Preko moga djeda, osjećam da je i Boka dio mog identiteta

Od maja ove godine Peđa Grbin je prvi čovjek Pule, najvećeg grada Istre. Doskorašnji predsjednik hrvatskog SDP, inače pravnik i bivši košarkaš, u razgovoru za Portal ETV oktrio nam je što ga veže za Baošiće, zbog čega je Istra posebna i zašto voli Boku kao svoju rodnu Pulu.

 -To je dio mene, dio mog identiteta. Od kada znam za sebe kući nam je stizao časopis „Boka“. Ja sam ga čitao, proučavao, za Gospu od Škrpjela sam znao isto kada i za ostrvo Uljanik na kojem je naše brodogradilište. Teško mi je o tome govoriti na bilo koji drugi način – objašnjava Grbin.

PORTAL ETV: Kako ocjenjujete saradnju sa crnogorskom nacionalnom manjinom u Puli?

GRBIN: Možda nisam baš potpuno objektivan po tom pitanju s obzirom na to da je meni djed rođen u Baošićima, pa bi Vam onda morao odgovoriti na pitanje kako sarađujem sam sa sobom, u jednom velikom dijelu. Prosto, osjećam taj dio identiteta u sebi. 

Pula je multietnički, multikulturalni grad u kojem žive pripadnici brojnih nacionalnih manjina, kako onih koje potiču sa područja bivše Jugoslavije tako i drugih, kao što je italijanska... Saradnja sa svima je u Puli - odlična. I ja vjerujem da, definitivno svako, bez obzira na naciju, Pulu jednako smatra svojim domom.

PORTAL ETV: Na koji način etnički Crnogorci u Istri mogu ojačati veze Hrvatske i Crne Gore?

GRBIN: Na više načina. Prije svega, to su ljudi koji su, poput mene, povezani sa krajem odakle su došli neki od njihovih predaka, a opet imamo i ljude koji danas dolaze ovdje, putuju...Na kraju, ono što je posebno važno, i tako specifično, je crnogorska zajednica sa područja Peroja. To, administrativno nije područje ali je  perojska priča jedan dodatak koji nas sve povezuje i čini ponosnim što imamo takvu zajednicu sa tako predivnom istorijom.

PORTAL ETV: Kako Vi doživljavate Crnu Goru s obzirom da porodica Vaše majke porijeklom iz Boke?

GRBIN: To je dio mene, dio mog identiteta. Od kada znam za sebe kući nam je stizao časopis „Boka“. Ja sam ga čitao, proučavao i za Gospu od Škrpjela sam znao isto kada i za ostrvo Uljanik na kojem je naše brodogradilište. Teško mi je o tome govoriti na bilo koji drugi način. U mojoj porodici se prepričava jedna šala, malo je crna, ali, tačno na dan kad sam rođen, 1979,  udario je onaj drugi talas potresa na crnogorskom primorju, koji nam je srušio staru kuću, pa su se moji šalili da kad sam ja došao na svijet – otišla je kuća. Nažalost ne idem onoliko često koliko bih htio, djelimično zbog udaljenosti, djelimično zbog posla, ali drago mi je da smo uspeli da moj mali od četiri godine već ode dolje, vidi kraj odakle mu je prađed, gdje je rodbina. U kontaktu smo i to mi je važno.

PORTAL ETV: Nedavno su navijači crnogorske reprezentacije na Maksimiru razvili transparent „Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče“. Kako gledate na taj gest?

GRBIN: Mislim da je to jedan lijep potez na koji bi se svi navijači, generalno, trebali ugledati. Navijači iz nekih drugih, nama susjednih zemalja pogotovo. Ali, inače,  navijači fudbalske reprezentacije Crne Gore poznati su po tome što kod njih nema nasilja ni onih standardnih uvreda. Osim kada se igralo sa Bosnom i Hercegovinom pa su razvili transparent „Burek sa sirom“. Nema toga ko na to nije umro od smijeha i takve stvari se cijene. Ali, vratimo se na ovo što je ipak malo ozbiljnije - to je jedan izuzetno lijeo gest na koji bi se mnogi trebali ugledati. 

PORTAL ETV: Jedna od specifičnosti Istre je Peroj, selo u koje su crnogorski naseljenici došli 1657. godine. Ali, i svi oni ljudi koji su u Istru došli u prošlom ali i ovom vijeku učinili su ovaj prostor bogatijim i jednako su prihvaćeni. Je li to pravo bogatstvo Istre?

GRBIN: Peroj je stvarno jedna specifična stvar. Ali, ja kažem da nema u Istri nikoga kome u jednom trenutku neko nije došao odnekud i za mene biti Istrijan, biti Puležan zapravo je prihvatiti određene vrijednosti i način života. I ne prihvaćam to da mi neko kaže, recimo, oni koji su došli prije, na primjer, 1.1.1911. su – OK, a oni koji su došli kasnije e, ti nisu naši. Nema tog nekog datuma, svi smo na neki način došli od nekud. Mi imamo u Istri i prezime Petrović, koje je autohtono. Jedna od najvećih heroina Istre je Ruža Petrović. Ali ako ga akcentujete drugačije (crnogorski) onda je to sasvim druga stvar. 

U jednoj grupi ljudi koji su došli bio je i sveštenik i oni su uspjeli da zadrže identitet, ali je bilo i drugih grupa ljudi koji su došli iz nekih drugih sela sa područja Crne Gore, drugi sa područja dalmatinskih ostrva koji nijesu do te mjere zadržali svoj identitet. Ali, svi mi činimo Istru i svi mi je činimo tako posebnom. I upravo zato vjerujem da je ljudima iz cijelog svijeta, kad ovdje dođu bilo na dan, nedjelju ili za cijeli život lijepo. 

Mom đedu su tamo negdje prije osamdeset godina otprilike rekli - Cvjetković je l' znaš gdje je Istra? A on je rekao - znam. E pa ideš tamo. I onda je on krenuo negdje iz Boke put Istre, jedan dio puta i pješke, došao. I vjerovatno jednom trenutku nije ni mislio da će to biti mjesto gdje će provesti ostatak svog života. Kad kažem ostatak to su dobre tri četvrtine.

PORTAL ETV: Kako ocjenjujete aktuelne odnose između Hrvatske i Crne Gore?

GRBIN: Ja bih ih nazvao načelno dobrim iako su neka otvorena pitanja tu, ali to ostavljam onima koji su na nacionalnom nivou da ih riješe. Bilo je uspona, bilo je padova, ali mislim da su odnosi između naše dvije zemlje generalno dobri i upravo onakvi gestovi, kao što je onaj na nedavnoj fudbalskoj utakmici, bez obzira na rezultat, put u pravom smjeru. Za rezultat se neću izvinjavati, odmah da vam kažem! 

PORTAL ETV: Za kraj – kada ćemo Vas vidjeti u Boki?

Dvije godine sam imao izbore na izbore i sad smo u pregovorima kući kad ćemo sljedeći put. Jer, bilo nam je jako lijepo. I ako čitate ovo – Vesna, Gojko, Milena, Slavice, Vido, Đorđe, i svi ostali koje sam zaboravio – veliki pozdrav. 

Marija ŽIŽIĆ