Šta bi falilo da je Vučićeviću uručen rad Drljevića ili instalacija “Kako smo, uprkos zakonima, održali Borisa”
Piše: Tanja Šuković
Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
“Moje biće je takvo da u situacijama nepravde reagujem.” ( Boris Raonić, avgust, 2021. godina)
Prvo da Vas upitam kako ste, kako Vam je biće?
Ma je li moguće ovo što čujemo!? Generalni jednostrano prekinuo ugovor sa doktorom Draganom Hajdukovićem, zabranio njegov scenario I prekršio mu autorska prava? I više se ne javlja gospodinu Hajdukoviću… Ni Savjet, ni Boris? Silo nebeska, može li biti da je ovo tačno?
“Nije mi motiv finansije da ovdje provodim vrijeme do penzije, da provodim dva mandata. Motiv mi je prost da konačno i u pravim godinama uradim nešto zašta sam se zalagao svo vrijeme u društvu gdje javna riječ nema snagu kakvu bi trebala da ima, gdje javno mnjenje nije toliko jako pa onda neka činjenica koju ukažemo kao anomaliju ne reaguje javno mnjenje kako reaguje” .” ( Boris Raonić, avgust, 2021. godina)
Pa, kako neko može da posumnja u bogougodna djela i čiste namjere ove blage duše? Kako?! Ajde, Vi mi objasnite, najbolje ga poznajete, dobar ste mu I iskren dug. Sabrat gotovo.
Priznajem, odmah mi se biće uznemirilo. O, Bože, koliko nepravde na ovom svijetu.
Obećavam, posvetiću se ovom slučaju u sljedećem pismu, danas Vam pišem zbog druge problematike.
Svjedočili smo, prije nekoliko dana, posjeti gospodina Andrije Mandića zvaničnicima Republike Srbije. Kao svaki dobar gost, naš predsjednik Skupštine, odnio je poklone domaćinima. Srpskom premijeru darivao je sliku čiji je autor naš dragi član Savjeta gospodin Naod Zorić!
Lijepa slika, nema šta. Ali…
Đe su ikone koje gospodin Predsjednik obično poklanja, da nije došlo do nekog duhovnog zamućenja? Da li je izdvajanjem autorskog djela gospodina Zorića, naš predsjednik Parlamenta, nehotično, napravio mali razdor u kompaktnoj zajednici zvanoj Savjet RTCG? Zebem, da vam je svojim izborom, ne daj Bože, nešto poručio gospodin Mandić? Zašto slika na poklon, a ne recimo neka knjiga ili naučni rad? Zašto Naod, a ne Vi?
Šta bi falilo da je gospodinu Vučićeviću uručen Vaš rad - Marijanović, R., Drljević V.,: THE ANALYSIS OF HONJ INFORMED ON UNIVERSITY SPORT THE STUDENTS ARE, International Monograph: In the spirit of Olympism, research Interdiscplinary Project, No. FP DH/PE2/0117-0218/2017-2018, ISBN 978-86-81088-14-2, 2018!?
Za moj pojam ovo bi bio izvanredan i nadasve primjeren poklon.
Ili… Moglo je i nešto iz domena cijenjenih članova Savjeta Milice Špajak, Amine Murić, Filipa Lazovića… Sudeći po biografijama na zvaničnom sajtu, imaju i oni masu božju nekih radova.
Moglo je, nešto kao zajednički rad… Instalacija, multimedijalni umjetnički projekat… Nešto kao – “Nije život jedna smjena, što si glavo zamišljena”, “Kako smo, uprkos zakonima, održali Borisa”; “Ne priznajemo vaš sud kompetentnim”; “Ne može nam niko ništa”; “Uprkos zakonu i zdravom razumu”… Bilo šta iz oblasti poštovanja zakona i ljudskih prava, samo da je grupni rad. Da se, ne daj Bože, neko ne osjeti zapostavljeno. Insistiram na ovom jer znam koliko svima vama znači nesebična podrška uvaženog gospodina Mandića.
Eto, samo nabacujem ideje, a Vi ćete, sigurna sam sve ovo vrlo pažljivo razmotriti.
I, na kraju bih vam uputila jedno pitanje – Đe je tužba? Pošto, kao što Vam je poznato nemam tako dobru relaciju sa Generalnim, kao sa Vama, slobodna sam da Vas zamolim da se raspitate đe je tužba koju nam je, koleginici Rakonjac i meni, obećao Raonić generalni Boris? Pitam zbog ljekara, znate. Generalni je, najavljujući tužbu, udario na ljekarsku stručnost I kompetenciju. Šta ja znam, uznemirilo se valjda I njihovo biće.
Blagodarim i neka Vam Bog podari mudrost i strpljenje,
Dobroželateljna djelatnica Javnog servisa Tanja Šuković