Otvara li Srbija crnogorsko nebo Rusiji!?

Kada je helikopter MUP-a Srbije u zoru 3. avgusta 2022. godine sletio u policijski kamp na Zlatici u Podgorici, dovezavši vrhovnog popa crkve države Srbije na potpisivanje Temeljnog ugovora i čašćavanje crkve države Srbije, sa cip cijelom crnogorskom sakralnom baštinom, od strane tadašnjeg premijera Dritana Abazovića, sa pridruženom grupom enedmskih izdajnika na visokim državnim funkcijama, crnogorska javnost je ostala zatečena.

Nije tog jutra bila sporna samo sadržina ugovora, već i činjenica da je strani državni aeroplanom MUP-a Republike Srbije, „uletio“ u crnogorski vazdušni prostor bez da je što pitao, javio ili, ni da jaki bog, tražio od crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova i Vojske Crne Gore. Lećahu kud šćahu, po volji i nevolji uz punu koopeartivnost četnika-početnika iz vrha policije Crne Gore, narušivši suverenitet crnogorskog neba.

Bilo, pa se ovog ljeta ponovilo, opet isti akteri na istom zadatku. Aeroplan MUP-a Republike Srbije, u koordinaciji srpskih popova iz Crne Gore, potpomognutih vjernom pastvom iliti četnicima-početnicima iz vrha crnogorskog bezbjednosnog sektora, dovezoše nečesovog srbijanskog partijskog činovnika da mu beranski pop, sarajevskih korijena, ordenje dodijeli.

I tako malo-malo, pa neki tuđi aeroplani, potpomognuti ćutanjem ljudi iz podgoričkog kluba članova SMATSA i crnogorskog bezbjednosnog sektora prelijeću, ulijeću i slijeću po zemlji i nebu crnogorskom kad, đe i kako `oće.

Za mnoge u domaćoj stručnoj i laičkoj javnosti, liše mišljenja našeg specijalnog tužioca Jovana Vukotića i njegovog šefa Vladimira, od milošti zvanog Vlado Novović, taj događaj bi simbol urušavanja crnogorskog državnog suvereniteta neba, a bogami i teritorije.

Dok su tadašnji i današnji bezbjednosni zvaničnici tvrdili da je sve bilo „u okviru protokolarnih obaveza“, u stručnim krugovima je ostao gorak ukus činjenice da su pojedini rukovodioci policije i bezbjednosnih službi svjesno zaobišli sistem, otvarajući nebo Crne Gore, tuđim državljanima i tuđim vazduhoplovima bez znanja onih koji su dužni da ga štite i bez konsekvenci za veleizdajnički postupak.

Tri godine ili tri mjeseca kasnije, zavisi od kog se događaja računa, pitanje se ponovo nameće: Šta bi se danas dogodilo ako se ovaj scenario ponovo pokuša realizovat, ali sad za potrebe vrhovnog vrača iz Moskve u cilju njegovog dolaska na mađarski piknik, sa američkim kraljem od Mar-a-lagoa, Trampom I?

Od februara 2022. godine, Crna Gora je u skladu s politikom Evropske unije zatvorila svoj vazdušni prostor za ruske vazduhoplove, bilo civilne, bilo državne. Izuzeci su mogući samo uz odluku Vlade, u slučajevima humanitarnih misija ili evakuacija. Svaki takav prelet morao bi imati diplomatsku notu i jasno odobrenje MVP-a, o čemu bi u cilju nadzora i kontrole bila informisana i Vojska Crne Gore.

Scenario u kojem bi SMATSA, zajedničko preduzeće Srbije i Crne Gore za kontrolu letjenja, „na svoju ruku“ odobrila prelet ruskog predśedničkog aviona nebom iznad Crne Gore, prvo nije realna jer u SMATSA nema osobe koja bi takvo što samoinicijativno odobrila ili uradila. Drugo, bio bi to direktan udar na ustavni poredak i međunarodne obaveze Crne Gore i kraj SMATSA-e kao kontrolora neba nad Crnom Gorom. Bio bi to kraj i to ne voljom Krapovića, Šaranovića ili Bečića, već po nalogu NATO-a koji ne bi dozvolio da mu tamo neka firma iz treće zemlje, pravi rupe u bezbjednosnom tkivu neba koje kontroliše.

SMATSA nije tijelo koje odlučuje ko i kad smije da leti, već organizacija koja upravlja i koordinira letjenje na nebu iznad Crne Gore i Srbije. Dozvole letenja i prelijetanja na nebu i slijetanja na zemlju crnogorsku - mogu izdati samo organi koje je ovlastila Crna Gora, a to su za strane državne vazduhoplove Ministarstvo vanjskih poslova, a za civilne Agencija za civilno vazduhoplovstvo.

Ako bi se prelet pokušao u režiji SMATSA sprovesti u djelo, računajući na „omertu“ kontrlora leta iz podgoričkog tornja, već provjerenu 2022. i na generalnoj probi ljeta 2025, bez saglasnosti i dozvole izdate od strane Ministarstva vanjskih poslova, tad bi tijelo Vojske Crne Gore, zaduženo za nadzor, kontrolu i zaštitu neba iznad Crne Gore, nakon obavještenja dobijenog od strane NATO-a, moralo podići dežurni italijanski par lovaca presretača i spuštiti ruski predśednički avion na podgorički aerodrom.

Što bi se tad desilo i kako bi Krapović reagovao, sa čela Ministarstva odbrane i ko bi sve „poslom“ platio takav čin prema njegovom prvosvještenstvu Vladimiru Putinu, možemo nagađat? Moguće da bi naš ministar odbrane požurio da se izvini ruskom predśedniku i narodu bratske Rusije, za ovu malu nelagodnost na letu,“... za koju je kriv Milo i određeni broj novinara koji su to iskomunicirali SMS porukama sa Mijajlovićem i Bemaxom...“.

Ova hipotetička situacija je upozorenje bliske budućnosti koja je iz dosadašnjeg našeg iskustva vrlo moguća. Crna Gora danas ima formalne institucije, ali ne i suštinske, spremne da rade posao zbog kog su formirane. Ako se političke odluke budu donosile iza zatvorenih vrata, van zakonskih procedura, država rizikuje da postane servis tuđih interesa. Slučaj helikoptera MUP-a Srbije bio je upozorenje - nebo je tada otvoreno tišinom. Ako se to ponovi, Crna Gora neće izgubiti samo suverenitet, već i kredibilitet u NATO-u.

Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da je ministar odbrane Dragan Krapović nedavno istupao sa tezama o „otvorenoj komunikaciji sa Srbijom i partnerima u regionu u oblasti kontrole neba“. Iako je regionalna saradnja poželjna, struka upozorava da granica između koordinacije i potčinjavanja može biti veoma tanka, ako odluke nijesu u potpunosti transparentne i institucionalno potvrđene.

Slučajevi iz avgusta 2022, kao i jula 2025. godine ostaju kao opomena da vazdušni prostor nije samo nebo, već i pitanje državnog dostojanstva. Onog trenutka kada se vazduhoplov strane države pojavi na nebu bez najave, a institucije zadužene za nadzor, kontrolu i zaštitu neba zaćute - država prestaje da bude subjekt i postaje objekt potčinjavanja tuđim interesima i tuđim potrebama.

Ako bi se sjutra, makar i simbolično, ponovio sličan čin sa ruskim predśedničkim vazduhoplovom, to ne bi bio „tehnički propust“, to bi bila politička odluka i definitivna predaja pune kontrole nad sopstvenim nebom i prvi čin u pripremi za blisku budućnost i predaju sopstvene teritorije tuđoj državi kao prije 100 godina.

To bi, makar po međunarodnoj definiciji koja ne mora obavezivati nekog od naših pravosudno tužilačkih djelatnika, bio čini ne izdaje, već veleizdaje. Neka mi svevišnji iz crnogorskog SDT-a ove riječi oproste, dok se ovije dana, sa novinarima procrnogorskim za astal i u razgovoru goste i za neke SMS poruke raspituju.