Lov na slobodu: Kad vlast prijeti novinarima znači da se boji naroda

Crna Gora više ne klizi u diktaturu – ona u njoj već živi.
Posljednja hapšenja predstavljaju otvoreni napad na slobodu medija, ali i pokušaj da se uguši svaka misao koja se ne uklapa u sliku koju želi da projektuje aktuelna vlast.

Istina je jednostavna: hapse, privode i zastrašuju zato što se boje. Boje se naroda, boje se opozicije, boje se najavljenih protesta koji će pokazati koliko je nezadovoljstvo duboko, a podrška vlasti klimava. Boje se da će ogoljeni pred licem javnosti izgubiti jedino što im je ostalo – kontrolu.

Kao novinarka koja godinama radi u medijima koji su sada pod udarom režimskih konstrukcija, mogu svjedočiti samo jednoj istini: nikada, ni u jednoj redakciji, nijesmo imali bilo kakav pritisak, ni politički ni lični.
Svoje tekstove smo pisali slobodno, iz glave i srca, vođeni profesionalnim načelima i odgovornošću prema čitaocima.

Zato je današnja optužba da je neko „iz sjene“ uređivao naše tekstove gnusna laž i poniženje za svakog čestitog novinara u ovoj zemlji.
I kad država počne da hapsi zbog mišljenja, a ne zbog zločina, znajte – to više nije država prava, to je država straha.

Demokrate – čuvari haosa

Posebno je opasno što se u svemu ovome jasno prepoznaje rukopis Demokrata, partije koja drži ključeve bezbjednosnog sektora i koja se, od nekadašnjih reformatora, pretvorila u tihi, ali efikasni instrument kontrole i progona.
Njihove strukture upravljaju policijom i bezbjednosnim službama, dok se zemlja raspada od kriminala, likvidacija i korupcije.
Umjesto da gone ubice i švercere, gone novinare i urednike.

Zato danas ne živimo u sigurnoj, nego u zastrašenoj Crnoj Gori – u zemlji u kojoj se lisice stavljaju slobodnim ljudima, a aplauzi dijele poslušnima.

Tužilaštvo kao produžena ruka politike

Da je represivni aparat stavljen u funkciju vlasti, potvrđuje i današnje postupanje Tužilaštva, koje se pretvorilo u servis političkih interesa.
Dok građani svakodnevno svjedoče brutalnim ubistvima, ekonomskom padu i urušenom povjerenju u institucije, Tužilaštvo pronalazi „krivce“ među novinarima, intelektualcima i opozicionim liderima.

Sve se to dešava upravo sada, u trenutku kada opozicija najavljuje masovne proteste zbog kolapsa države.
Vlast zna da su joj dani odbrojani, pa pokušava da zastraši, kompromituje i uništi sve koji bi mogli podići glas.

Kad vlast laže – profesija mora govoriti

Mi, novinari, nismo neprijatelji države.
Ali jesmo neprijatelji laži, manipulacije i političke sile.
Oni koji danas drže mikrofone i kamere, a istovremeno nose teret optužbi da su „učesnici kriminalnih narativa“, zapravo su jedina preostala linija odbrane od potpunog medijskog mraka.

I da, vrijeđa me što nas lažno optužuju.
Vrijeđa me što neko misli da može oklevetati naš rad i poništiti godine profesionalnog integriteta.
Ali još više vrijeđa što se sve ovo radi – u ime države.

Države koja ćuti dok građani gube sigurnost, koja ne može da zaštiti djecu u školama, ali zna da privede novinara koji napiše istinu.
Države koja ćuti na kriminal, ali skače na svaku kritiku.

Vlast koja hapsi zbog riječi – to je vlast koja se raspada.
Taj strah od naroda, od protesta, od pitanja, od istine – to je ono što danas pokreće svu ovu represiju.
I to treba jasno reći: ne hapse zbog zakona, hapse zbog panike.

Demokratija ne umire naglo – umire kad se građani pomire sa strahom.
Zato, kao novinarka i građanka, odbijam da ćutim.
Jer kad novinari zaćute – tek tada svi postajemo taoci laži