Vujičić: Nekada se više znalo o 8. martu, priređivane su priredbe, koncerti, predstave...

Kada bi naši učenici znali koliko je muke proliveno da se dobije ta Deklaracija, i taj dan, i koliko ta borba još uvijek traje, mislim da bi drugačije gledali na to i mnogo više poštovali.Ja sam ponekad razočarana, i čujem i od svojih koleginica i prijateljica ,, a šta taj dan, to mi nije važno”. Mislim da to jeste bitno, jer to je kroz taj dan jedan veći cilj postavljen, koji se još uvijek realizuje, naravno da su žene danas u boljem položaju, ali treba nastaviti tu borbu - kazala je u jutarnjem programu "Budilnik", na Televiziji E, profesorica muzičkog Branka Vujičić.

Prvi 8. mart je obilježen 1909. godine u Americi Deklaracijom Socijalističke stranke Amerike, a između važnih događaja koji su htjeli tim datumom da obilježe je i smrt 100 tekstilnih radnica koje su izgore zatvorene u fabričkom pogonu.

- Kada bi naši učenici znali koliko je muke proliveno da se dobije ta Deklaracija, i taj dan, i koliko ta borba još uvijek traje, mislim da bi drugačije gledali na to i mnogo više poštovali.Ja sam ponekad razočarana, i čujem i od svojih koleginica i prijateljica ,, a šta taj dan, to mi nije važno”. Mislim da to jeste bitno, jer to je kroz taj dan jedan veći cilj postavljen, koji se još uvijek realizuje, naravno da su žene danas u boljem položaju, ali treba nastaviti tu borbu - rekla je Vujičić.

Ona dodaje da je škola društvo u malom i da to jako utiče na djecu. Zaključuje da su djeca onakva kakvi su i društveni procesi i cijelo društvo.

- Nekada se znalo više o samom prazniku, pa su za 8.mart bili skraćeni časovi, ili nijesu držani, ali u svakoj školi je bila priredba, i po gradu su bile organizovane različite manifestacije, sa istorijskim imenima, pričalo se dosta i o Deklaraciji, o ženama koje su se borile za ta prava, a u školama je vrlo bitno bilo da se spremi jedan prigodan program, i da se pozove što više publike, i zaista smo imali publike i nije to uvijek bila samo neka priča, recitacija, djeca su bila kreativna, maštovita, znala su neku predstavu, koja im se sviđa, da je poklone majkama, ženama i ako u predstavi nije bilo riječi o 8.martu, ili konkretno majci, ženi, ali je bilo priča o dostojanstvu, o značaju žene, majke, o značaju prijateljstva i svega onoga što 8. mart znači - istakla je Vujičić.

Osjećale su se počastvovano kad su dobijale buket cvijeća i predstavu i prisjeća se djece koja su ozarena jedva čekala taj datum.

- Jako je bilo bitno ko će iz odjeljenja pokloniti taj buket, čak nije bilo obavezno da bude odličan đak, nego neko ko bi znao da izrazi zaista iskreno divljenje prema određenoj učiteljici, nastavnici, osobi. Ja sam u školi dobila, za mene najljepši poklon je bio, kada sam na času dobila jednu biljku u saksiji, oni su zahtijevali da je njegujem, da bih se sjećala što duže njih, i učenica kod koje sam voljela način na koji svira, oni su me sjeli, bila je tabla ispisana kredom ,, Srećan 8.mart” i ona odsvirala komad koji sam ja voljela, koji je trebala da svira za ispit, i stalno sam govorila odsviraj taj komad prije početka časa da čas počnemo tako. I dobila sam tu biljku, i taj koncert, što je bilo prelijepo - zaključila je Vujičić.