Kipa: Premijera u KIC-u ispunila očekivanja nezavisne scene

Podgorička nezavisna scena dobila je još jednu snažnu umjetničku poruku kroz predstavu „Shvati me vremenom“, koja je premijerno izvedena u petak, 23. maja, u Velikoj sali Kulturno-informativnog centra „Budo Tomović“. Predstava se bavi složenim temama vršnjačkog nasilja, sazrijevanja i nerazumijevanja između djece i odraslih, a iza nje stoji studio ŽIŽArt na čijem je čelu dramska umjetnica i producentkinja Teodora Kipa.

Gostujući u emisiji Srećan dan na Televiziji E, Kipa je istakla da je najvažniji cilj tima bio da ostane etički dosljedan i emocionalno autentičan, kako bi publika doživjela priču na ličnom nivou.

– Bilo nam je bitno da budemo etički ispravni, da prenesemo emociju, ali i da objasnimo i opravdamo svaki stav. Željeli smo da to bude interesantno i razumljivo za djecu 11+, ali i odrasle: roditelje, sociologe, pedagoge, vaspitače – sve one koji se u svom radu susreću s djecom i temom vršnjačkog nasilja – kazala je Kipa.

Tema vršnjačkog nasilja nije odabrana slučajno – potekla je iz lične porodične priče. Kipa objašnjava da je njena majka, prosvjetna radnica u OŠ „Milorad Musa Burzan“, prisustvovala seminarima na tu temu, te je iz prve ruke donijela informacije o problemima s kojima se djeca u školama suočavaju.

– Kada smo dobili projekat, odlučili smo da ja budem producentkinja, a glumci su preuzeli režiju i dramatizaciju. Tako je nastala kompaktna jednočinka od oko 50 minuta, koja prati dječaka drugačijeg od svog okruženja – odličnog đaka, neobičnog, suptilno zlostavljanog na način koji je teško dokaziv – rekla je Kipa.

Publika kroz predstavu svjedoči dječakovom unutrašnjem raslojavanju, ignorisanju njegovih problema od strane roditelja i škole, te njegovom slomu koji kulminira hospitalizacijom. Ipak, predstava ima optimističan ton – dječak na kraju shvata da su bolna iskustva dio životne škole iz koje je izvukao važne pouke.

Posebnu pažnju privukla je desetogodišnja Ines Vratnica, koja u predstavi tumači lik dječijeg psihijatra – jedine odrasle figure na sceni, i to ulogu suprotno očekivanjima, dodijeljenu djetetu. Kipa ističe da je Ines pokazala izuzetnu odlučnost i zrelost, te da je njena izvedba dodatno pojačala simboliku predstave.

– Mislim da je to originalno rješenje. Ines je bila na visini zadatka i fantastično je predstavila lik. Upravo to „pretapanje“ generacija i uloga – kada djeca razumiju odrasle, a odrasli djecu – čini suštinu ove predstave, koja je duboko povezana s temom vremena i procesa sazrijevanja – zaključila je Kipa.