Tufegdžićima medvjed zaklao jarca, pretrpjeli veliku štetu i razmišljaju o gašenju farme

Bračni par Ranko i Tatjana Tufegdžić već pet godina uspješno se bavi kozarstvom u selu Stabna u Pivi, gdje prave odličan kozji sir i druge domaće proizvode. Iz zime su izašli sa preko 100 grla, što koza, jaraca i jaradi.

Međutim, kako kaže Tatjana, kako to već od ranije rade, upravo su počeli da se spremaju za ljetnju sezonu i odmah su imali veliku štetu, jer su ostali bez nubijskog jarca Dikija kako su ga zvali.

– Nestao je usred dana, sa teško pristupačnog, planinskog pašnjaka, bukvalno 100 metara od naše kuće. Koze su bile van našeg nadzora svega 15-20 minuta, i cijelo stado od 70 grla se vratilo, ali njega nije bilo. Mi svakodnevno redovno čuvamo naše koze, vjerovatno smo jedini u našem selu koji ne puštaju životinje da se same cijeli dan bez nadzora kreću po pašnjacima. Dva dana smo tragali za njim, ali ga nismo našli ni živog ni mrtvog. Pored nekih opcija o kojima smo razmišljali, ipak mislimo da ga je rastrgao medved, kojeg su dan ranije vidjeli u okolini našeg sela. Te noći prije nestanka naši psi su lajali cijelu noć. Vjerovatno ga je uhvatio, slomio mu vrat i odvukao negdje u neprohodnu šumu, gde ga je pojeo i ostatke zakopao. Ko će ga sada naći zakopanog, i što je najvažnije, gdje bi mogao biti. Čak i da znamo gdje je, ja ne bih smjela da idem tamo – kaže ona, i ističe da su u šoku zbog njegovog gubitka.

Ovaj dvogodišnji rasni plemenski jarac vrijedio je 1.000 eura.

– Ne znam šta sada da radim, želim da sve napustim, rasprodam koze i zatvorim farmu zauvijek. Toliko se trudiš, čini ti se da radiš nešto važno za cijelu zemlju, jer mi smo jedino domaćinstvo u Crnoj Gori koje se bavi nubijskom genetikom koza – rekla je Tatjana.

Ranko će, kaže, otići u Plužine, u Opštinu, u policiju, lovačko udruženje, da prijavi njihov gubitak.

– Odmah da kažem, ne tražimo novčanu naknadu za gubitak, treba nam isti takav rasni plemenski jarac iz Srbije. Šta mislite, da li će država stati uz nas u ovom teškom trenutku ili se „pomaže” samo za sliku i papir? Jako želim da verujem u čudo, ali možda će Crna Gora biti siromašnija za još jedno seosko domaćinstvo. I više neće biti nubijskih koza u Crnoj Gori - dodala je Tatjana.

Na raspolaganju imaju prelijepih jaradi za priplod nubijske i burske genetike, a većina ih je muških.

– Takva je valjda ova godina bila. Naravno da će biti mesa. A imaćemo i mlijeka i sira i za nas i za mušterije i za naše goste, koji svakog ljeta dolaze kod nas na farmu i naručuju domaći ručak od naših kozjih proizvoda. Sad do kraja maja ne primamo goste na farmi,  jer ima dosta posla oko jaradi. Imamo ih već preko 50, a još očekujemo da se ojare neke koze u maju i u junu. Od kraja maja planiramo da otvorimo mliječnu sezonu. Uvijek se kod nas može naći i može naručiti ekskluzivno kozje mlijeko i svježi sir, od mlijeka burskih i nubijskih koza – kaže Tatjana.

Ona ističe da je mlijeko prirodno i ljekovito.

– Naše koze ne jedu koncentrat, samo prava, prirodna ispaša. Drugo, mlijeko naših koza ima masnoću do sedam odsto, jer su takve rase. Takođe, ima prijatan, sladak ukus, bez ikakvog šmeka, koji ne voli puno ljudi. Sir ja pravim, samo svježi, i to bude pravo, ljekovito i korisno od mojih koza – kaže Tatjana.

Prema njenim riječima, dostave po gradovima, na njihovu žalost, nema.

– Moguća je dostava samo kroz Plužine. Ovo iz razloga jer mi čuvamo naše koze na slobodnoj ispaši i baš svakog dana radimo po šest do osam sati, tako da nemamo kada time da se bavimo. Svi zainteresovani mogu svakog vikenda da dovedu svoje porodice kolima do naše farme. Prvo je to dobar izlet za njihovu djecu, da upoznaju lijepe i raznobojne koze u prirode, a drugo, ako žele kupe i ponesu kući zdravu hranu, meso,  mlijeko, sir – kaže Tatjana.

Sad je, doda je on, postalo moderno da u dvorištima porodice drže ne samo kučiće i mačke, već i koze. 

– Naše su koze vrlo pitome i pametne, i ko zna, možda ove godine bude onih koji u povratku sa naše farme povezu sa sobom kući jedno ili dva jareta za svoja dvorišta – zaključila je Tatjana Tufegdžić.