Pjevačem iz Spuža obilježena presuda

Dajte ambicioznom a neiskusnom neku proizvodnju. Prefarbaće je, urediće park, kupiće savremenije dostavno vozilo, turiće panele na krov, nove prozore da robu pokaže, dovešće poslušnike, i sve učiniti da izgleda kako zna. Osim da praviti robu zbog koje radnja postoji. Od proizvodnje stvoriće trgovinu. Sa asortimanom za uži krug.

Kao u slučaju RTCG. U kojoj momentalni gazda stalno nešto društveno besplodno improvizuje. Pa se diči. Dok mu kompjuteri štekaju, nabavlja sredstva za kontrolu personala, nemilice i nekontrolisano troši, kreči, investira u reklamu i kako kaže „šer“ … mnogo toga ali nema program unikatan svijetu zapažen. Jer znaveni urednici i producenti iz kuće trebaju planirati. Bez njegovog uplitanja. Važnije mu što izvanjci (političari) žele pa organizuje, tako djeluje, razmjenu: on njima afirmaciju a oni zauzvrat nedodirljivu mu funkciju. Profesionalci i lucidni kreatori u kući uglavnom su skrajnuti, oduzet je mnogima autorski pristup mikrofonima i kameri. Ili su istjerani. RTCG je jedva izvor. Dok se prenose, bolje reći prepričavaju, promašaji. Belveder i Vraneš su odavno zaštitni znak sadašnjeg rukovodstva zastidnih momenata. Asortiman robe koju Raonikije nudi ograničen je, nema slobodnog istraživanja, analize, preispitivanja, a evo ni pijeteta. Najnoviji gaf je gostovanje pomnogima izvikanog a naklonjenog mu nekadašnjeg političara Dragana Koprivice u kom, neki vele, „krepava“ („Još dva pjevanja i …“) dok je, smatraju neki, bukvalno odstenjao pjesmu upravo počivšeg legendarnog Halida Bešlića. Ispalo je da se sprda(ju). Pjesmi ili pokojniku odaberite sami.

Koprivica naše muzike

Ako su bili prijatelji - trebalo je evocirati uspomene umjesto krajnjeg neukusa. Najčešće prenesena poruka o Koprivičinom nastupu s mreža je „Halide, oprosti za ovo“, a izdvojićemo još nekoliko reprezentativnih: „Astmatičar“ „Meni se džigerice prevrću od muke“, „Kolik' mu je honorar za ovo umjetničko djelo?“, „Trebaju zvati Joanikija da pjeva tercu“ i „Bolje Filip Vujanović pjeva od njega“. Ni najrođeniji ne pohvališe nastup spuškog pjevača! Iako napisi demantuju da je pjesmom mučio zatvorenike. Rijetki poklonici očekuju da snimi album iako kompozitori smatraju da je teško napisat pjesmu raspona od dva i po susjedna tona. Postavlja se pitanje za što je sve još talentovan i što Raonićevi producenti oklijevaju, no ako je čovjeku do, na primjer, baleta - neka proba. Istrpićemo isto kao i ovo jodlovanje. A i glumački je, koliko znamo, neostvaren. Predlažemo partizanski film u kome oni pokazuju lošu stranu, a on da bude u bijelom. Da stanemo s opcijama, i Bećir će zapjevat.

Jednog od muzičkih urednika RTCG, Vladimira Maraša ponukalo da postuje: „Iskrene čestitke na produkcijskom, izvođačkom, uređivačkom dostignuću digitalizovanog Javnog servisa - RTCG. Kao trkanje u disciplini “Može li grđe”. Konačno muzička produkcija.

Ovo više nije sramota Javnog servisa, već i lično moja. I svačija. Ovo je klasičan primjer kako uredništvo može samo jednom pogrešnom odlukom da uništi sebe, gosta i voditelja.

Dragi Bosanci, praštali ste nam i grđe, pa ćete i ovo. Samo da znate, Halida i njegov rad ima ko da čuva od zaborava. Izvinite za ovo, mladi smo i neznaveni, popravićemo se ubrzo.

Dajte ljudi neku ostavku, premnogo je ovo, a bez posljedica.“

Isključeni tumači

Svakim danom široj javnosti postaje bistrije kolika je promaja u stručnosti umalo vječitog studenta, poznatog po manipulacijama u NVO sektoru, šprehfeleričnog sakrivača informacija, zagovornika manje važnosti nasilja nad novinarima no obično, i da je s njim zamro kadar na kome je umnogome počivala ugledna ustanova. Ako je uređivačka politika u prošlosti bila loša, kako „osvježivači“ 2020 vele, za to nije krivo osoblje. Već glavni. Umjesto da se znalci razmašu, sad tek nestaju.

Dokazivo svakodnevno. Pogledamo li naslovnicu Portala juče naći ćemo sijaset saopštenja: ministarsko o lažnim diplomama, o direktoru EPCG u inostranstvu, Bečićevo o dostupnosti troškova putovanja, i žuto-štampno ogovaranje oponenata: „Eraković javljao o zdravstvenom stanju mitropolita Amfilohija; Bošković: Za muštuluk bih pozlatio“. Aj što pomenuto javljanje i želja za tim muštulukom nijesu kažnjivi (naravno jesu za dubok prezir), ama Javni servis treba pokazati znanje, to je samo osnova za analitičara, bez predviđanja je vjerovatnoće da se čelnik Elektrodistribucije strancima, kao na skupštinskom odboru, predstavi mišljenjem vještačke inteligencije, a kamoli hoće li resor prosvjete i Policija provjeriti lažne diplome „od glave“. Recimo od lažnog doktorata predsjednika Savjeta RTCG. Istog što već godinama s par drugara iz tog tijela neprestano bira Raonića. Koja ljubav ih spaja ne zna se, osim da je nezakonita.

Do svilenog gajtana, jednom se živi

Što je juče još jednom sudski potvrđeno. Pa opet neobjavljeno na Portalu RTCG. Nije zaslužila prostor ta ko zna koja presuda, dokaz da ne funkcioniše pravna država, da RTCG vodi nelegalno izabrana osoba. Uzalud sakrivanje. Pokazuju komentari s interneta. Prenijećemo samo blaže, đe se ne pominje obraz: „Možda su i njemu podmetnuli platu kao onoj njegovoj sa Evrovizije“, „Ugasite nešto od to dvoje, ili Sud ili RTCG. Najbolje bi bilo oboje“, „On je kolekcionar presuda“, „Sudije, ruga vam se Boris Raonić“, „Vidi li ovo EU, Marta Kos i Johan Satler?“ i - „Mijenja li to nešto?“.

Zasad ne mijenja. Ne pada mu pamet ostavka. Počeo je čak kritikovati sudstvo spremajući im metlu? Sad će opet intervju na sopstvenim kanalima uz isticanje rezultata trafike s početka teksta, ili emisiju o svemirskim uspjesima u njegovom podizanju standarda radnika Crne Gore. Svoj nikad pomenuo nije. Uz optužbe kako ga mrze neki tamo i neki koncern. Neprozvan od vlasti opstaje, pothranjujući samoubjeđenje o nedodirljivosti podrškom DF-ovaca. Nastavlja plivanje do pravosnažnosti ove ili neke od očekujućih dodatnih sudskih odluka. A možda i dalje, ako mu vlast nekako učini. Isplativo do jedne ure. Poslije čekaju lisične situacije, pokazuju primjeri brojnih bivših javnih službenika. Stoga nedavni zahtjev jednog od sindikata da se prilikom izbora traži potvrda o zdravom razumu. Nijesu precizirali je l' i onih koji direktora biraju?