Raičković: Dosegla sam novi nivo iscjeljenja
Dokumentarni film „Lavanda“, za koji je mlada rediteljka Mateja Raičković osvojila nagradu „Maslačak“ na festivalu dokumentarnog filma Underhill, nije samo umjetnički izraz, već i hrabro svjedočanstvo djevojke koja je prije deset godina, kao šesnaestogodišnjakinja, preživjela seksualno nasilje od tadašnjeg momka. O tom iskustvu i procesu stvaranja filma, u Ljetnjem programu Televizije E, govorila je rediteljka Raičković.
Mlada autorka kaže da joj je bila čast da bude dio festivala Underhill, iako nagradu nije očekivala. – To je bio lijep način da ispunim cilj koji sam zacrtala – da filmom dotaknem ljude – kazala je ona.
- Najteže je bilo odlučiti da uopšte pustim film u Crnoj Gori, jer sam tek nakon deset godina smogla hrabrosti da progovorim o tome. Meni najbliži ljudi nijesu znali ništa – ni porodica, ni prijatelji – o onome što se desilo. Tako da ovo nije bilo priznanje samo sebi, već i ljudima oko mene, a onda i široj javnosti. Osjetila sam da je pravi trenutak da progovorim. Nije bilo jednostavno stati pred svima i pustiti film, jer znate kako je na Balkanu pričati o ovim temama – uvijek se okrivi žrtva. Iskreno, bilo me malo strah komentara, ali pokazalo se da su oni bili suprotni od onoga što sam očekivala. Dobila sam puno podrške, uživo i putem društvenih mreža, tako da sam veoma zadovoljna i, nakon svega, dosegla sam neki novi nivo iscjeljenja - rekla je Raičković.
Dodaje da joj je trebalo dugo da sebi prizna da to što se dogodilo nije bila njena krivica i da je bila žrtva nečega veoma lošeg.
- Pomogli su mi razni mentori sa fakulteta, a pokrenulo me i to što su mi druge žene prilazile i pričale svoje priče. Nažalost, taj broj je velik – rekla bih da je svaka druga ili treća žena proživjela nešto slično, a o tome je teško govoriti. Nekako su one osjetile da sam ja sigurna luka, da mogu sa mnom da razgovaraju, iako nijesu znale šta se meni desilo - istakla je ona.
Raičković kaže da joj ljudi i dalje prilaze, govoreći da su imali slično iskustvo, te da ih je film osvijestio i ostavio utisak da ona govori u ime svih.
- Voljela bih da se ovaj film prikazuje u srednjim školama, kako bi se sa mladima razgovaralo o ovakvim temama. Ja sam bila tinejdžerka kada se to dogodilo i mislim da je kroz film, kroz umjetnost, lakše otvoriti teške teme. Možda je onda i djeci lakše da sa roditeljima pričaju o tome, jer koliko god bili bliski, nije lako pokrenuti takvu priču - zaključila je Raičković.