijen u dimu suzavca i drugog hemijskog oružja, pozivi upomoć građanki i građana koje su policajci bukvalno lovili cetinjskim ulicama kako bi ih zasuli gumenim mecima, suzavcem, šok i fleš bombama...

Bukom i dimom vlasti su toga jutra pokušale da zaustave poruku da je Joanikije Mićović nedostojan.

Ali, nijesu zaustavili nedostojne slike i snimke koji su obišli svijet.

Jedan mitropolit dopremljen je na Cetinje helikopterom Vojske Crne Gore, u pratnji maskiranih specijalaca sa dugim cijevima doveden je do Cetinjskog manastira, bez dobrodošlice stanovnika Prijestonice, dok su sa okolnih brda prema gradu bili usmjereni snajperi. Mićović je ustoličen bez svečane procesije gradskim ulicama što im je bio plan. Policija nije uspjela da rastjera hiljade građanki i građana okupljenih u znak protesta zbog nasilnog ustoličenja srpskog mitropolita u crnogorskoj svetinji...

OGOLJENO LICE CRKVE SRBIJE I CRNOGORSKE VLASTI

Ustoličen je u skraćenoj proceduri, a dok su mu nedostojnom pojali u Cetinjskom manastiru, cetinjskim ulicama stotine policajaca brutalno se obračunavalo sa dostojnim građankama i građanima Crne Gore, odlučnim da ne ustuknu.

I onoga trena kada su ga opet sjeli u vojni helikopter i vratili ga u Podgoricu đe je organizovao slavlje, na Cetinju je zavladao muk. Više se nijesu čuli zvuci ispaljivanja suzavca, šok bombi i gumenih metaka.

Nije uspio Joanikije Mićović, onako kako su zamislili iz Beograda i naložili zvaničnoj Podgorici, da zajedno sa patrijarhom srpskim Porfirijem Perićem ušeta na Cetinje, preko Belvedera i u svečanoj procesiji dođe do Cetinjskog manastira.

Građanke i građani u Prijestonici su počeli da se okupljaju 3. septembra, a dan pred nasilno ustoličenje, 4. septembra, već ih je bilo hiljade.

Vlasti, svjesne da će se do 5. septembra ujutro na Cetinju okupiti još desetine hiljada ljudi donijele su odluku, u ranim popodnevnim satima 4. septembra, da blokiraju sve prilaze Prijestonici i zabrane ulazak u taj grad?! I ne samo to. Zatvorili su i blokirali sve saobraćajnice iz ostalih gradova koje su vodile ka Cetinju?! Crna Gora je bila pod opsadom.

Samo sa jednim ciljem. Da Mićović i Perić nesmetano ušetaju u Prijestonicu. Nijesu uspjeli.

Građanke i građani koji su stigli na Cetinje, organizovali su se i zajedno sa Cetinjankama i Cetinjanima blokirali sve prilaze gradu. Napravili su i živi štit za crnogorsku prijestonicu. Svita Crkve Srbije do Cetinja nije mogla kako je planirala.

Uzalud su bili suzavac, šok i fleš bombe, kojih je za nekoliko sati ispaljeno čak oko hiljadu, gumeni meci...

Joanikije Mićović i Porfirije Perić do Cetinjskog manastira mogli su samo iz vazduha. Belveder nijesu mogli proći.

I zato je tog mučnog jutra 5. septembra 2021. godine pobijedila ujedinjena, građanska Crna Gora. Dok su pravljene blokade i živi štitovi niko nikoga nije pitao koje je nacije, vjere, odakle je, kojoj partiji pripada. Bili su tu ljudi od Ulcinja do Herceg Novog, Podgorice, Nikšića, Bijelog Polja, Rožaja, Berana, Pljevalja... Samo sa jednom željom – da pokažu svijetu da Crna Gora nikada neće biti teritorija „srpskog svijeta“.