Normalan život
Oprostićemo i kad neki naredni BIL bratanić bude pucao u nas ili nekog našeg na sred ulice, iz službenog automobila Skupštine ili Vlade, zašto ne i policije, jer je u Crnoj Gori 2025. godine sve dozvoljeno i oprošteno, da se ne lažemo više i lažno zaklinjemo u slavnu istoriju, crnogorsku hrabrost, čojstvo i junaštvo.
„Građani mogu da se vrate normalnom životu“, poručio nam je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović 1. januara ove godine nakon što je masovni ubica sa Cetinja Aco Martinović izvršio samoubistvo, čime je okončao krvavi pohod u kojem je ubio 13 sugrađanki i sugrađana, a policija gotovo šest sati nije uspjela da zaustavi njegov pokolj.
Četiri mjeseca kasnije, ostavku Šaranovića i njegovog partijskog šefa Alekse Bečića, obojice zaduženih za sektor bezbjednosti u Crnoj Gori, te direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića više niko i ne pominje. Studenti iz neformalne grupe „Kamo śutra“ i masovni protesti koje su organizovali zbog dva masakra na Cetinju nijesu valjali nikome – ni vlasti, ni opoziciji, a nažalost ni građanima. Ko je kome smetao i šta se kome sviđalo na protestima, od ozvučenja do prisutnih građana, sve je to odnijelo primat u odnosu na povod protesta – dvadeset i tri ugašena života, među kojima su četvorica dječaka, i traženje odgovornosti za sve neučinjeno tokom dva masovna ubistva na Cetinju. Danas još samo građani Prijestonice svakodnevno protestuju na Kruševom ždrijelu, tu i tamo im se priključi po neko. No, vlast je izdresirala građane da Cetinjane i Cetinje treba ignorisati po svaku cijenu, bilo da je riječ o protestima, masovnim ubistvima ili komemoracijama žrtvama.
Nijesmo li normalizovali i oprostili premijeru Milojku Spajiću, potpredsjedniku Vlade zaduženom za bezbjednost Aleksi Bečiću, ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću, direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću i svima ostalima što se nijesu udostojili da se pojave na komemoraciji žrtvama masakra od 1. januara? Nijesmo li normalizovali i oprostili što niko nije snosio odgovornost ni za masakr u Medovini, ni za ovaj koji je počinio Aco Martinović? Nijesmo li normalizovali i oprostili najbrutalniju medijsku kampanju Demokrata protiv studentske grupe „Kamo śutra“? Nijesmo li normalizovali i oprostili odvratnu Bečićevu podmetačinu sa fotografijom na kojoj pali svijeće?
Baš zato što jesmo ovo i mnogo toga drugog, na građane Crne Gore doslovce pucaju na ulici iz službenih automobila Skupštine Crne Gore bezbjednosno interesantna lica koja su nakon izlaska iz zatvora zapošljena kao obezbjeđenje predsjednika Skupštine Andrije Mandića, osnažena time što je Mandić ujedno i šef i stric. Zato smo se jutros probudili sa još jednom žrtvom ubistva na Cetinju. Zato nam kompletan sektor bezbjednosti ćuti, nema više spektakularnih konferencija za novinare, nema „situacionih događaja“, nema odsjaja u naočarima, nema smjena, nema ostavki, nema pozivanja na „recidive bivšeg režima“, nema građana na protestima zbog gaženja Ustava i poklanjanja državne imovine investitorima.
Nema, zato što smo zaboravili žrtve, zaboravili smo naše ljude. Kad smo njih oprostili, oprostićemo i plaže i crkve, oprostićemo vladajući fašizam, oprostićemo uskoro i nestanak države. A oprostićemo i kad neki naredni BIL bratanić bude pucao u nas ili nekog našeg na sred ulice, iz službenog automobila Skupštine ili Vlade, zašto ne i policije, jer je u Crnoj Gori 2025. godine sve dozvoljeno i oprošteno, da se ne lažemo više i lažno zaklinjemo u slavnu istoriju, crnogorsku hrabrost, čojstvo i junaštvo.
Jeste li se zaista vratili normalnom životu? Jeste li baš sve oprostili?