<article>Televizija E širi tim! Otvorena je pozicija za mjesto montažera. Pošalji CV na redakcija@etv.me ili nas kontaktiraj na 067 990 134.Pridruži se ekipi Televizije E!</article>

Televizija E širi tim! Otvorena je pozicija za mjesto montažera.&nbsp;
Pošalji CV na redakcija@etv.me ili nas kontaktiraj na 067 990 134.
Pridruži se ekipi Televizije E!

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Društvo

Televizija E širi tim: Zapošljavamo montažera

Televizija E širi tim! Otvorena je pozicija za mjesto montažera. 
Pošalji CV na redakcija@etv.me ili nas kontaktiraj na 067 990 134.
Pridruži se ekipi Televizije E!

Prof. dr Srđan Darmanović pobjednik je turnira „FUNK šah 2025“, održanog u multimedijalnoj sali Univerzitetskog sportsko-kulturnog centra u Podgorici, tokom vikenda.
Turnir je dio Festivala umjetnosti, nauke i kulture – FUNK 2025 Univerziteta Crne Gore, a organizovan je u saradnji sa Šahovskim savezom Crne Gore. Odigran je po švajcarskom sistemu u devet kola, tempom od 10 minuta plus tri sekunde po potezu, uz učešće prosvjetnih radnika, studenata i učenika iz Crne Gore.&nbsp;
Kako je saopšteno iz Univerziteta Crne Gore, profesor Darmanović je sa sedam poena osvojio prvo mjesto i nagradu, kao i pravo učešća na FIDE World Amateur Chess Championship, koje će se održati od 4. do 14. novembra u Vrnjačkoj Banji.
Drugo mjesto pripalo je Mileni Mosurović (takođe 7 poena), studentkinji Prirodno-matematičkog fakulteta UCG koja je ranijih godina igrala za žensku reprezentaciju, dok je treće mjesto zauzeo Ilija Milović (6,5 poena), učenik podgoričke Gimnazije. I Ilija i Milena su višestruki kadetski prvaci Crne Gore.
Pobjednik turnira, profesor Darmanović je redovni profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore, jedan od osnivača tog fakulteta i njegov prvi dekan, sa značajnim međunarodnim iskustvom u oblasti komparativne politike.
Organizatori su naglasili da je cilj turnira da promoviše šah kao spoj strategije, koncentracije i kulture razmišljanja, te da ohrabri mlade da se uključe u intelektualne sportove i razvoju takmičarskog duha.
Festival FUNK 2025, koji traje od 1. oktobra do 1. novembra, obuhvata 30 programa u devet festivalskih cjelina – Govornica, Forum, Kino, Teatar, Izložba, Knjiga, Radionice, Sport i Svirke – i predstavlja jedinstvenu platformu za promociju umjetnosti, nauke i kulture na Univerzitetu Crne Gore.

Prof. dr Srđan Darmanović pobjednik šahovskog turnira „FUNK šah 2025“

Uprkos primirju koje je na snazi, Izrael još nije otvorio prijelaz Rafah, koji je u suštini kapija Gaze prema vanjskom svijetu.
Ovo je prijelaz koji je olakšao ulazak prijeko potrebnih kamiona humanitarne pomoći i evakuaciju teško ranjenih.
Izraelska vojska i dalje kontroliše palestinsku stranu granice.
Insistira na blokiranju ponovnog uspostavljanja normalnog rada na prijelazu ili čak na predaji kontrole Palestinskoj upravi.
Ovo je lokalno viđeno kao diplomatski i vojni potez Izraela da iskoristi uticaj u pogledu potencijalnih sporazuma o prekidu vatre.
Osim toga, izraelske snage su ubile 11 članova palestinske porodice u Gazi, što je najsmrtonosnije pojedinačno kršenje krhkog primirja od njegovog stupanja na snagu prije osam dana.

Kapija Gaze prema vanjskom svijetu: Izrael ponovo odgađa otvaranje graničnog prijelaza Rafah

Organizacijom „Dana mađarskog filma u Crnoj Gori“ afirmiše se ideja da kulturna razmjena predstavlja živu komunikaciju i priliku da se kroz umjetnost upoznaju duh, istorija i senzibilitet prijateljskog naroda, ali i da se prodube veze između dvije države kroz zajedničko razumijevanje i uvažavanje kulturnih vrijednosti.
To je poručeno povodom otaranja ove manifestacije, koja će trajati do 21. Oktobra, a koju organizuje Filmski centar Crne Gore, u saradnji sa Ambasadom Mađarske u Podgorici, Nacionalnim filmskim institutom Mađarske, JU KIC „Budo Tomović“ i Crnogorskom kinotekom.
Direktorica Filmskog centra Crne Gore Aleksandra Božović kazala je da Crna Gora i Mađarska dijele mnogo više nego što to geografska karta sugeriše.
„Dijelimo evropske vrijednosti i poštovanje prema tradiciji, ali i pogled uprt naprijed. Ono što nas možda najviše povezuje jeste vjera da kultura i umjetnost mogu graditi mostove tamo gdje drugi ponekad zastanu“, istakla je Božović.
Ona je naglasila da je evropski film dokaz da umjetnost ima snagu da opstane u svijetu koji je sve brži i sve glasniji.
„Mađarska kinematografija, sa svojom bogatom tradicijom – od čuvenog Oskarovca Ištvana Saba, preko Bela Tara i Mikloša Janča, do novih generacija reditelja koji osvajaju festivale širom svijeta, donosi priče koje svi razumiju, bez obzira odakle dolazili“, kazala je Božović.
Istakla je da saradnja između Crne Gore i Mađarske nije samo razmjena filmova, već i razmjena perspektiva, iskustava i načina pripovijedanja koji, kako je navela, evropsku kinematografiju čine bogatijom.
Direktorica Kulturno-informativnog centra „Budo Tomović“ Aida Batilović istakla je da ova manifestacija vrijedan primjer uspješne međunarodne saradnje i doprinos uspostavljanju kulturnih veza između Crne Gore i Mađarske.
„Kulturno-informativni centar „Budo Tomović“ već decenijama predstavlja središte kulturnog života Podgorice i mjesto susreta različitih umjetnosti i kultura. Sa velikim zadovoljstvom ćemo uvijek podržati slične manifestacije“, poručila je Batilović.&nbsp;
Batilović je u obraćanju podsjetila i na moć filmske umjetnosti da povezuje ljude, briše granice i stvara prostor za dublje razumijevanje i uzajamno poštovanje.
Predstavnik Ministarstva kulture i medija Ognjen Damjanović kazao je da ova manifestacija nije samo revije filmova,
„To je filmski dialog između dvije kulture, prostor, susret autora, ideja i vizija koje nadilaze jezik i geografiju. Organizacijom Dana Mađarskog filma zajedno afirmišemo ideju da kulturna razmjena nije samo predstavljanje umjetničkih vrijednosti jedne zemlje drugoj, već živa komunikacija, prilika da kroz umjetnost upoznamo duh, istoriju i senzibilitet prijateljskog naroda“, rekao je Damjanović.
Istakao je da Ministarstvo kulture i medija Crne Gore prepoznaje značaj ovakvih inicijativa, jer, kako je naveo, one doprinose razvoju filmske industrije, jačanju međunarodnih funkcionih veza i stvaranju prostora za mlade autore i publika.
„Neka ova filmska smotra bude inspiracija i nadahnuće da i dalje razvijamo saradnju, da stvaramo i njegujemo prijateljstvo, jer u svakom velikom kadru, u svakoj iskrenoj priči, prepoznajemo i sebe i drugog“, poručio je Damjanović. &nbsp;
Ambasador Mađarske u Crnoj Gori Jožef Neđeši poručio je da je film oduvijek bio mnogo više od puke zabave, navodeći da on gradi mostove između kultura, pokreće dijalog i pruža priliku da se upoznaju različiti pogledi na svijet.
„U današnjem, ubrzanom i promjenjivom svijetu, možda je važnije nego ikada da slušamo jedni druge i dijelimo naše priče. Film ima tu moć da prenese emocije, vrijednosti i zajednička ljudska iskustva“, istakao je Neđeši.
Kazao je da će publika, u okviru ove manifestacije, imati priliku da pogleda četiri izuzetna mađarska filma, koji pripadaju različitim žanrovima i stilovima, navodeći da ih povezuje iskrenost, emotivnost i visoki umjetnički kvalitet u prikazivanju mađarske stvarnosti, svijesti, sadašnjosti i, možda, poneke slike budućnosti.
&nbsp;„Vjerujem da ovi filmovi neće samo zabaviti publiku, već i inspirisati na razmišljanje i razgovor, te možda doprinijeti da se mi, Mađari i Crnogorci, još više približimo jedni drugima“, kazao je Neđeši.
Manifestacija je otvorena u KIC-u „Budo Tomović“ projekcijom filma „Zemelvajs“ (2023) nagrađivanog reditelja Lajosa Koltaija.
Program će od večeras do 21. oktobra biti nastavljen u Crnogorskoj kinoteci, gdje će publika imati priliku da pogleda još tri mađarska filma. U nedelju, 19. oktobra, biće prikazan film „Moje Blago“ (2017), Gabora Herendija, sportska drama o legendarnom trkačkom konju. U ponedeljak, 20. oktobra, publika će imati priliku da pogleda filma „Trezor“ (2018), reditelja Petera Bergendija, istorijsku dramu o revoluciji 1956. godine. U utorak, 21. oktobra, manifestaciju zatvara film „Viski Bandit“ (2017), renomiranog mađarsko-američkog reditelja Nimroda Antala o ozloglašenom pljačkašu, baziran na istinitoj priči.
&nbsp;Sve projekcije počinju u 20 časova, a ulaz je besplatan.

Dani mađarskog filma prilika da se kroz umjetnost upoznaju duh, istorija i senzibilitet prijateljskog naroda

Više od 600 miliona ljudi širom svijeta žrtva je prevare svake godine, što predstavlja oko 7.3 odsto svjetske populacije. Prevare su sve sofisticiranije iz godine u godinu, pa je veliki broj onih koji su mete takozvanog fišinga, e-mail prevara, prevara na društvenim mrežama, kao i prevara putem poziva i poruka. Prema nekim podacima, gubici koji nastaju ovim putem broje se astronomskim ciframa. Samo putem društvenih mreža, korisnici su u prvoj polovini ove godine izgubili gotovo tri milijarde dolara.
Statistike su zabrinjavajuće, a ono što još više treba da zabrine je činjenica što se prevare ovog tipa više ne dešavaju “tamo negdje”, već su stigle i do našeg podneblja. Iz dana u dan, na društvenim mrežama sve je više navodnih nagradnih igara, ponuda koje se ne odbijaju, basnoslovnih popusta, iza kojih se kriju maliciozne namjere.
<h2>Voli, Franca, Tehnomax, Okov</h2>
Crna Gora je mala država, a Crnogorci moraju negdje da kupe pršutu, sijalicu i mobilni telefon. S obzirom na malo tržište, uglavnom su poznate adrese za nabavku pomenutih namirnica. Stoga, ne bi bilo nelogično da veliki lanci trgovina daju popuste kako bi privukli potrošače da izaberu baš njih. Upravo to je teren gdje internet prevare u našoj zemlji pronalaze najplodnije tlo za širenje.
Nebrojeno puta se dogodilo da se na društvenim mrežama, prvenstveno na Fejsbuku, pojavi “nagradna igra” putem koje se sa lažnih stranica marketa Voli ili Franca obećavaju vaučeri za kupovinu, automobili itd. Zauzvrat je potrebno ostaviti komentar i lajkovati objave i ispratiti redosljed određenih linkova, gdje se ultimativno traži da korisnik ostavi podatke: bilo lične ili one sa bankovne kartice. Isti slučaj zabilježen je i kod navodnih stranica koje su se predstavljale kao lanci tehnike Tehnomax, ili Okov. Često je na meti bio i Gradski saobraćaj Podgorica, što je bilo dio globalne šeme, o kojoj su pisali i drugi fekt-čekeri.
PR timovi pomenutih kompanija uglavnom reaguju brzo i obavještavaju javnost putem svojih zvaničnih stranica da je u pitanju prevara. Ali, najčešće je šteta već učinjena.
Stručnjak za digitalnu bezbjednost, Branko Džakula, kaže da posljedice ovakvih prevara mogu biti ozbiljne i da se gotovo uvijek na kraju krije finansijski motiv:
“Lažne nagradne igre na društvenim mrežama u suštini su mamac za fišing prevaru. Prevaranti kreiraju stranice koje izgledaju kao profili poznatih kompanija, banaka ili trgovinskih lanaca, kako bi zadobili povjerenje korisnika. Krajnji cilj, kada žrtva isprati sve upute, najčešće je dobiti nešto vrijedno od te žrtve, bilo osjetljive lične podatke koje mogu zloupotrijebiti, bilo novac. U prvoj varijanti, od “dobitnika” se zatraži da dostavi privatne podatke: npr. fotografiju lične karte, broj telefona, čak i podatke o bankovnoj
kartici, pod izgovorom verifikacije identiteta ili preuzimanja nagrade. Prikupljeni podaci mogu biti iskorišćeni za krađu identiteta ili druge vrste finansijskih prevara. U drugoj varijanti, prevaranti obavijeste žrtvu da je osvojila nagradu, ali da prethodno mora platiti određene troškove (poput “poreza”, carine, šlep službe ili prenosa vlasništva za automobil) da bi nagradu navodno isporučili. Jednom kad žrtva izvrši takvu uplatu, prevaranti se najčešće izgube, žrtva ostaje i bez obećane nagrade i bez uplaćenog novca”, kaže Džakula i dodaje:
“Iako na prvi pogled djeluju bezazleno, “što možemo izgubiti ako pokušamo osvojiti nagradu?”, posljedice ovakvih prevara mogu biti veoma ozbiljne. Građani koji nasjednu mogu pretrpjeti finansijsku štetu ili postati žrtve krađe identiteta. Podaci poput broja lične karte, JMBG-a, broja računa ili kreditne kartice mogu biti upotrijebljeni za otvaranje lažnih kredita, dizanje pozajmica ili druge nezakonite radnje na ime žrtve. Kako upozoravaju iz Nacionalnog CIRT-a Crne Gore, građani mogu umjesto nagrade ostati bez novca na bankovnom računu, pa čak i nesvjesno postati žiranti tuđih kredita ukoliko njihovi podaci budu zloupotrijebljeni. Drugim riječima, prevaranti mogu iskoristiti ukradeni identitet da bi napravili finansijske obaveze zbog kojih će kasnije odgovarati upravo žrtva.”
<h2>U problemu region i Evropa</h2>
Nijesu samo poznate crnogorske kompanije sredstvo kojim prevaranti pokušavaju da dođu do svojih ciljeva. U posljednje vrijeme, društvene mreže su preplavljene bizarnim video snimcima poznatih ličnosti, kao što su predsjednik Vlade Crne Gore Milojko Spajić, predsjednik Jakov Milatović, ministar finansija Novica Vuković, NVO aktivistkinja Vanja Ćalović Marković, poznati crnogorski novinari i doktori.
U slučajevima političara uglavnom se radi o dipfejk snimcima, u kojima oni navodno obećavaju blagostanje i prosperitet, pod uslovom da korisnici brzo reaguju. Odnosno, ako u roku od “odmah” ulože novac, obećanje je da će se investicija vratiti višestruko.
Oproban recept prevaranata je i korišćenje poznatih u svrhu prodaje raznih preparata, koji navodno liječe bukvalno sve: od kurjeg oka do migrene. Montirane izjave i dipfejk snimci šire se društvenim mrežama pod logoima crnogorskih medija kao što su Vijesti i RTCG.
Iako je takvih prevara u Crnoj Gori mnogo, u Bosni i Hercegovini je ovaj princip još šire rasprostranjen. Raskrinkavanje.ba u svom radu nailazi na iste ili slične stvari, u kojima se uz upotrebu dezinformacija, korisnici pokušavaju navesti da kupe neki proizvod ili da se pretplate na neku od platformi za trgovinu kriptovalutama.
“U oba slučaja u osnovi ovih prevara je zloupotreba identiteta, bilo poznatih brendova ili političara/ki, novinara/ki, doktora/ica i drugih, a sve u svrhu otuđenja novca ili podataka građana/ki.
U posljednje vrijeme primijetili smo da veliki broj lažnih nagradnih igara rezultira prevarom u kojoj se korisnici/e navode na neželjene pretplate. Od građana/ki se traži da za navodno preuzimanje nagrade ostave svoje brojeve telefona, ali se u sitnom tekstu na dnu stranice otkriva da se upisivanjem broja telefona zapravo pretplaćuju na neku potpuno nepovezanu uslugu, nekada i do gotovo 100 eura mjesečno”, kaže Marija Ćorić, zamjenica glavnog i odgovornog urednika ovog portala. Iskustvo sa onlajn prevarama imaju i kolege iz Evrope. Britanski Full fact je pisao o brojnim prevarama. Samo jedan primjer su objave na Fejsbuk grupama, koje “udaraju” na emocije korisnika, a zatim se edituju:
“Širok spektar stručnjaka upozorio je da su ove izmijenjene objave neka vrsta prevare, ali nije postignut konsenzus o tome šta se tačno dešava. Potrošački veb-sajt Which?, na primjer, predložio je da bi objave mogle biti izmijenjene u „direktnu investicionu prevaru“, dok je Biro za bolje poslovanje u SAD tvrdio da bi cilj mogao biti dobijanje ličnih podataka korisnika. Drugi su spekulisali da su objave pokušaj identifikacije ljudi koji mogu biti ranjivi na druge prevare ili da se korisnici navedu da započnu direktnu poruku, što bi zauzvrat moglo dovesti do toga da budu prevareni.” Na onlajn prevare konstantno upozorava i poljski Demagog, koji je npr. istraživao najavu navodnog investicionog projekta poljske vlade, u saradnji sa kompanijom Meta:
“Opisana objava je jedan primjer popularne metode onlajn prevare, koju često komentarišu strani portali za sajber bezbjednost. Jednostavan klik na link može dovesti do gubitka ne samo podataka već i novca.
Aplikacije za onlajn razmjenu poruka poput Mesindžera često koriste prevaranti za izvođenje prevara. Stoga je važno biti izuzetno oprezan i izbjegavati razgovore sa sumnjivim korisnicima.”
<h2>Rast AI-ja u direktnoj sprezi sa prevarama</h2>
Vještačka inteligencija napreduje iz dana u dan, a brojni alati dostupni su za korišćenje besplatno, ili za neku skromnu pretplatu. To u praksi znači da bilo ko, na bilo kojoj tački planete, može da kreira sadržaj manje-više bez bilo kakvih ograničenja. Tako i lovci na tuđe podatke. FBI je ovih dana upozorio Amerikance da se čuvaju nove prevare, tzv. “phantom hacker” operacije, koja je već odnijela oko milijardu dolara, uglavnom starijim ljudima. Ova prevara je zasnovana na AI-ju. Eksperti upozoravaju da sajber kriminalci koriste napredne algoritme za oglašavanje na društvenim mrežama, što im omogućava da ciljaju korisnike na osnovu istorije pretraživanja i ličnih interesovanja: od lažnih kodova za popust do lažnih lista proizvoda, prevaranti postaju sve sofisticiraniji. I BBC je nedavno pisao na tu temu.
Nepoznati počinioci su nasamarili veliki broj Britanaca, tako što su kreirali lažne brendove i stranice na društvenim mrežama, sajtove, pa čak i lažne osobe, uz pomoć AI-ja, kako bi došli do profita.
Džakula ističe da su samo pokušaji lažiranja identiteta uz korišćenje dipfejk videa porasli za 3000 odsto u posljednjih godinu.
“Pojava naprednih alata vještačke inteligencije dodatno komplikuje borbu protiv onlajn prevara. Tehnologije poput dipfejk-a omogućavaju prevarantima da stvore vrlo uvjerljive lažne snimke, bilo video ili audio, u kojima imitiraju glas, lice ili lik druge osobe. Na taj način, kriminalci mogu uvjeriti žrtve da komuniciraju sa nekom pouzdanom osobom, što otvara prostor za nove sofisticirane prevare. Na primjer, u svijetu je zabilježen slučaj da je zaposleni u jednoj firmi u Hong Kongu izvršio bankovni transfer od 23 miliona eura jer je vjerovao da na video pozivu razgovara sa finansijskim direktorom kompanije, ispostavilo se da je video bio dipfejk, a nalog za isplatu lažan. Takođe, sve je veći broj prijava da građani dobijaju telefonske pozive od osobe čiji im glas zvuči kao blizak rođak ili prijatelj u nevolji, tražeći hitnu novčanu pomoć, i ovo je sada moguće izvesti uz pomoć AI alata za kloniranje glasa. Zbog uvjerljivosti tehnologije, žrtve teže prepoznaju prevaru, pa su gubici sve veći”, saopštio je Džakula.
<h2>Mehanizmi zaštite</h2>
Ako ste nasjeli na neku od internet prevara, nažalost nijeste jedini. Analize pokazuju da se prevaranti poigravaju osnovnom ljudskom psihologijom, da ostvare svoje ciljeve i koriste: ekonomsku anksioznost, preopterećenost tehnologijom i manipulaciju brendovima. Prevedeno, to bi značilo da nas lažne reklame pogađaju kada smo najranjiviji, u strahu od finansijske egzistencije, u momentima kada se tehnologija razvija neviđenom brzinom, pa ne možemo ni ispratiti sva dešavanja, ili kada jednostavno nemamo vremena da provjerimo izvor sa kojeg potiče određena stvar koja nas interesuje, već joj vjerujemo samo na osnovu naziva, koji liči na neki renomirani brend.
Puno je savjeta kako se zaštititi, ali onaj koji se ponavlja na gotovo svim adresama glasi: ako zvuči previše dobro, onda mora da je laž. Raskrinkavanje je već dalo par upozorenja:
· Sajtovi koji nude određeni proizvod uglavnom su takozvani – lenderi, jednostrani sajtovi, koji nemaju drugi sadržaj
· Klikom na bilo koju od ponuđenih opcija, pretraga vodi do linka za kupovinu proizvoda
· Gotovo uvijek se nudi 50% popusta
· Gotovo uvijek se radi o “šansi koja se ne propušta”
· Sadržaj je pun jezičkih nelogičnosti i djeluje kao da je generički preveden sa drugog jezika
· Brojke koje se pominju su obično predimenzionirane Kompanije koje se bave sajber sigurnošću poručuju da se treba paziti previše unosnih ponuda, hitnih upozorenja i poziva za hitnu podršku, dipfejkova odnosno previše “ispeglanih” poznatih ličnosti, zahtjeva za plaćanje putem poklon kartica, kriptovaluta ili bankovnih transfera, generičkih imena i pogrešno napisanih URL-ova u linkovima oglasa, pop-upova koji savjetuju da se pozove tehnička podrška. A, najbolji savjet koji iko može dobiti vjerovatno je: ako ste ikada u nedoumici, nemojte klikati, nemojte zvati i nemojte odgovarati.
Džakula poručuje:
· Ne dijelite lične podatke nasumično: nikada ne šaljite fotografije lične karte, matični broj, brojeve računa, PIN kodove, niti druge privatne podatke nepoznatim stranama preko društvenih mreža ili poruka.
· Provjerite autentičnost stranice: Obratite pažnju na profil/stranicu koja organizuje nagradnu igru. Lažne stranice često su skoro otvorene, imaju vrlo malo pratilaca i uglavnom samo jednu ili par objava (često upravo tu nagradnu igru).
· Direktno provjerite kod izvora: U slučaju da dobijete poruku o navodnoj nagradi, ne reagujte odmah. Prvo kontaktirajte zvanične kanale te kompanije (njihov verifikovani Facebook/Instagram profil, ili službeni web-sajt/telefon) i provjerite da li zaista postoji takva nagradna igra
· Ne nasijedajte na uplate unaprijed: Budite na oprezu ako vam bilo ko u sklopu “nagradne igre” zatraži da platite bilo šta unaprijed (bilo poštarinu, porez, carinske troškove ili nešto četvrto).
Na istom fonu su i kolege iz Raskrinkavanja.ba.
“Najbolji savjet je obratiti pažnju na to ko je izvor neke informacije. U slučaju prevara na društvenim mrežama, najznačajniji korak za građane/ke je da potraže više detalja o stranici na kojoj je “nagradna igra” ili neka reklama objavljena. Ukoliko stranica nije zvanična stranica neke kompanije, ukoliko ima malo pratitelja/ki, nema drugih objava ili se u samoj objavi koristi neprirodan jezik, sve to može biti znak da je riječ o prevari. Građani/ke trebaju ovakvim objavama pristupati kritički, paziti kome i gdje ostavljaju svoje podatke i oslanjati se na to da ako je previše dobro da bi bilo istinito, vjerovatno i jeste”, poručuje Ćorić.
Problem onlajn prevara, kao što je navedeno, pogađa sve veći broj korisnika, što znači da nije izuzetak ni u Crnoj Gori. Raskrinkavanje je Upravi policije, stoga, uputilo pitanja o broju prijava za internet prevare, koje su nadležnosti policije, da li su neku slučajevi rasvijetljeni i da li UP ima smjernice za zaštitu od onlajn prevara. Ali, do momenta zaključenja ovog teksta, odgovor nije stigao.

Raskrinkavanje.me: Lažne nagradne igre, onlajn prevare i kako se zaštititi

Piše: Stevo Vučinić Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, usvojenog 2011. godine, podnešen je sa zadnjim namjerama – pravna etapa puzajuće aneksije koja prijeti Crnoj Gori. Kao jedna od ključnih izmjena, ističe se brisanje termina „nasilna“, koji se odnosi na formulaciju o aneksiji iz 1918. godine. Brisanjem termina „nasilna“ stvaraju se pravne pretpostavke da se imovina dinastije Karađorđevića u Crnoj Gori, koju su već tražili, povrati u njihovo vlasništvo – dvorac Miločer i kuće na Cetinju i Rijeci Crnojevića. I to je jedini smisao predloženih izmjena. U prijedlogu citiranoga Zakona piše, termin „nasilna aneksija“, nosi duplo značenje. Jer, sama riječ aneksija podrazumijeva prisilu ili nasilje, pa ga smatraju „suvišnim“. Naravno, da pojam aneksija ne nosi duplo značenje, već je vrlo jednoznačan – aneksija bez upotrebe oružane sile i posijedanja teritorije okupacionim sredstvima. Primjer je nenasilna aneksija Bosne i Hercegovine 1909. godine. Bila je rezultat političkih kalkulacija, operacionalizovana diplomatskim dogovorom Rusije i Austrougarske. Austrougarska je u Bosni i Hercegovini već imala vojnu i administrativnu kontrolu od 1878. godine. Pa nije bilo potrebe da se akt formalizovanja aneksije sprovodi nasiljem, sem što je izazvala političku krizu u zemlji. Zato je nužno da se u crnogorskom slučaju koristi termin „nasilna“. <h2>IMOVINA STEČENA PLJAČKOM</h2> Jer, on implicira da je izvršena upotrebom oružane sile i podrazumijeva da je Crna Gora prvo oružanim putem nasilo okupirana, a onda anektirana. Iz takvoga reda stvari, po međunarodnom pravu slijedi, da lica koja oličavaju okupacioni poredak i njegovi nasljednici, dakle, Karađorđevići, ne mogu da polažu pravo na nasljeđe na teritoriji Crne Gore koju su svojevremeno okupirali. Inače, ukoliko se ta imovina vrati u vlasništvo Karađorđevićima, a intencija predoženoga Zakona usmerena je u tom pravcu, i u stvarnom i u simboličnom smislu, Crna Gora će biti okupirana teritorija. A onda, po drugi put, slijedi stvarna aneksija. Tih posljedica treba da budu svjesne sve crnogorske opozicione partije, ako se uopšte mogu častiti pridjevom crnogorske. Zato se moraju oduprijeti izmjeni Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš iz 2011. godine U daljem tekstu ćemo izložiti osnov sticanja imovine dinastije Karađorđevića u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i imovinu u Crnoj Gori. Jedan od najvećih jugoslovenskih pravnika, Milan Bartoš, nakon Drugoga svjetskoga rata napisao je knjigu kojom je opisao način sticanja bogatstva dinastije Karađorđević. Zaključio je: „Nasilje, bahatost i razmere korupcije i pljačke kraljevske kuće u Jugoslaviji zaista moraju da zaprepaste svakog racionalnog čoveka. Usuđujem se da tvrdim da ni pre ni kasnije pljačka naroda nije bila tako brutalna i tako širokih razmera, koja mu je pribavila imovinu stečenu u međuratnom periodu, na krajnje sporan i kolosalno nemoralan način“. Svojevremeni zahtjev potomaka dinastije Karađorđevića, da im se vrati imovina koju su pośedovali u Crnoj Gori do 8. marta 1947. godine (vila Miločer s parkom i kuće na Cetinju i Rijeci Crnojevića), koja im je odlukom Narodne skupšine FNRJ oduzeta, je neosnovan. Pripadala je porodici, koja je svoje bogatstvo stekla zloupotrebom moći, korupcijom i pljačkom, za čije je ime vezana propast Crne Gore 1918. godine, s nesagledivim posljedicama i štetama koje još nijesu obračunate. Najteže posljedice bile su: građanski rat s velikim žrtvama i mnogo popaljenih domova, opšte zaostajanje zemlje u obrazovnom, kulturnom i privrednom smislu, bespoštedna pljačka svih crnogorskih resursa, jezička, kulturna i politička denacionalizacija stanovništva i njegovo masovno iseljavanje, s ciljem da se zemlja liši Crnogoraca, a oni posluže kao ratnički elemenat u graničnom pojasu. Što se tiče međuratnih investicija u Crnoj Gori, eksponenti dinastije Karađorđevića investirali su u izgradnju puta od Peći do Andrijevice, puta od Pljevalja do Žabljaka i mosta na Tari, pred Drugi svjetski rat izgradili su prugu za vojne potrebe od Nikšića do Bileće, izgradili su zgrade opštine i „Banske stanove“ u Cetinju, u Podgorici zgrade Finansijske direkcije (današnja Opština) i Direkcija carina (Privredni sud i MONSTAST), banovinski hotel „Jadran“ u Ulcinju, oko 100 žandarmerijskih stanica, podigli su spomenik kralju Aleksandru na Cetinju, porušili Njegoševu kapelu na Lovćenu i u blizini nje sagradili kapelu Karađorđevića. <h2>BOGATSTVO KRALJA ALKESANDRA</h2> Za desetak poslijeratnih godina, nasljednik kralja Petra, koji nije raspolagao imovinom, stasao je u jednoga od najbogatijih evropskih monarha. Korupcijom i zloupotrebom vlasti i moći, naveo je korumpiranu administraciju, zaštićenu njegovim autokratskim autoritetom, da mu izgradi ili pokloni dvorce, lovišta i imanja, neka s vinogradima, poljoprivrednim dobrima i šumama: - Dvorac na Bledu otkupila je država od princa Vindišgerca, opremila i poklonila kralju Aleksandru. Vojska ga je održavala, a država snosila troškove i izdatke. - Dvorac u Han Pijesku mu je poklonila država, koja ga je i održavala na račun budžeta. - Dvorac u Zagrebu, na Tuškancu, kupila je zagrebačka opština i poklonila ga kralju. Održavan je iz državnoga budžeta. - Dvorac nadvojvode Fridriha u Belju mu je kupilo i poklonilo Ministarstvo finansija. - Dvorac s 500 hektara vinograda i zemljišta u Demir-kapiji kupljen je iz državnoga budžeta. Održavale su ga mjesne vlasti. - Lovište u Moroviću, od Petrovaradinske opštine, kupila je država, i njegovo održavanje stavila na državni budžet. - Bijeli dvor je malim dijelom finasiran iz kraljevog dužeta, a većim iz državnoga. - Ljetnjikovac u Miločeru sagrađen je na zemljištu koje je kupila država, manjim dijelom o trošku dinastije, a većim, iz budžeta i upotrebom vojne inžinjerije. Projektant nije uspio da naplati projekat i nadzor radova. Za održavanje svih ovih dvoraca, poljoprivrednih dobara i lovišta na račun države plaćani su upravnici dvorske ekonomije, njihovi pomoćnici, lovočuvari, inspektori, upravnici dvorskih šuma, administracija i posluga. Za vrijeme šestojanuarske diktature, dvojica njegovih prijatelja dobili su pravo istraživanja rudnika zlata u Neresnici, koji je nakon atentata u Marseju, na volšeban način preveden u ostavinsku masu kralja Aleksandra, i uprava kraljevskih dobara je preuzela njegovo vođenje, kao kraljevog dobra.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018111044_2f34ccf9b19704246e38df388bb05464d8e7039392bb1f42ba5f427ea9b0eb01.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251018111044_2f34ccf9b19704246e38df388bb05464d8e7039392bb1f42ba5f427ea9b0eb01" data-rendition-name="original" width="1024" height="682" loading="lazy" alt="Aleksandar Karađorđević"> </figure>  <h2>ŠPEKULACIJAMA DO DOBITI</h2> Kralj po zakonu nije plaćao porez, što je on vješto koristio, otvarajući preduzeća za proizvodnju poljoprivrednih proizvoda. Ta preduzeća, kao kraljevo dobro, bila su oslobođena poreza, i proizvodi s njih jeftiniji i konkurentniji. Tako je Uprava dvora prodavala velike količine namirnica s deklaracijom za potrebe „dvora njegovog veličanstva“, oslobođene trošarine. Prodaju su vršili vojnici kraljeve garde. Svo dvorsko osoblje, plaćano je s budžeta. Špekulacijama na pariškoj berzi sa akcijama orjentalne željeznice, u iznosu od 300 miliona franaka, koje su plaćane u punom iznosu iako su prodavane za 20 do 25% od nominale, omogućile su, preko Ministarstva finansija, da kralj Aleksandar zaradi oko 240 miliona franaka za pola godine. Pokušaj rješavanja te afere, uzrokovao je raspuštanje narodne Skupštine. Kralj je špekulisao s obveznicama ratne štete, koje su on i neki ministri otkupili od naroda za iznos od 10% od nominalne vrijednosti. A onda su, po dogovoru, banke počele da kupuju te obveznice, čija je vrijednost skočila, i svakodnevno je skakala, dok se sve nijesu našle u rukama banaka i Poštanske štedionice. Za te namjene banke su se kreditno zaduživale kod Narodne banke. Na toj razlici, između cijene po kojima su kupljene i prodate, kralj i neki ministri zaradili su oko 600 miliona dinara. Nakon osnivanja Narodne banke, ministar finansija pozvao je banke koje su je osnovale, da kralju ustupe određenu vrijednost akcija koje su imale u njoj. Tako je kralj postao veliki akcionar Narodne banke i bio jedan od monopolista na njene prihode. Ta banka je imala monopol na emisiju novca i njena politika je kontrolisala tržište kapitala, finasirajući favorizovana preduzeća. Ovim pobrojanim primjerima nije iscrpljena lista špekulacija, kojima se kralj Aleksandar koristio, radi sticanja nezakonite dobiti. Ta imovina stečena je na nezakonit način, i ne može se prevesti u zakonito nasljeđe. A da se istovremeno ne pokrene postupak za utvrđivanje razmjera štete nastale aneksijom Crne Gore Srbiji i račun ispostavi nadležnim adresama u Srbiji, uključujući i potomke dinastije Karađorđevića, kao nasljednika kraljeva Petra i Aleksandra, koji su za nju odgovorni i objektivno i subjektivno. I ovih činjenica treba da budu svjesne crnogorske opozicione partije, ako im je uopšte stalo do Crne Gore.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018111048_12cffce0e6d5b8d9f1cca52ed0b90db78816807a8d32b4f5a3416f23446c9f02.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251018111048_12cffce0e6d5b8d9f1cca52ed0b90db78816807a8d32b4f5a3416f23446c9f02" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Skupština"> <figcaption>IZMJENE ZAKONA INICIRALA DVOJICA POSLANIKA PES-A: Skupština Crne Gore</figcaption> </figure>

Karađorđevićima se utire put za vraćanje dvorca Miločer i kuća na Cetinju i Rijeci Crnojevića

Nekoliko dana uoči parlamentarnih izbora 2023, kada je bilo sasvim izvjesno da će dotadašnji premijer Dritan Abazović ostati bez fotelje, koju će, kako je sve ukazivalo, morati ustupiti Milojku Spajiću, odjeknula je afera Do Kvon. Pet dana uoči izbora, Abazovićeva Vlada proslijedila je tužilaštvu pismo u kojem je Do Kvon, navodno, objašnjavao veze sa Spajićem, te tvrdio da mu je Spajić tražio da učestvuje u finansiranju predizborne kampanje. I ne samo to, prema saznanjima nedjeljnika Monitor, Abazović je na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost tražio Spajićevo hapšenje.
Crnogorska javnost je na tu aferu zaboravila, sve do četvrtka, kada je predsjednik Odbora menadžera Vijesti Željko Ivanović, obrazlažući zašto je uoči izbora trebalo da bude formirana koalicija PES-a, Ure i Demokrata, kazao da se afera Do Kvon ne bi ni dogodila da je ta lista napravljena. 
 
- Ali PES je već bio toliko uzletio, odnosno Spajić i društvo oko njega. Oni su već, kontrovetzni Kotrel je pravio već istraživanja javnog mnjenja đe sam PES ima 43, 46 odsto, da nemamo potrebe da mi šlepamo sad neku Uru i neke Demokrate na leđa, mi ćemo sami da uzmemo, a oni sami neka se izbore za cenzus, a onda ćemo mi opet zajedno imati 50 odsto. Mislim, prvo da je napravljena ta lista, ne bi bilo Do Kvona. Kažem, afere, ne ulazim sad u suštinu - kazao je Ivanović. 
 
Rečenicu u kojoj Ivanović kaže da se afera Do Kvon ne bi dogodila da je napravljena lista PES-a, Demokrata i Ure, a koju je navodno podržavao i predsjednik Jakov Milatović, citirao je poslanik PES-a na X mreži Miodrag Laković, uz komentar da je ovim Željko Ivanović dovoljno rekao.
Izjavu, u kojoj predsjednik Odbora menadžera Vijesti tvrdi da je jedna od najveći predizbornih afera izbila zbog Spajićevog nepristajanja da ide u koaliciju sa GP URA i Demokratama, komentarisao je i izvršni sekretar Medijskog savjeta za samoregulaciju, Ranko Vujović, u svijetlu činjenice da su upravo Vijesti ovih dana najglasnije kad je riječ o kampanji u kojoj se pokušava targetirati dio medija. 
 
- Mi smo mogli da ispratimo puno tih mediijskih kampanja proteklih godina u Crnoj Gori. Evo, sinoć (u četvrtak, 16. oktobar) smo čuli da je jedna kampanja organizovana zbog afere Do Kvon, navodno zbog toga što URA nije mogla da uđe u koaliciju sa PES-om. Pa sad, kada priznaju tako nešto, onda možete misliti kako se ova kampanja diskreditacije medija organuzuje i ko je taj organizator ili ko je taj autor ovako jedne prljave kampanje. Žalosno je što mediji prednjače i učlestvuju u toj kampanji – kazao je Vujović gostujući u 24 sata Televizije E. 
 
Slučajno ili ne, medij koji je najviše izvještavao o aferi Do Kvon, koja se, kako je javnost čula od Ivanovića – ne bi desila da je Spajić prije izbora otišao sa Demokratama i GP URA, jesu upravo Vijesti.
To pokazuje Izvještaj o medijskom predstavljanju tokom kampanje za izbore za poslanike u Skupštine Crne Gore koji je objavila Agencija za elektronske medije. A ko je od političara bio najglasniji? Prema toj analizi, osim izjava i reakcija PES-a, gotovo trećina izvještaja o aferi "Do Kvon" odnosila na medijske nastupe i izjave političkih predstavnika liste "Hrabro se broji", odnosno koalicije URE i Demokrata.
Dok se intenzivno produkuju nove kampanje, Specijalno državno tužilaštvo se starima ne bavi.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DG2MLUblQBic&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Jedan medij, jedna partija i jedna afera

Ministarka kulture i medija Tamara Vujović ponovo je zloupotrijebila položaj i pretvorila se u staljinističku progoniteljku, tužiteljku i presuditeljku kritičkim medijima u Crnoj Gori.&nbsp;
U izjavi za RTV Nikšić, ministarka Vujović je zastrašujućom, lažnom - tvrdnjom da je Specijalno državno tužilaštvo konstatovalo da je sedam crnogorskih medija ,,dio te jedne hijerarhije“ i da su mediji učestvovali ,,u raspirivanju vjerske mržnje“ - grubo obmanula crnogorsku javnost i sramno politizovala ministarsku funkciju.&nbsp;
Istovremeno, ministarka Vujović je pokazala da iza tužilačkog progona i kriminalizacije kritičkih medija i pokušaja gušenja slobode govora stoje politički interesi stranke Demokatska Crna Gora čija je ministarka Vujović član.&nbsp;
Stavovi ministarke kulture i medija duboko su suprotstavljeni temeljnim vrijednostima Evropske unije. Tokom nedavnog boravka u Crnoj Gori predsjednica Evropske komisije Ursula Fon der Lajen jasno je naznačila da je sloboda medija kamen temeljac EU. Identičan stav i zaštitu vrijednosti građanskog društva iskazao je i njegova ekselencija, ambasador Johan Satler u ime Delegacije Evropopske unije u Crnoj Gori.&nbsp;
Zbog drastičnog kršenja demokratskih standarda, politizacije ministarske funkcije, glavni urednici crnogorskih medija zahtijevaju od predsjednika Vlade Crne Gore Milojka Spajića da - ukoliko zaista baštini temeljne vrijednosti građanskog društva - bez odlaganja i trulih političkih kompromisa, razriješi dužnosti ministarku kulture i medija Tamaru Vujović.&nbsp;
U međuvremenu, urednici targetiranih crnogorskih medija preduzeće sve pravne radnje kako bi zaštitili vlastiti integritet i egzistenciju od beskrupuloznih napada i staljinističkog progona pojedinih političara iz vladajuće parlamentarne večine.&nbsp;
Jasmina Muminović (Portal Standard)
Rosanda Mučalica (Portal Analitika)
Danica Nikolić (M portal)
Ana Šofranac (Portal ETV)
Darko Šuković (Antena M)
Draško Đuranović (Televizija E)

Premijer Spajić da bez odlaganja smijeni ministarku kulture i medija Vujović!

Śećate li se prošle pośete Srbiji Ursule fon der Lajen, predśednice Evropske komisije, kada je započela razgovor sa predśednikom Srbije sa „dragi Aleksandre“? „Možeš lagati neke ljude sve vrijeme, možeš lagati sve ljude neko vrijeme, ali ne možeš lagati sve ljude sve vrijeme“, rekao bi Abraham Linkoln. Poruke Srbiji su diplomatske, ali za iskusog političara vrlo jasne. Otprilike, dosta je priče, hoćemo djela. Kako je Crna Gora spojeni sud sa Srbijom, vrlo je vidljivo da izvršna vlast u Crnoj Gori, tužilaštvo i institucije sile mnogo više vide Srbiju kao model uređenja države nego što je to, da se našalimo, jedna Norveška, Finska ili Švedska. Da im je stvarni cilj ulazak u EU ugledali bi se na te tri zemlje, umjesto što imitiraju zemlju u kojoj se ljudi optužuju za državni udar zbog privatnih razgovora, nezakonito prisluškivanih, u kojoj se otimaju studentima telefoni i njihovi sadržaji puštaju preko TV Informera i drugih tabloidnih televizija i tabloida, u kojoj se tuže policajci koji su otkrili najveću farmu marihuane na Balkanu, zato što su optužili državu i službe bezbjednosti da stoje iza proizvodnje marihuane, itd. <h2>PINK SLUČAJ</h2> Više puta sam naglašavao da je meni mnogo važnije da se Crna Gora uljudi kroz pregovore o pristupanju EU od samog članstva. Śećam se demokratskih struktura u Hrvatskoj koje stalno naglašavaju da je najbolji period Hrvatske, u demokratskom smislu, bio u vrijeme pristupnih pregovora. Strah me da je Crna Gora najsličnija primjeru Rumunije i Bugarske i na koji način su primljene u EU, iz čisto geopolitičkih razloga. A upravo liči na to da je EU voljna da prijemom Crne Gore u EU zažmuri na sijaset kršenja Ustava, zakona i demokratskih procedura, kako bi pokazala i motivisala druge zemlje da je EU otvorena za dalje integracije. Nedavno je na RTCG gostovao profesor sa Pravnog fakulteta državnog Univerziteta, ne śećam se imena. Ono što je upečatljivo jeste da profesor prava populistički izjavljuje u emisiji da je emitovanje privatnih poruka iz telefona Aleksandra Mijajlovića na portalu RTCG opravdano, jer, kako kaže, „narod treba da zna“. Vjerujem da ni u Zimbabveu nije moguće da tužilaštvo iz istrage daje medijima takozvane dokaze, odnosno privatne prepiske, koje samo kod Aleksandra Vučića mogu biti udar na ustavni poredak, na pravosuđe i bezbjednosni sektor, kako „neće da prejudicira“ voditelj jedne političke, pardon, propagandne emisije na TV Vijesti. Nije čudo što su pravnici u vlasti bruka za svoju profesiju, kad profesor prava izgovara nešto što ni u jednoj demokratskoj zemlji nije dozvoljeno. I ne samo to, recimo u Americi bi automatski optužnica bila suspendovana zbog uticaja na javno mnjenje. Tužilac može samo javnost da obavijesti o postojanju krivičnog djela, mada sam siguran da u ovom Pink slučaju nema ni pomena o tome, i da ga kvalifikuje, navodeći samo esencijalno podatke iz istrage. Slanje vrlo određenim medijima „dokaza“ iz istražnog postupka je pravljenje Pink farme od države Crne Gore. Tim prije što iza svega ne postoji mogućnost da se sklepa bilo kakava optužnica, već je cilj da se politički diskredituju protivnici vlasti, kritički mediji i pojedinci kritični protiv vlasti. Neka mi bilo koji pravni profesionalac objasni kakve veze ima prepiska Ivana Vukovića iz DPS-a i Mijajlovića o Željku Ivanoviću iz Vijesti sa bilo kojom optužnicom ili bilo kojim drugim djelom, osim da ima cilj da diskredituje samog Ivana Vukovića?! Svaki sudija profesionalac bi spriječio iznošenje ovakvih nesuvislosti u procesu, na sudu, đe je jedino mjesto đe se dokazi mogu iznosti. I u sudu i, nakon toga, u javnosti preko medija. Samo taj primjer bjelodano pokazuje da je SDT produžena ruka izvršne vlasti u obračunu sa političkim neistomišljenicima. Da ne zaboravim, Ustav garantuje zaštitu privatnosti svakom građaninu Crne Gore, iznošenje ovakvih stvari je direktno kršenje Ustava. Žalosno je ako građani Crne Gore to ne shvataju, jer, koliko śutra, i sami mogu postati žrtve ako se nekome zamjere. Varaju se ako misle da tužioci nijesu „sposobni“ da kreativno tumače privatne komunikacije. <h2>AFERA ZA POKRIVANJE GLAVIH TEMA</h2> Umjesto da u Crnoj Gori glavna tema bude izjava Anta Nobila, advokata optuženog Milivoja Katnića, da je postupajući specijalni tužilac u procesu, Miloš Šoškić, krivotvorio dokaze iz sky prepiski, da je brisao dio komunikacija koje obesmišljavaju njegove optužbe, što je krivično djelo, javnost se zabavlja stupidarijama iz privatnih prepiski Mijajlovića i pokretanjem lažne, lažljive, bezobrazne inicijative dva člana PES-a o brisanju riječe „nasilna“ iz Zakona iz 2011. godine, u kojem se aneksija Crne Gore iz 1918-te, više nego opravdano, naziva nasilnom. I to od PES-a koji tobože donosi Barometar 26, koji predviđa da se neće pokretati teme koje nadalje dijele građane. A oni pokreću temu koja ne da dijeli, nego koja je bolna za Crnu Goru, bolna za sve žrtve neviđenog nasilja nad crnogorskim narodom i potomke žrtava. Briga me što misli Nikola Petrović, on je stotinama puta pokazao da je bliži onim iskompleksiranim stanovnicima Crne Gore kojima je Beograd san snova, nego što je vezan za istinsku Crnu Goru. Bliži su mu oni koji su naredili da se njegov prađed ubije, ukoliko se vrati u Crnu Goru, nego oni koji bi život dali za svoju otadžbinu. O ponašanju Nikole Petrovića se mnogo toga neafirmativnog može napisati, od okoline koja ga okružuje u Italiji, na kakvim skupovima učestvuje, kojom „himnom“ počinju ti skupovi, koju zastavu kače iza sebe, ko su vrlo čudni likovi koji ga savjetuju i iz koje su kuhinje. Gordan Stojović, jedan od inicijatora promjene zakona, moj nekadašnji prijatelj iz vremena dok je bio u Matici crnogorskoj i ambasador u Argentini, đe je dao ogroman doprinos u promociji CPC sa episkopom Gorazdom, vrlo dobro je nekad znao pravu istinu o NASILNOJ aneksiji Crne Gore. Samo čekam prijedlog iz iste kuhinje da svi počnemo da slavimo Pavla Đurišića i četnike, kako se ne bi dijelili. Aferim. Mnogo je onih koji su promjenom vlasti obrnuli i svoju pamet. Pada mi na pamet pjesma Sv. Petra Cetinjskog „Pogibija vezira Mahmut-paše na selo Kruse (1796)“, kada je kroz usta Mahmut paše napisao: „Dokle imam u ćesi novaca, a u Crnu Goru trgovaca, kojizi su lakomi na blago, učiniću što je meni drago, oni će mi prodat Crnogorce!“ <h2>BRUTALNI ZLOČINI</h2> Za one kojima nije jasno da je aneksija bila ne nasilna, nego da ima odlike stravičnog, teškog masovnog zločina, neka pogledaju sajt Britanskog parlamenta i raspravu iz 1920. godine o stanju u Crnoj Gori, samo neka ukucaju „Lord Sidenem“. Izvještaj lorda de Salisa, izaslanika Britanskog parlamenta o stanju u Crnoj Gori, potvrđuje sve navode „Krvavog albuma Karađorđevića“. A onda neka pogledaju pisanje beogradskog Vremena, Pravde i Politike od 10. februara 1924. godine, đe donose raspravu iz skupštine KSHS i govor Mihaila Ivanovića, predstavnika Federalista. Odnosno dio koji ima podnaslov „Crnogorce ubijaju što nisu verni Kralju“, a koji, između ostalog, glasi: „...Prvi je posao režima bio uništiti cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru. Srbijanski dinastičari dobijaju od režima pohvale i nagrade za paljenje kuća, vađenje očiju živim ljudima, bacanje đece na bajunetima kroz prozore, lomljenje ruku ženama i đeci kartečima iz topa, zato što nijesu vjerni Kralju i t.d. ... Divlji napadi na prošlost i tradicije Crne Gore, rušenje spomenika, pljačkanje istorijskih dokumenata i t.d.“. Niko iz skupštinske sale nije reagovao, niti opovrgao riječi Ivanovića, vjerovatno zato što nije bilo članova PES-a! Jedina reakcija je bila potpreśednika skupštine Lj. Bakića o tome kako nema „crnogorskog naroda u Crnoj Gori, već ima samo srpskog naroda“... Beogradski novinar Pantelija Jovović, dopisnik nekoliko beogradskih listova iz Crne Gore, piše u knjizi „Crnogorki političari“ iz 1924. (Vreme a.d): „Slom Crne Gore 1915. i način njenog ujedinjenja sa Srbijom 1918. g. dva su kobna datuma u njenoj istoriji. Prvi datum može se nekako i pravdati ali ovaj drugi jeste najgrozniji spomen srama i stida zvaničnoga Beograda. Golgota, koju je preživljavala Srbija za vreme evakuacije kroz albanske gudure, ni približno nije ravna onoj Golgoti, koju je Crna Gora preživela za vreme Ujedinjenja.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018201032_cc15f9c5961dcb7bed1cd93af13d9bb7325d8148713096ae505e798978d0b0c8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251018201032_cc15f9c5961dcb7bed1cd93af13d9bb7325d8148713096ae505e798978d0b0c8" data-rendition-name="original" width="550" height="640" loading="lazy" alt="Predgovor knjige „Crnogorki političari“ iz 1924. beogradskog novinara Pantelije Jovovića, dopisnika nekoliko beogradskih listova iz Crne Gore"><figcaption>Predgovor knjige „Crnogorki političari“ iz 1924. beogradskog novinara Pantelije Jovovića, dopisnika nekoliko beogradskih listova iz Crne Gore</figcaption></figure>  No sve do 1921. g. o tim nečuvenim zločinima režima nije se ništa znalo. Crna Gora sve do tada bila je za našu javnost terra incognita. Do 1921. g. već je bilo popaljeno pet hiljada crnogorskih domova i niko, van Crne Gore, u ujedinjenoj Kraljevini o tome nije ništa znao.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018201032_1cadbb9bb86240d9c711a1dff3144badaf852483b829d07b2b62492638783139.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251018201032_1cadbb9bb86240d9c711a1dff3144badaf852483b829d07b2b62492638783139" data-rendition-name="original" width="400" height="586" loading="lazy" alt="Naslovnica knjige „Crnogorski političari“ beogradskog novinara Pantelije Jovovića"><figcaption>Naslovnica knjige „Crnogorski političari“ beogradskog novinara Pantelije Jovovića</figcaption></figure>  Tek prvi put tada beogradski 'Balkan' nalazi se pobuđen da me pošalje kao svoga naročitog izaslanika u Crnu Goru. Prvi sam, dakle, ja bio kome je pala u deo ta teška dužnost, da otkrije sve zločine počinjene posle Ujedinjenja u Crnoj Gori. I ja sam ih otkrio stavljajući na kocku svoj život. Demaskiranjem zločinaca, ja sam učinio da budem s bombama i revolverima napadnut i slučaj je hteo da ostanem u životu iako sam bio teško povređen. Moje izveštaje o prilikama u Crnoj Gori, preštampavali su ne samo svi naši domaći listovi, već i jedan dobar deo štampe u Italiji, Engleskoj, Francuskoj i t.d. Ja sam Evropi jasno predočio da je nesrećna Crna Gora, u čast i slavu Ujedinjenja, razapeta na krstu“... Ne mogu a da ne objavima dio teksta Chicago Tribune-a od 4. septembra 1919. pod naslovom „Zvanični izvještači donijeli užasne izvještaje u Pariz“, u kojem se kaže: „Pariz, 3. septembar, Američka i britanska vojna intervencija u Crnoj Gori radi spriječavanja raširenog masakra crnogorskih rojalista od strane Srba, u preporuci neutralnih posmatrača koji su došli u Pariz juče i koji danas pišu energične izvještaje svojim vladama: 'Pod srpskom okupacijom Crna Gora danas predstavlja mjesto najkrvavijeg pokolja u Evropi, izjavio je zvaničnik koji se vratio. Ukoliko se Engleska i Amerika ne umješaju, ni jedan crnogorski rojalista neće ostati živ. Srbi ih ubijaju na veliko'“.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018201036_82dc074462229b7b0dd09fc19e6143c57d5f2cd2149e49f3ab59cf440f59aa5d.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251018201036_82dc074462229b7b0dd09fc19e6143c57d5f2cd2149e49f3ab59cf440f59aa5d" data-rendition-name="original" width="1318" height="1920" loading="lazy" alt="Tekst o golgoti Crne Gore objavljen u listu Chicago Tribune 4. septembra 1919."><figcaption>Izvode iz govora Mihaila Ivanovića, predstavnika Federalista, u Skupštini KSHS u februaru 1924. godin objavili srpski mediji</figcaption></figure>  Vi, branitelji Džudit Rajnke od nas dokazanih zastupnika evroatlantskih integracija, valjda ćete vjerovati izvještajima onih koje nazivate zapadni prijatelji? Mada nije loše ni da čujete što je pisao list „Radni narod“, koji je izlazio u Podgorici 1927. i 1928. „Kad narod u Crnoj Gori hoće nekoga da prokune teško reče mu: 'Kosti ti u Zenici okapale'“. A evo zašto: „Kad je došla okupacija Crne Gore tamo su poslane hiljade vojnika, staraca, đece da robuju. To roblje moreno je tamo paśom smrću: golo, boso, gladno, premlaćivano, zlostavljano na sve načine i davano na prisilne radove po teškim zimskim vremenima praznog stomaka i golijeh lakata i koljena... Prema sigurnim vijestima zna se da su ti ljudi već skoro svi oboljeli od sićije i od reumatizma, tako da danas više liče na aveti nego na ljude. Uprava zatvora sprovodi prema njima naročiti sistem, da ni jedan neće ostati u životu. Njima se čak ne dozvoljavaju ni privatne novčane pomoći, da mogu kupiti sto im treba“...  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018201036_3824759e5a64ba45a67b70a11b3e1e25f1ad06c874c0b6a4deab51e0d373906e.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251018201036_3824759e5a64ba45a67b70a11b3e1e25f1ad06c874c0b6a4deab51e0d373906e" data-rendition-name="original" width="4508" height="5551" loading="lazy" alt="Tekst o golgoti Crne Gore objavljen u listu Chicago Tribune 4. septembra 191"><figcaption>Tekst o golgoti Crne Gore objavljen u listu Chicago Tribune 4. septembra 1919.</figcaption></figure>  Na kraju ne mogu da odolim a da ne napišem, svako ko naśeda na idiotsku propagandu Demokrata da je svako ko, više nego opravdano, kritikuje vlast, posebno njih, saradnik kriminalnih klanova, neka se svako jutro pogleda u ogledalo i sam sebi kaže „ja sam idiot“ tri puta! Nema idiotskije konstrukcije od te kojom poluobrazovane i nesposobne Demokrate pokušavaju da spriječe da vidimo svi ono što nam oči izbi.

Televizija E širi tim: Zapošljavamo montažera

Prof. dr Srđan Darmanović pobjednik šahovskog turnira „FUNK šah 2025“

Kapija Gaze prema vanjskom svijetu: Izrael ponovo odgađa otvaranje graničnog prijelaza Rafah

Dani mađarskog filma prilika da se kroz umjetnost upoznaju duh, istorija i senzibilitet prijateljskog naroda

Raskrinkavanje.me: Lažne nagradne igre, onlajn prevare i kako se zaštititi

PRATITE TVe UŽIVO