Politički progon Milivoja Katnića

Odluka Višega suda povodom slučaja imovine bivšega GST, Milivoja Katnića, ovoga puta je i formalno razobličila zločinačke namjere vlasti koja posredstvom partijski i ideološki instrumentalizovanoga tužilaštva, a prije svega posredstvom tužioca Miloša Šoškića, već godinu i po u spuškome kazamatu drži kao sužnja Milivoja Katnića.

Najbitniji dio procesa dehumanizacije Milivoja Katnića, koji je prethodio njegovu utamničenju, bila je medijska i tužilačka propaganda o njegovoj nezakonito stečenoj imovini, o imovini koju je stekao kroz navodno učešće u kriminalnim radnjama. Tako je logikom tužilaštva Milivoje Katnić, kao navodni kriminalac od 2020. godine, uspio sebi kriminalnim aktivnostima pridobiti imovinsku korist 2010. godine, punih deset godina prije no što je po optužnici postao kriminalac.
Odluka Višega suda skida koprenu s očiju i uma i onima koji su nasijedali na politički motivisanu optužnicu protiv Milivoja Katnića. Nakon te odluke svakom mora biti jasno da je gdin Katnić politički utamničenik vlasti Andrije Mandića, čovjeka koji je Katniću s pozicije neprikosnovene moći iz osvete za neuspjeli veleizdajnički čin odredio sudbinu političkoga zatočenika, osuđena na smrt u spuškoj tamnici.

Odluka Višega suda alarm je za sve javne djelatnike i organizacije u Crnoj Gori da izvrše pritisak na vlast kako bi Milivoje Katnić makar stekao pravo da se brani sa slobode.

U naglavačke izokrenutoj crnogorskoj stvarnosti Draža Mihailović i Pavle Đurišić heroji su Drugog svjetskog rata, a partizanski pokret koji je oslobodio zemlju u krvavoj borbi protiv fašista, nacista i njihovih saradnika zločinački je pokret; Andrija Mandić predśednik je Skupštine i suštinski vladar Crne Gore koji će je uvesti u EU, a tužilac Katnić koji je spriječio pokušaj državnoga udara zatvorenik je u Spužu; kriminalna družba Metodija Ostojića koji poziva da se ljudi u crkvama okupljaju u ime Pavla Đurišića (a ne u ime Božije) smjerni su hrišćani koji obnavljaju tradiciju, a građani koji se protive fašizaciji društva opasni kriminalci i ekstremisti kojima se na teret stavlja neoprostivi grijeh poštovanja Države i njezinih zakona. Pristajanje na takvu stvarnost pomirenje je s okupacijom koju živi Crna Gora. Oni koji prežive ovu okupaciju moraće budućim generacijama objasniti zašto su ćutali kad su sve to znali. Ili zbilja opet mislimo da Hrvati pale gume po Dubrovniku?