Ulcinj je albanski
Ima li đe po svijetu da čovjek koji vodi državu kaže da je dio te teritorije kojom on vlada, nekoga drugoga?
Ulcinj je albanski grad, reče Đeljošaj. I sjede pored Milojka. Na sjednici Vlade.
Slušaj, Simo. Obrati se Gospodar, Vojvodi Popoviću, nakon oslobođenja Ulcinja.
Nemoj koji Albanac da je napustio grad, glavom mi odgovaraš. I Simo nije dao, kako opisa u svojim memoarima.
I većina je ostala.
Zbog ratničkog i ljudskog čojstva Crnogoraca. A htjeli su da odu u turski Skadar. I neka su ostali. I sad su većina. I neka su. Apsolutno mi ne smeta. Naprotiv. Ali, da smo albanski grad, eej?
Slušaj, Gospodaru. Sad se ja Nidžu obraćam.
Nisi ti oslobodio Ulcinj, no okupirao. Kako sad vele. Njega su Turci oslobodili kad su onomad došli iz Male Azije. Zato sada nije ni turski, ni crnogorski. Jer nisu većina. A čim je na nekoj teritoriji neko u većini, onda je teritorija njegova. Tu nema katastra. To je po onoj, čija ovca toga i livada. Ne važi administrativna teritorija, ne pomaže EU.
Nije to, moj Nidžo, rekao Arslan Beg, nego potpredsjednik Vlade Crne Gore. Kojem Milojko pisnuti neće. A tek B.B. On je zadužen za Bemax. Nije za Ulcinj.
Dobro što Vojinovićka i Mugoša rekoše da je Ulcinj crnogorski, jer se javno, niko drugi iz vlasti oglasiti neće.
Grad Bar se spasio jer tamo Albanci nijesu većina, što onemogućava Ðeljošaja da Luku Bar proglasi albanskom.
Ti, Nidžo, znaš da je zvanično Ulcinj bio od 1941-1943. i u Etiopiji. Jer je, dok je Hasan Jusuf u tom periodu u živi kreč bacao Crnogorce i pobio porodicu Božović, bila kraljevina Italije, Etiopije i Albanije. I evo opet. Bez Etiopije. Za sada i Albanije. Iako je Ulcinj albanski. Ja sam ti Nidžo rođen, u albanskom, a ne u crnogorskom gradu.
I to nije neki problem.
Ali, pomogni iz groba da se to formalizuje. Ako već Vlada Crne Gore, nesrećna, da nesrećnija ne može biti, neće tim povodom ništa saopštiti.
Znaš li, Nidžo moj dobri, ima li đe po svijetu da čovjek koji vodi državu kaže da je dio te teritorije kojom on vlada, nekoga drugoga?
U moje i tvoje ime, u ime svih Crnogoraca živih i mrtvih iz Ulcinja, skidam kapu potpredsjedniku Vlade.
Ima ponat.
Uz respekt njemu što sa pozicije koja bi ga u drugoj državi preporučila da danas doma ide priča, to što priča.
P.S; Uzdam se u Dritana.
On će mu odbrusiti.
P.S.1: Braćo Turci. Oprostite što vas serdari Božo Petrović i Ilija Plamenac onomad uznemiriše u mirnoj državini turskog Ulcinja.