Njihov tanjir supe

Traume iz djetinjstva često obilježe ljude. Utiču na njihov socijalni profil, kreiraju ih kao ličnosti. Mada, njihovi iskazni oblici, koji se ponekad jave tokom života obično nemaju puno veze sa stvarnim događajima. Često se traume „materijalizuju“ drugačije nego što bi bilo očekivano s obzirom na inicijalni događaj.

Teško da je ideolog Demokrata Boris B. ikada u svojm djetinjstvu bio gladan i hranio se samo supom. Međutim, i ako nije, njegovo navodno materijalno siromaštvo ima sasvim konkretan ekvivalent u intelektualnom. A ono je, po difoltu, praćeno bezobrazlukom, nezajažljivošću, bahatošću, lažima... Najgori je, vele, glup a uporan. Ili bezobrazan, beskrupulozan i uporan.

Elem, već bar dva puta, na skupštinskim zasjedanjima, čovjek pominje nekakvu majku koja svoju djecu dočekuje sa tanjirom nekakve supe (!!!). A djeci je, u prvoj priči prethodna vlast oduzela budućnost, itd, itd... a u drugoj toj djeci sa supom nijesu dozvoljavali da postanu policajci... Na šta to Bogdanovića podsjeća supa, đavo će ga znati...

Sasvim je sigurno da sivu eminenciju Demokrata gotovo niko ne sluša jer te misaone bravure i logičke akrobacije normalan mozak, prosto, izdržati ne može. Niko sem novinara, jer znaju da će u krešendu, koji nastupa nakon, otprilike sedmog minuta koještarija, pomenuti klanove, mafiju i E televiziju, sve sa ETV portalom, M portalom, Antenom M i Analitikom, kvalifikujući nas (ih) kao sluge i plaćenike mafije i klanova. 

Suvišno je reći da objašnjenja ne daje, niti se puno bavi analizom našeg pisanja, jer bi morao da pomene progone poštenih policajaca i postavljenja uglavnom onih drugih i sve ostalo što se dešava u Policiji, MUP-u i ANB-u od sredine prošle godine. I da podsjeti na svjedočanstva, koja gotovo svakodnevno objavljujemo od 4. marta, o tome kako su bezobrazni i uporni u pokušaju da zadrže politički uticaj kojega više nema uništili crnogorski bezbjednosni sektor u pokušajju da od njega stvore partijsku vojsku poslušnika.

I taman kad pomislite da tapiju na ovu priču ima Bogdanović, kao neformalni upravnik bezbjednosnog sektora, evo ga – on. Mlađani, drčni Momčilo Leković. Bečelor – emeritus pravnog fakulteta u Podgorici koji je tri godine završio za skoro četrnaest. 

Utvrdio gradivo kako bi bio ravan svom nadređenom Bogdanoviću u znanju koje je ovaj on-line stekao na Megatrendu još prije nego su (prenosi Njuz) – pooštrili kriterijume za poklanjanje diploma.

Naravno, nije rekao ništa novo, citirao je svog polu-šefa, takođe ne šireći puno priču. Reče da smo „sluge i zaštitnici mafije“. I to na Svjetski dan slobode medija. Prigodno, jer upravo tako Demokrate doživljavaju slobodne medije. Oni, koji su u kanceru koji je zahvatio sve pore crnogorskog društva – veoma uznapredovala metastaza.

Jer, iako oni to vrlo dobro znaju i redovno prate naš program i čitaju portal (ne pitajte otkud znamo) ni jedan od njih dvojice nije se osvrnuo na neki konkretan tekst ili izvještaj, jer bi to u najmanju ruku bilo kontraproduktivno. Za razliku od paušalnih, politikantsko-marketinških nastupa Bogdanovića i šegrta mu, mi smo konkretni, jasni i objektivni. Jer da nijesmo, ne bi toliko boljelo. A znamo da boli.

I znamo da su u panici jer ne mogu osporiti niti jedan navod. Znamo da su pomućenog uma žednog moći sve korake napravili pogrešno, što im se sada već obija o glavu. Znamo mi, a znaju i oni da ih, kada dođe vrijeme polaganja političkih računa malo šta može izvući.

Neće pomoći ni to što su gotovo svi rukovodioci UP u v.d. stanju iz jednog jedinog razloga – tako ih mogu ucjenjivati. Neće im pomoći ni svi oni korumpirani policajci o čijoj imovini smo danima izvještavali imenom i prezimenom, koje su postavili na rukovodeća mjesta upravo iz razloga što ih tako mogu i ucjenjivati i kontrolisati. 

Ni oni operativci ANB koji su lažirali bezbjednone provjere i na taj način mnoge časne profesionalce pokušali da stave na zid srama. Ni poligrafi za kojima u panici posežu prema svojim kolegama. Ni blogerke, pripravnici, ni zapošljavanja bez konkursa. Ni čestitke šefa partije za objavljene spiskove studenata policijske akademije. Ni „stabilno stanje“ u zemlji u kojoj se samo u ovoj godini žrtve broje desetinama. Ni ćutanje o rezultatima istrage nakon masakra na Cetinju, ni progon ljudi koji traže odgovore...

Za kraj, znamo da se pitaju, kako mi sve znamo... Jednostavno tako što sistem koji su uspostavili nije kadar da bezbjednosno, obavještajno i operativno sačuva niti sebe, a kamoli, recimo, neku mjesnu zajednicu. O državi da ne pričamo.

Gospodo iz Demokrata, gledajte E televiziju, čitajte portal ETV...

Ima još...