Predsjednik udario na ministra Jakova: Od egzotičnih putovanja do borbe za hljeb - krave pojele „Evropu sad“
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović ovih dana govori „jezikom naroda“. Inflacija, kaže, nije više samo statistički podatak – ona je svakodnevna muka građana.
- Ljudi biraju između računa i hrane. Plate traju tri sedmice. Kirije su otišle u nebo. Mladi ne mogu da se osamostale. Ovo nije ekonomski put koji želimo - poručio je Milatović, kao da je neko drugi ispisivao tu ekonomsku putanju.
Ali – kako sad ovo, predsjedniče?
Kako objasniti da građani danas biraju između večere i struje, a ne između egzotičnog putovanja i „novog polovnog auta“, kako ste to obećavali ne tako davno? Gdje su sad one tri krave za povratak na selo? Ili makar jedan semestar studija za dijete?
U januaru 2022. godine, tadašnji ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović sa neskrivenim entuzijazmom najavljivao je da će prosječna zarada sa 530 eura porasti na 660 eura.
- To znači 1.500 eura više godišnje po osobi, odnosno 3.000 eura po porodici. Građani će moći da kupe novi polovan auto, da odu na Kubu, da školuju dijete, ili kupe tri krave - govorio je tadašnji ministar, dok je reformski talas „Evropa sad“ pljuštao obećanjima.
Danas, tri i po godine kasnije, stvarnost je gruba i ogoljena. Cijene su podivljale, stanarine odavno ne prate realna primanja, a mladi i dalje ostaju pod roditeljskim krovom – ne zbog izbora, već nužde. Inflacija jede povećane plate brže nego što su one ikada mogle „leći“ na račun.
A, program „Evropa sad“? Umjesto da postane temelj oporavka i razvoja, sve više izgleda kao politički balon – šaren, pun očekivanja, a na kraju prazan.
Odgovornost se ne može prepakovati
Ne može se politička prošlost tek tako zaboraviti. Program „Evropa sad“ valjda nije bio nečiji eksperiment – već ozbiljan društveni projekat koji je nosio potpise Milatovića i Milojka Spajića.
Danas, kada posljedice te politike kucaju na svačija vrata, nije dovoljno samo konstatovati stanje. Potrebna je odgovornost. Ljudi ne traže obećanja – traže rješenja. I pitaju jedno: ko će platiti cijenu iluzija koje su im prodate kao vizija?