Taraniš: Gojaznost više nije pitanje izgleda

Glavni faktori gojaznosti kod djece su prvenstveno genetika i nezdrava ishrana. Na sve ostale faktore ne možemo da utičemo, ali na ishranu možemo, te je to jedini faktor koji može da promijeni naše zdravlje i poboljša kvalitet života - kazala je dr opšte prakse Lejla Taraniš, u jutarnjem programu "Budilnik", na Televiziji E
Svjetski Dan borbe protiv gojaznosti se obilježava 4.marta, a u Crnoj Gori čak 40 posto sedmogodišnjaka ima prekomjernu tjelesnu masu, ili je gojazno. To Crnu Goru svrstava na šesto mjesto u Evropi.
Podatak gojaznosti kod djece je tačan, kaže Taraniš, što nije samo zdravstveni već društveni problem, ali i problem cijele zajednice.
- Gojaznost nije više pitanje izgleda, niti brojke na vagi, to je jedno veliko upozorenje koje je počelo i kod djece, vezano za zdravlje. Mi ovdje snosimo veliku odgovornost. Što se tiče glavnih faktora gojaznosti kod djece, to je prvenstveno genetika koja se nasljeđuje od roditelja, i ta djeca su u rizičnoj kategoriji da će da budu gojazna, dok je drugi nezdrava ishrana. Smatram da na sve ostale faktore ne možemo da utičemo, ali na ishranu možemo, i tako poboljšamo zdravlje i kvalitet života - rekla je Taraniš.
Ističe da nezdrava ishrana, nedovoljno fizičke aktivnosti i prekomjerna upotreba tableta i telefona, utiču na gojaznost djece, a samim tim i na njihovo zdravlje.
Genetske predispozicije, objašnjava Taraniš, za gojaznost je stanje metabolizma, i ljudi sa takvim predispozicijama su u rizičnoj kategoriji.
- Ishrana je jedini faktor gdje oni mogu da utiču. Ne možemo birati genetsku predispoziciju koju nasljeđujemo, ali sve ostalo se može modulirati. Tu snose i roditelji veliku odgovornost, ako već oni jesu gojazni, dijete se mora drugačije hraniti, drugačije imati unos određenih vitamina, minerala, ugljenih hidrata - istakla je Taraniš.
Prejedanje je glavni uzrok gojaznosti kod odraslih, smatra Taraniš, i to djeca uzimaju kao loš model.
Djeca su, kaže Taraniš, veliki ljubitelji slatkiša, ali doziranje i odabir istih su jako bitni.
- Ne postoje zdravi šećeri, to ne postoji, samo postoji šta manje može ugroziti zdravlje, odnosno to stanje uvoda u gojaznost, i nešto što može da bude zdravije po dijete. Veći odabir zdravih namirnica, manje štetnih namirnica i doziranje. Ja nijesam pristalica da se u potpunosti isključi šećer, on je jako bitan u samoj borbi imunog sistema, ali ne u prekomjernim dozama. Balans je apsolutno ključan u svemu - zaključila je Taraniš.