Predin: Nastupam po cijelom regionu, reprezentativac sam Slovenije kroz Analognu rasu i dovodim ljude koji su aktraktivni svuda u bivšoj Jugoslaviji

Poznati slovenački i jugoslovenski kantautor, rok muzičar, pisac i frontmen benda Lačni Franz, Zoran Predin, u emisiji Jutro sa Majom na Televiziji E, podsjetio se jugoslovenske muzičke scene, za koju smatra da je bila treća po kvalitetu u svijetu, te govorio i inspiraciji za pjesme i muziku koju stvara.

Kako je najavio, igrano dokumentarni film “Praslovan” biće prikazan u Podgorici 12. juna, dok će 22. avgusta, Analogna rasa, uz Nikolu Čuturila i njegov bend nastupiti na Bedem festu u Nikšiću.

Onog trenutka kad čovjek shvati, kaže Predin, svrhu svog postojanja i smisao svog života, vrlo jednostavno je ostati dosljedan onome čemu se posveti. Pjesme koje napiše može pjevati kroz raznorazne žanrove, a sve što radi u životu je za ta dva sata na bini.

- Posljednjih nekoliko godina počeo sam pisati literaturu, romane, kratke priče, tako da ono o čemu sada, u ovom vremenu više ne mogu da pjevam, o tome pišem u svojim romanima. Neko zna auto popraviti, neko zna lakirati parket, ja znam pisati pjesme- rekao je Predin.

Nema opšte formule, objašnjava Predin, kojom bi mogli svaku generaciju svrstati u neki muzički pravac, jer u svakoj generaciji ma puno radoznalih mladih ljudi koji su stvaraoci i rade i dobre stvari.

- Možda nijesu više u fokusu, kao što smo bili mi u osamdesetima, ali su definitivno prisutni, a onaj koji traži dobar sadržaj može ga naći pomoću interneta, i tih nekakvih programa poput Spotify-a. Ako na Spotify-u nađete neki bend koji vam se sviđa, ti programi sljedećeg dana nude slične izvođače, i ja na takav način otkrivam nove mlade grupe, koje vjerovatno ne bih u nekim klasičnim medijima sreo. Sa druge strane činjenica je da ta muzika više nije medij putem kojeg bi se slale poruke u smislu da se promijeni svijet na bolje, nekakve buntovne, kritične. To je sada preuzeo internet, ali ima puno dobre muzike, samo se valja malo bolje potruditi i pronaći ih, moraš biti malo aktivniji. U Srbiji je recimo odličan kantautor Nenad Marić, sa nadimkom Kralj Čačka, on je baš savremna autorska ličnost koja me oduševljava, i mogu se pohvaliti da je bio i moj gost na zadnjem koncertu Analogna rasa, gdje je pjevao moju pjesmu. U Sloveniji je puno mladih bendova koji su vrlo kvalitetni, pogotovu u izvođenju. Danas više nema fušanja na muzičkoj sceni, svi koji sviraju gitaru su odlični, imaju vrhunsku opremu, školovani su. Mislim da ćete uskoro čuti nekoliko slovenačkih bendova koji isto tako kroz svoje tekstove pokušavaju da se predstave i u Srbiji, Crnoj Gori i u Bosni- istakao je Predin.

Osamdesetih godina prošlog vijeka, lakše je bilo doći do scene nego što je to danas, kaže Predin.

- Početkom osamdesetih prvu put se dogodilo da u nekom disko klubu puste domaću rokenrol pjesmu, i to ''Maljčiki'' od Idola. To je do tada bilo nezamislivo. S druge strane, radio stanice su se takmičile ko će da otkrije neki novi, atraktivni, kvalitetni bend. Nije to uljepšavanje i idealizovanje vlastite mladosti, već su osamdesete ostavile stvarno veliki trag i još danas se ta muzika sluša. Mi smo tada bili treća najjača svjetska muzička scena, iza američke i britanske, no nijesmo bili toga svjesni. Nekakva renesansa rokenrola se tada dogodila i mislim da se ona može ponoviti. Ovi mladi ljudi koji danas idu biciklima u Strazbur da političarima kažu da žele promijeniti svoj život na bolje, vjerovatno će biti oni koji će ponovo otvoriti scenu novim idejama, novim stvarima, ja sam tu optimista. Mogu se pohvaliti da još uvijek nastupam po cijelom regionu, reprezentativac sam Slovenije baš kroz Analognu rasu, dovodim sa sobom one za koje mislim da bi mogli biti atraktivni u državama bivše Jugoslavije - naglasio je Predin.

U mladosti je trenirao košarku, i kako nije bio neki talenat, loptu je zamijenila gitara, ali ljubav prema sportu i košarci je ostala.

- Sport mi je dao još jednu stvar. Bio sam kapiten svih sportskih ekipa u kojima sam igrao, mlađi pioniri, kadeti, omladinci, što mi je jako dobro došlo kasnije u bendovima koje sam vodio, jer svaki bend mora imati svog šefa da prerasporedi po karakterima ko će brinuti o čemu u bendu. Taj sportski pristup u bendu je vrlo, vrlo značajan. Loše prolaze bendovi koji imaju dva šefa, šef mora biti jedan. Isto tako kapiten ekipe mora biti jedan, onaj koji možda nije najbolji strijelac, ali je onaj koji može razumjeti i motivisati ekipu na pravi način- naglasio je Predin.

U svakoj državi i svakom sistemu moguće je naći srodnu dušu, i sa njima se preskaču jezičke, ideološke i vjerske barijere.

- Neko međusobno poštovanje je kamen temeljac preko koga se može onda živjeti u svijetu srodnih duša. Učiti jezike, komunicirati sa srodnim dušama i kad to jednom uradiš i ostvariš, shvatiš da su prve stranice novina i portala zapravo najdosadnija stvar na svijetu - zaključio je Predin.