Čemu žurba

07.07.

16:20h

Razumljivo je nestrpljenje za ostvarivanje svih dječačkih snova.

Malo li je da cijela crnogorska košarka budu pod nogama.

Pa, FIBA, ovo, ono. Ali treba zakonski red za sve.

I sve da bude legalno.

I srećno.

Savezu i Budućnosti.

I mome drugu Draženu Draškoviću kojeg poznajem sa košarkaškog terena još od 1988. godine.

Da mu se ispuni obećano. Na to sam mislio.

I još nekim Baranima. 

Igrao sam protiv jednoga još sredinom sedamdesetih. I sad neće da mi se javi na telefon, a htio sam da ga pitam nešto uobičajno, o čemu pričamo kad god se čujemo, o košarci nijesmo nikada. Ali - rampu je spustio.

I njemu, srećno.

Ali, Musa Jovanović treba da zna da prije nego li pestitam, mora izbornu Skupštinu, onu prvu, neodržanu, iznova da zakaže.

Pa ako propadne, jer neće imati kvoruma, ka ga neće imati, onda - nova.

Mada oko kvoruma nikad nijesu čista posla.

E, posle te propale, neka zakaže novu sa novim kandidatom.

Čemu žurba.

Može i kasnije da se postane direktorom ženske košarkaške reprezentacije, ali se ne smije kasniti sa primjenom propisa.

Ako bude sve na brzinu, možda će brzo reagovati sud i tužilastvo. Kažem, možda, jer mnogo moćan pravni tim stoji na toj strani.

Možda se i sa ove skrpi nešto.

Čisto principijelno. 

Čestitka će uslijediti onoliko iskreno, kolika je bila iskrenost za tobožnju nezainteresovanost za fotelju.

Znam da me vole, zato u post scriptumu moram nježan da budem prema svima njima.

I grub prema sebi.

Činjenicu da mi je ovakav karakter uzimam sa prinudom, iako sam po rođenju morao znati šta mi to znači.

Iako nikad, bez neke, taj karakter nije pokazao pravo lice.