Štiks: Devedesete ne možemo ostaviti iza sebe ako ih ponovo ne upoznamo

Štiks: Devedesete ne možemo ostaviti iza sebe ako ih ponovo ne upoznamo

Političke podjele, društvene tenzije, kulturološki lomovi ili lavirint devedesetih. Živ je i danas, a svijest o suočavanju sa prošlošću, iako jedini mogući, nije uobičajen lijek. Upravo to je bio jedan od motiva izložbe “Lavirint devedesetih”, odnosno, pronaći novi jezik da bi se govorilo o devedesetima. Igor Štiks, pisac i jedan od autora izložbe, kaže da su posljedice devedesetih svakodnevne, vidljive u retorici, u i dalje aktuelnim ličnostima, problemima koji korijene vuku iz početaka tog perioda. Vjeruje da izložba “Lavirint devedesetih” otvara prostor za razumijevanje i drugačiji javni razgovor o tom nasljeđu.

- Prošlo je već 25 godina, a mi devedesete nijesmo pospremili u prošlost, nego se i dalje sa njima susrijećemo, muče nas i sa njima se nijesmo, na neki način, obračunali. To je bila motivacija i za našu izložbu. Željeli smo da nađemo novi jezik da govorimo o devedesetima. Razni su jezici kojima smo pokušali da pristupimo toj epohi i nijesu dali rezultate, ni u smislu suočavanja s prošlošću, ni u boljim regionalnim odnosima. Vidimo da se vrlo lako mase zapale oko starih pitanja. Tome se mora pristupiti na neki drugi način i sa nekim novim jezikom, u ovom slučaju, jezikom izložbe koji nudi kombinaciju istraživanja, vizuelnog doživljaja i emotivnog iskustva - kazao je Štiks, gostujući u "24 sata" Televizije E.

Objašnjava da se sa revizijom istorije krenulo već osamdesetih godina prošlog vijeka. U početku, primarno je dolazila iz nacionalističkih srpskih i hrvatskih krugova, sa pokušajem da se dovede u pitanje sama antifašistička borba i čitav sistem koji je na njoj nastao.

- Uvijek je bio cilj rehabilitacija, kako ličnosti, tako i pokreta, koji su vezani za jednu naciju, a mogu se svrstati među kolaboracionističke. Na izložbi „Lavirint devedesetih“ pokazujemo kako se dogodilo to da stari simboli padaju, a dolaze neki novi, koji su često bili traženi upravo među pokretima koji su u Drugom svjetskom ratu imali neslavnu ulogu, ali su predstavljali svoje nacije. U trenutku raspada Jugoslavije, nacionalizam je označio želju povratka isključivo nacionalnom identitetu. To je sa sobom nosilo odvajanje od jugoslovenskog nasljeđa, ne samo od socijalizma, već od Jugoslavije kao ideje zajedničke države i povratak nečemu što bi bio nacionalni identitet, često povezan i sa vjerskim identitetom i određenom revizijom prošlosti. Ta revizija prošlosti nije zahvatila samo Drugi svjetski rat, nego skoro čitav dvadeseti vijek, pa je iz nacionalnih, istorija odabrala određene segmente kako bi se izgradili novi mitovi - istakao je Štiks.

Podsjeća da se od kraja osamdesetih svjedočilo vjerskoj obnovi, ali ne moralnoj, već onoj u kojoj vjera postaje legitimacija za nacionalni, ali i politički identitet. Vjesrki prvaci su, kaže Štiks, to iskoristili kako bi ponovo postali uticajni i snažni u političkim zajednicama, često definišući planove i programe, za što im je ponovo bila potrebna revizija.

- Njihov antikomunizam je često bio nerazdvojan od nacionalizma, potom od rehabilitacije ličnosti koje se dovode u vezu bilo sa četničkim, ili ustaškim pokretom, ali i ličnosti koje su se prozivale žrtvama komunizma. Svuda smo svjedočili pokušaju rehabilitacije takvih ličnosti, kroz imena ulica. Ali nije to bio samo pokušaj. S obzirom da traje jako dugo, riječ je o jednoj vrlo jasnoj politici… Devedesetih je to bilo itekako prisutno. U Hrvatskoj se to ticalo imena ulica, rehabilitacije ustaškog pokreta ili njegove relativizacije, kao i zločina koje je počinio. Vidjeli smo u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine, kao u sarajevskoj Dobrinji, ulicu Draže Mihailovića. Tamo se još ranije počelo sa promjenom čitavog pejzaža. Nažalost, u Sarajevu su ulice nazvane po ljudima koji su bili bliski ustaškom režimu ili su bili kolaboranti. Kada ste odbacili ono što je nosila antifašistička borba, ali i ono što su bili ideali socijalističke Jugoslavije, tada ste nužno rehabilitovali nacionalne heroje i pokušali ponuditi neku novu verziju istorije - kazao je Štiks.

Politike u kojima preovladava težnja za stvaranje velikih nacionlanih država na Balkanu, u kojima je svako svoju državu vidio većom nego što jeste i smatrao da je došao trenutak da se proširi su se, podsjeća Štiks, slomile i uništile živote velikog broja ljudi.

- Velikosrpske ambicije u Hrvastkoj i Bosni i Hercegovini su završile velikim porazom. Velikohrvatske ambicije u BiH su takođe završile porazom. Opstale su države, republike nekadašnje Jugoslavije, u svojim republičkim granicama. Te politike nisu ništa donijele, ali ne znači da ne postoje ljudi koji ih podgrijavaju. Jedna opasna devetnaestovjekovna ideja o stvaranju nacionlane države, ili ideja o širenju na teritorije, koje je neko smatrao istorijski njegovim, dovele su do stravičnog broja žrtava. Takve ideje očito postoje i u 21. vijeku i itekako su opasne - navodi Štiks.

Izložba “Lavirint devedesetih” u Modernoj galeriji trajaće do septembra, a Štiks kaže da lavirint nije samo snažna metafora, već i nada da se iz njega može izaći. Jer, izlaz iz lavirinta postoji.

- Devedesete ne možemo ostaviti iza sebe ako ih ponovo ne upoznamo ili malo bolje propitamo. Na pilot izložbi u Beogradu bilo je 3.000 posjetilaca, potom u Sarajevu – 7.000. Vjerujemo da će ih biti puno u Podgorici. Ovo su teme koje nas se direktno tiču. Vjerujem da će izložba prizvati u muzeje one koji obično u njih ne idu. Bilo bi jako važno za mlađu generaciju da se bolje upozna sa tim perodom i da možda ti mladi ljudi bolje shvate sami sebe. Ili, kako su mnogi mladi, koji su vidjeli izložbu rekli, da konačno upoznamo vlastite roditelje - zaključio je Štiks.

Izložba “Lavirint devedesetih” u Modernoj galeriji u Podgorici biće otvorena večeras i trajaće do 13. septembra.