Radnici koji hoće da rade

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,

Uvaženi Okrivljeni,

Nije u redu da ispadamo iz forme, a i što bi, pa evo koristim priliku i dobro raspoloženje da Vam se ponovo obratim. 

Mnogo se priča, a i vi volite da se pohvalite, o graditeljskim poduhvatima u RTCG, pa da pokažemo građanstvu kako ste skockali sprat gdje stvarate i kreirate. Znam ja da nemate ništa protiv da to objelodanimo, Dapače, uvijek insistirate na transparentnosti. Pa evo, jedan skroman foto prikaz sprata na kojem bivstvujete. Digitalni mokri čvor je tu, lijane su tu… Zidovi ukrašeni, boje ukomponovane… Ne znam tačno kako izgleda Vaša kancelarija, ali ne sumnjam da je poštovana ta, na šestom spratu, sveprisutna dizajnerska ruka. Konačno, ovako nešto je očekivano jer kao što svi znamo Vaša i Borisova estetika nadaleko su poznate. 

Nego, da ne objašnjavam, odmah da podastrem pomenuti foto prikaz.

Spustimo se sad nekoliko spratova niže. Spuštanje obično nije  prijatno, ako razumijete šta hoću da kažem, ali rekli smo – transparentnost iznad svega. Dakle, kako idemo od šestog ka nižim spratovima, prizori su manje lijepi, da ne kažem nelijepi. Ali, kao što se iz foto prikaza može vidjeti, vodimo računa o ekologiji. Pa imamo klupe od recikliranih čepova. Izvolte. 

Sad ću da podastrem još jedan foto kolaž  prostora koji je takođe bio podvrgnut vašem graditeljskom zamahu. Radi se o međuspratnom nenatkrivenom  balkonu koji djelatnici RTCG često posjećuju da zapale cigar duvana i popričaju o Strategiji razvoja našeg Javnog servisa. Detalji iz tog prostora su i u gornjem kolažu.  A, evo još detaljčića.  

Ako je tačno ono što čujem (laž čula, laž prenijela) i ova stakla ste skoro mijenjali. E, sad pitanje je kome ste povjerili da ovo uradi. Nijeste valjda, kao onomad, ako se sjećate, a pisala sam Vam o tome, i ovo povjerili onom političkom analitičaru što se po danu ukazivao sa opremom za moleraj po kancelarijama RTCG, a noću po televizijama analizirao političku situaciju. Osoba samo baci četku, presvuče se, obuče sako, uturi maramu u džep i analizira . E, taj. Moleraj mu je stvarno bio okej, da ne kupim trunje, ali za ove prozore ne znam koliko je kompetentan. Što se političkih analiza tiče, mislim da mu malanje bolje ide. Ali, ajde, ko sam ja da nešto smatram o moleraju i političkoj analitici.

Nego, što Vam ja zla oću,  zamoljavam da se radi sigurnosti ljudstva u RTCG, Vi i Boris,  spustite na pomenutu lokaciju i utvrdite o čemu se radi. Jer ako se nekom djelatniku, dok puši cigaru i razmatra strateška dokumenta, neki dio ovog stakla sruči na glavu taj automatski biva ubiven ili teško oštećen. A to mogu, ne daj bože, biti i ja, što mi baš nikako ne bi bilo milo i drago. A, ne bi, vjerujem, ni Vama. 

Da se sad pozabavimo nekim vedrijim temama. Kadrovska pitanja, uređivačka politika i vizija razvoja.To je uvijek inspirativno. Koliko vidim sistematizacija je odlično urađena, znalački i sa vizijom. Svaki djelatnik, u svakom trenutku, mora da bude svjestan da to što je zamrkao na jednom radnom mjestu, ne znači da će na tom i da osvane. Nema opuštanja, što je odlično i za kompletnu radnu atmosferu i sveukupne međuljudske odnose. 

O programu da ne pričam. Tu je neograničena sloboda kreiranja i djelovanja. Sad što neki zlobnici kažu da se dešava automatsko oduzimanje emisije autorima jer na primjer neće  za gošću da pozovu  suprugu jednog baš visokog i baš sijedog poslanika vladajuće većine, ja vala ne vjerujem... Može li bit zaboga da je to tačno?! Aha, a možda se zbog toga u tom terminu ukazuje jedan mladi kolega sa bratske Gradske? 

Bilo kako bilo, bitno je  da nema planiranog zapošljavanja novih ljudi. Ali, zato neplaniranog ima u izobilju, rekla bih. I, to je izvanredno. Nikad se ne zna kad možete to da iskoristite kao argument: “a sjećaš li se kako te ja onda spasih…” Sve u svemu, situacija izvanredno  napreduje. 

Đe čeljad nijesu bijesna ni kuća nije tijesna, kaže stara poslovica. U ove bijesne izgleda spadaju  djelatnici koje ste zatekli kad ste ovdje ugazili. I nikako se ne uklapaju u vaše vizije i kreacije. I sad su,  po vašoj želji, u blokadi. Nije baš izvršena lobotomija, ali tu smo neđe.  I za to ste našli kreativna rješenja. Nagurali ste ih po desetoro u kancelariju, pa neka se druže. I, što manje miješanja sa ostatkom kolektiva. Izolacija je zakon. Što prije izgube osjećaj pripadnosti, bolje i po njih i po vas. Prije će vam se skinut s vrata. Te dosade stare, dosadne.

Inače, Vašem i Borisovom habitusu više leže mladi, oni koji opet, po vašoj želji, žele da rade. A đe su mladi tu je šala, komika i stvaralačka energija. I, samo pozitivno. To je i poruka za kolege iz Dopisništva u H.Novom. Nije mi jasno šta im  je teško da na posao u Tivat časkom doplivaju  iz Herceg Novog? Hard disk u zube, svesku i olovku u kupajuće gaće, pa u more Jadransko. Ili, recimo, šta fali da po najvećem žaropeku i najvećoj gužvi stopiraju? Prebaci ih  neki dobri građanin do Tivta, pa onda hop, nešto se desilo u Novom, opet natrag. Ponovo plivanje  ili na stop. Drage kolege, imaćete bicepse za izložbu, a sklopićete i možda neka nova poznanstva. Koliko ja vidim pravite problem bez razloga, jer ne razumijete koliko je važna dinamika u ovom poslu. Stalno kretanje. Naročito ako je besmisleno. 

Ja bih čak otišla korak dalje i predložila menadžmentu, a računam i na podršku Savjeta, da se dopisništvo iz Bijelog Polja prebaci u Ulcinj, pa da zaposleni putuju do tamo svakog dana. I blagovremeno šalju priloge. Ovi iz Nikšića bi recimo mogli da se prebace u Gusinje. Ili Rožaje. Ili, što ne bi RTCG prebacili na primjer u Pljevlja? Pa svakog dana, 800 i kusur radnika, narodnim vozilima, uz pjesmu, na posao. Dopisnici neka sjede u Podgoricu. Da se to malo probrka i razbije učmalost. 

Konačno, da menadžment nije napravio ovaj ingeniozan potez sa selidbom dopisništva iz H.Novog u Tivat, možda nikad ne bi shvatili da ne postoji toliko besmislen potez menadžmenta koji će nadmašiti besmislenost podrške  nadzornog organa zvani Savjet.  

I za kraj, evo potvrde koliko mi, djelatnici u blokadi, zapravo nijesmo u kapacitetu da skapiramo genmijalnost vašeg upravljanja ovom kućom i vašom brigom o svakom detalju. Elem, evo o čemu se radi.  Registrovano je na Vašem šestom spratu nepoznato lice  koje šnjuva I nešto ili nekog traži. Po stajlingu prvo smo pomislili da je neko od Vas angažovao instruktora plivanja. Ali, ne. Vi svi plivate dobro, čak odlično može se reći. Pomislili smo i da nije neko od ovih iz dopisništva u Novom? Zanijeli se pa doplivali do Podgorice?  Ne znamo ko je, pa smo alarmirali i službu obezbjeđenja. Mi smo savjesni radnici. Bojimo se da neko ne otuđi akt o sistematizaciji i kolektivni ugovor. Da ne pominjemo pečat. Evo i foto prikaz, kolega uspio da uslika. 

A, onda, kad smo razmislili, skontamo o čemu se radi. Vi ste zapravo upriličili jedan prikaz uniformi za djelatnike iz Dopisništva u Novom, poslije selidbe  u Tivat. Uniforma je kompletna, samo brkovi nijesu obavezni. Evo, pogledajte.

 

Prekidajte me, baš sam se raspisala. Neka Vam bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim. 

Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa