Tri decenije borbe porodice Coković: "Više nemamo snage sami"

U trošnoj kući u bjelopoljskom selu Mojstir, već više od tri decenije život Senadina Cokovića odvija se između četiri zida i jedne postelje. Pedesetsedmogodišnji Senadin, zbog teškog invaliditeta, godinama je vezan za krevet, a bolest mu iz godine u godinu oduzima sve više snage.

Uz njega živi osamdesetčetvorogodišnja majka Zahida, koja zbog starosti i narušenog zdravlja više nije u mogućnosti da vodi brigu ni o sebi, a kamoli o sinu. Teret svakodnevne borbe godinama je nosila Sanedinova sestra Zlata Kuč, koja je sopstveni život podredila brizi o bratu i majci. Danas, međutim, kaže da više nema snage da sama izdrži.

- Teška situacija… - kroz suze govori Zlata, sjedeći pored nepokretnog brata.

Godinama je dane i noći provodila uz Sanedina. Hranila ga, presvlačila i njegovala, dok je istovremeno pokušavala da brine i o svojoj porodici. Iza nje je, kako kaže, život ispunjen odricanjem, teškim gubicima i borbom.

- Ja sam majka sa petoro djece. Udovica sam ostala prije 17 godina. Nije bilo lako dok sam tu svu djecu podigla i školovala. I zdravlje sam izgubila. Bilo mi je teško i tada. Muž mi je bio devet mjeseci nepokretan. Ali sam došla jer nije imao ko da ih gleda. Došla sam da pomognem, ali sada više nemam snage. Oboljela sam, oslabila sam i ne mogu da izdržim - priča Zlata.

Kao da bolest i starost nijesu bili dovoljni, porodicu Coković dodatno je pogodila i teška materijalna situacija. Sanedinova primanja na osnovu invaliditeta iznose oko 500 eura a to nije dovoljno ni za osnovne potrebe, ljekove i hranu, pa često zavise od pomoći humanih ljudi. Život u selu udaljenom na oko trideset kilometara od Bijelog Polja, dodatno otežava svakodnevicu, jer samo odlazak do grada i povratak taksijem koštaju oko 50 eura- novac koji ova porodica uglavnom nema.

Zlata kaže da je bila primorana da preuzme i obavezu plaćanja duga za struju od nekoliko hiljada eura, kako njenom bratu i majci ne bi bilo isključeno električno napajanje.

- Prije godinu dana napravila sam ugovor da bih morala bratu da plaćam struju, jer on ne može bez svjetla ni noću. Dobili su nalog da isključe struju mom bratu, ali sam bila primorana da odem i to završim. Plaćam tu struju od njegovog primanja, samo da mojoj majci i bratu ne bi isključili elektriku - kaže ona kroz suze.

Situaciju dodatno otežava činjenica da majka Zahida Coković od prošle godine više ne prima staračku naknadu. Nakon smrti supruga, porodično zemljište nije prevedeno na njeno ime, a porodica nema novca da pokrene i završi ostavinski postupak. Na pitanje - da li ima dovoljno novca za sve što joj je potrebno za pristojan život, Zahida odgovara pitanjem - "a otkud, kad niko ne radi? Nešto sam ranije primala, a oni mi i to uzeše“.

Prije dvije godine Sanedinu je, uz pomoć Centra za socijalni rad, obezbijeđen smještaj u Domu starih u Bijelom Polju. Tada je vjerovao da će mu ipak biti bolje u porodičnoj kući. Danas i on i njegova porodica smatraju da je Dom jedino moguće rješenje.

Dok čekaju završetak neophodnih procedura za smještaj, porodici Coković potrebna je pomoć za osnovne životne potrebe. Nakon godina borbe daleko od očiju javnosti, nadaju se da ih dobri ljudi neće zaboraviti. Svi koji mogu i žele da pomognu porodici Coković, to mogu uraditi uplatom sredstava na žiro račun Sanedina Cokovića u Prvoj banci - 535-0400200917748-22 .