Država u „lisicama”

Jeste li se zapitali prethodnih dana i sedmica: Đe nam je premijer? Da li iko zna đe se nalazi, kuda se kreće, dolazi li kući (u Vladu), je li uopšte u državi? Da je ovo neko ratno stanje pa da smo ga, ko onomad što su Vladu Kraljevine Jugoslavije „sklonili“ u London, neđe sakrili da nam ga ko, ne daj Bože, ne pronađe i ukrade pa da i prihvatimo ovu situaciju. Ali nije tako, bar nije još uvijek.

Ako je suditi po putnim nalozima i sjednicama Vlade na kojima se niko mjesecima nije pojavio, onda se čini da je naš premijer svuda osim onamo đe bi morao biti – a to je na čelu ove države u kojoj se ne poštuju ni Ustav, ni zakoni, a ni osnovna ljudska i građanska prava. Njega nema, i očigledno ga nije briga, što se svako ponaša onako kako želi i misli da mu može biti.

Spajić se vješto sakriva od javnosti, ministara i obaveze, vješto poput spomenika Pavlu Đurišiću, uz opasku i iskrenu nadu da se Milojko „krije“ makar u nekom Ritzu, Hiltonima ili Hayatima, za razliku od Paja kojeg čuvaju, ako je onaj snimak autentičan, u onoj pojati. No, svako prema navikama i mogućnostima.

Inače, iako je izgledalo nemoguće, naša Vlada je otišla korak dalje od onih „ud'ri like“ sjednica na kojima je klikovima glasa u nekom sajber prostoru, i u srijedu donijeta odluka na sjednici koja se nije održala.

Svjestan sam kako ovo zvuči, ali to je zvanično saopšteno iz našeg najvažnijeg državnog organa. Vlada Crne Gore, na čelu sa premijerom Milojkom Spajićem, je 8. oktobra 2025. godine, donijela četiri izvršne odluke na sjednici Vlade koja se NIJE održala.

I, dok specijalna policija, poput one Miloševićeve JSO, usred noći upada u kuće i stanove i hapsi slobodnomisleće građane, urednike medija i sve one koji imaju hrabrosti da podignu glas u ovom vremenu bezakonja, anarhije i sveopšteg haosa, i dok se otimaju lične stvari i sredstva za rad bez ikakvih odluka i važećih pravilnika – naša Vlada i njen premijer nisu našli za shodno ni da se sastanu.

I, dok policija i tužilaštvo nisu u stanju da sačuvaju javni red i mir, uhapse i procesuiraju one koji pucaju i ubijaju po ulicama, sada već skoro pa svakodnevno. Čak ni one koji to čine iz više navrata i pokušaja, valjda „telefonirajući“ policiji ko su i šta su im namjere - mi ni tada nećemo dobiti odgovor od onih koji su odgovorni za ovakvo stanje i koji bi morali da makar izađu pred javnost i kažu bilo šta – a ne da se sakrivaju iza internet naloga i usera: ministar1, ministar2... ministar35.

I, dok se spektakularno, za filmske scene „B“ produkcije (ovo „B“ osim produkcije ima veze i sa producentom) stavljaju lisice bivšim ministrima, uz medijsku pompu i ogavno seirenje SPC portala, da bi se ubrzo saznalo da je bivši ministar, uhapšen jer je u jednom od telefonskih razgovora upitao za koga je politički opredjeljen jedan vozač jedne crnogorske PRIVATNE kompanije?

„Zločin“ je bio toliko velik da su ga ubrzo, ne tako spektakularno i pompezno, pustili da ide kući. 

Sve ovo se dešava dok aktuelni, ne bivši, ministri u svojim ministarstvima izbjegavaju da stavljaju pločice sa imenima na vrata kancelarija jer ih je sramota da se pola ministarstva preziva kao i oni. Sve ovo u Vladi koja se nije sastala više od pola godine.

I, dok se deklarativno ova Vlada zalaže za ulazak u Evropsku uniju, na čelu nekih njenih ministarstava sjede ministri kojima nije dozvoljen ulazak u sve države te Unije. Kako premijer misli, i da li uopšte misli, da sa tim i takvim „kadrom“ aplicira za punopravno članstvo u EU, nije mi poznato. Kao što ni meni niti bilo kome drugome nije poznato da li mi uopšte i imamo premijera?

I, dok se bez ijednog dokaza, čak ni onih operativnih za koje ministru policije niko nije javio da su to „rekla-kazala“ dokazi, targetiraju rijetki pravi mediji u Crnoj Gori, da su u sklopu nekih izmišljenih OKG-a, mi danas na čelu jedinog javnog medijskog servisa u Crnoj Gori – TVCG imamo izgleda kriminalca Borisa Raonića. I to, po zvaničnim sudskim presudama, kriminalca povratnika jer je i ove godine, kao i prethodnih nelagalno izabran na čelo te javne medijske kuće. Kako on tako i cijeli njen Savjet. Pa, ne bi bilo loše, ukoliko neko neđe vidi premijera da mu saopšti da su on, Vlada i neko od onih silnih ministarstava odgovorni i za ovu kuću – RTCG.

I, dok se istim onima koje Raonić godina sudski progoni, crnogorskim patriotama i rijetkim bezinteresnim sinovima ove zemlje – crnogorskim navijačima, ovih dana ponovo crtaju mete na čela od raznih špijunskih mreža i rektorovih portala, za neke izmišljene, i u kuhinjama BIA pripremljene državne udare – ova Vlada, tužilaštva i sudovi bez ikakve rakcije i odgovornosti oslobađaju sve one koji su iskopali tunel do Višeg suda u Podgorici. U toj radnji izgleda nije bilo nikakvog udara na državu i njen poredak. A kome je odgovaralo to kopanje tunela do arhiva suda i u čiju je korist to urađeno – procijenite sami, nije nimalo komplikovano.

I, dok čekamo da se se prijemijer pojavi i obraduje nas nakom spektakularnom viješću (zamalo napisah fantazijom), da će nas finasirati Japan, da ćemo imati mrežu auto-puteva poput one u Njemačkoj, da će Alabar platiti komunalne takse i poreze... mi ćemo, Crnogorke i Crnogorci (dok još nije zabranjeno da se tako nazivamo), čekati da nam „oslobodioci“ zakucaju na vrata i oslobode nas od svake slobode. 

No, neka hapse, drugo i ne umiju. Hapsili su ovi isti i Joku Baletić, hapsili su i Gojka Krušku i Ljuba Čupića, ... i, dok je Joka prkosno i sa prezirom gledala prema izdajnicima i slugama okupatora koji će je objasiti na nikšićkom trgu, i dok im je Gojko gromoglasno pjevao o slobodi dok su ga u smrt vodili cetinjski okupatori, njhovi žbiri i fukara, Ljubo im se nasmijao u lice. Nasmijao jer je znao da će njegov osmijeh ostati da vječno sija i da je njegova žrtva za pravo, čast i slobodu toliko lijepa da joj se vascijli kosmos za ikson osmjehuje. Znali su da vrijedi.

A, oni u čija se lica nasmijao su odavno pocrnjela na tamnim stranicama naše istorije kao da nikada ni postojala nisu. Nisu oni tada znali da se brojem strijeljanih i obješenih domoljuba ne može osvijetliti lik dželata, kao što ni ovi danas ne znaju da se brojem uhapšenih Crnogorki i Crnogorca ne može ispraviti kupljena diploma, niti se može izbrisati prepisani magistarski rad, a ne može se ni ublažiti sramota koju porodice osjećaju za njih. 

Ništa od toga ne može, gospodo, i nije mi žao zbog toga. Ono što može jeste - naš osmijeh vama. Direktno u lice!