Siromaštvo duboko ukorijenjeno, potreban sistemski odgovor
U Crnoj Gori 20 odsto ljudi ima dohodak ispod praga rizika od siromaštva, kazali su iz Banke hrane, navodeći da ta široko rasprostranjena pojavan zahtijeva sistemski odgovor.
Predsjednica Banke hrane Marina Medojević rekla je, povodom Svjetskog dana siromašnih, da je taj dio populacije, koji je potpuno bez moći i uticaja u društvu, u velikoj potrebi, a ne nailazi na dužnu pažnju kreatora nacionalne i lokalne politike, kako bi dobili zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba.
Kako je navela u saopštenju, po zadnjim podacima Monstat-a koji se odnose na prošlu godinu, u Crnoj Gori 20 odsto ljudi ima dohodak ispod praga rizika od siromaštva.
“Prošle godine podaci su pokazali da je stopa siromaštva bila 20,1 odsto, a godinu ranije 20,3 odsto. Ustaljena stopa ukazuje da je siromaštvo duboko ukorijenjeno i dugoročno, te da zahtijeva sistemski odgovor”, rekla je Medojević.
Ona je istakla da se, prema istraživanju UNICEF-a, svako treće dijete u Crnoj Gori nalazi u zoni siromaštva, a da zadnji podaci Monstata to potvrđuju.
Prema riječima Medojević, problem siromaštva je višedimenzionalan i zahtijeva sveobihvatan pristup i djelovanje na više frontova.
“Neophodno je, prije svega,jačanje sistema socijalne zaštite kroz unapređenje adekvatnosti i dostupnosti novčane socijalne pomoći, kao i razvijanje ciljane pomoći najugroženijim grupama kroz programe podrške starijima koji nemaju primanja, osobama sa invaliditetom, samohranim roditeljima i drugim ranjivim kategorijama”, ocienila je Medojević.
Ona je kazala da, prema poslednjem istraživanju Monstata, u riziku od siromaštva nalazi se svaki pojedinac koji ima manje od 331 EUR mjesečno, kao i svaka četvoročlana porodica koja nema 695 EUR.
“Stopa siromaštva među nezaposlenima je čak 39 odsto, a pod pod posebnim udarom su jednoroditeljske porodice gdje je stopa siromaštva 34 odsto i porodice sa troje i više djece koji je 29 odsto siromašnih”, navela je Medojević.
Kako je dodala, zaposleni koji imaju porodicu a primaju minimalnu platu, nalaze se u zoni nemaštine.
“Čak i oni koji primaju prosječnu platu, (istraživanja kažu da je nema čak 70 odsto zaposlenih), su daleko od minimalne potrošačke korpe koju je izračunala Unija slobodnih sindikata Crne Gore, a iznosi dvije hiljade EUR”, rekla je Medojević.
Ona je istakla da bilo koji finansijski trošak iznad uobičajenih ne može da podnese bez posledica skoro polovina stanovnika Crne Gore, preciznije njih 47,9 odsto, a redovno da plaća stanarinu ili ratu kredita ne uspijeva 22,3 odsto.
Prema riječima Medojević, tri četvrtine građana sa manje ili više teškoća podmiruje sve troškove redovno, a tek njih četvrtina nema ovih problema.
“U turističkoj državi kakva je naša, sedam dana van svoje kuće ne može da priušti više od polovine građana, odnosno 55,7 odsto”, navela je Medojević.
Ona je istakla da svi programi koji su rađeni do sada - povećanje plata, penzija - nijesu ni dotakli socijalno ugrožene.
“Njihova primanja su porasla tek za 20-30 EUR poslednjih pet godina uprkos galopirajućim cijenama hrane, stanarina i ostalih elemenata koje čine potrošačku korpu. Godišnja socijala jednaka je mjesečnom primanju nekog od funkcionera”, rekla je Medojević.
Ona je kazala da socijalni stanovi kao način umanjenja siromaštva nijesu u fokusu kreatora javih politika, te da socijalna penzija još nije zaživjela i ne pominje se od nadležnih institucija.
“Nažalost zaključak se izvodi sam, prosječna porodica koja živi u našoj državi je u zoni siromaštva”, rekla je Medojević.
Kako je naglasila, sistemsko rješavanje problema je ključno.
“Obaveza države je da unaprijedi postojeći Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti kako bi vratili dostojanstvo djeci, starima i uopšte porodicama”, kazala je Medojević.
Prema njenim riječima, potrebno je hitno usvojiti dokumenta koji će uspostaviti sistem socijalne zaštite tako da svaka osoba kojoj je potrebno ostvari pravo na socijalnu pomoć, koja će omogućiti dostojanstven život.
Medojević je kazala da bi cilj Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, koji je u izradi, morao biti da se utvrdi koji su pojedinci i porodice ugroženi kako bi se omogućilo priznavanje njihovih prava radi uključivanja u programe podrške.
“Navedeno bi podrazumijevalo prikupljanje informacija iz različitih baza podataka kako bi se osigurali ažurni podaci, ne samo o korisnicima programa socijalne pomoći, već i o ukupnoj populaciji”, pojasnila je Medojević.