Potemkinova đeca
Za razliku od kneza Potemkina, koji je bio majstor opsjena, aktuelna laži-bajka kneževih obmanjivačkih nasljednika u Crnoj Gori, dva vijeka kasnije, djelovala je kao amaterska pučka predstava. To, međutim, ne znači da su Milojko Spajić i Slaven Radunović totalno omanuli! Ne, u današnjoj, postavgustovskoj Crnoj Gori i dalje vrijedi pravilo da se politički isplati obećavati - najmanje realne projekte
Eh da je knez Grigorij Aleksandrović Potemkin imao tehnologiju na raspolaganju! Ne bi, mučenik, morao da angažuje hiljade kulaka, da ih mjesecima goni da grade kulise ruskih sela u pustopoljini južne Rusije, tamo neđe kod današnjeg Krima. Samo da bi naprasita carica Katarina II pomislila kako pod kneževom čarobnom rukom sve cvjeta i kako knez treba da nastavi da vlada. Kad već tako dobro vlada.
Ne, dovoljno bi bilo da naruči, i plati državnim novcem, neki fantazmagorični render za velju obmanu o Veljem brdu kao novom „carskom selu“, baš kao što su to učinili ovdašnja dva crnogorska potemkina, prosrpski knez-ministar Slaven i prosingapurski knez-premijer Milojko.
Video parada, sa ciljem da svi oni koji su bili izgubili vjeru, velikom obmanom, zvanom Grad-Velje-brdo, povrate nadu - i to pred izbore - da su čuda moguća i da bolje sjutra postoji. Ali samo ako glasaju Vladu Milojka Spajića koju podržava koalicija Andrije Mandića koju, opet, podržava Aleksandar Vučić, kojeg, opet, kao u igri babuški, iz Moskve drži Vladimir Putin.
A možda ipak sve nije u tehnici? Istorija kaže da su Potemkinove dekoracije bile toliko raskošne, tako vješto izrađene, tako kolosalne da je malo ko u carskoj povorci na čijem čelu su bili Katarina Velika i Jozef II Hasburški uopšte posumnjao u postojanje brojnih Potemkinovih sela.
Definitivno nije sve u tehnici i tehnologiji! Onaj uradak iz Slavenovog ministarstva, animacija Velje-Dubai-Brdo za socijalne slučajeve spremne da plaćaju po 1.500-1.700 kvadrat stana; onaj video-igrokaz od prije dva dana, ipak je bio samo prizemna obmana. Čak je i Spajkiju, dok je najavljivao „crnogorski san“ titrao onaj šeretski osmjeh, kao onomad kada nam je pripovijedao bajke da ćemo od Podgorice do Beograda da stižemo za neka tri sata, a još sve da „vozimo na vr' gasa“.
Dakle, za razliku od kneza Potemkina, koji je bio majstor prevara, ova laži-bajka kneževe obmanjivačke đece u Crnoj Gori, dva vijeka kasnije, djelovala je kao amaterska pučka predstava.
To, međutim, ne znači da su Milojko Spajić i Slaven Radunović omanuli! Da, djeluje nelogično, ali u postavgustovskoj Crnoj Gori je do sada, eto proteklo je već četiri godine, vrijedilo pravilo da se politički isplati obećavati - najmanje realne projekte.
Zato su, sedam dana pred izbore u Podgorici, Radunović i Spajić velikodušno ponudili stan podstanarskim porodicama kojima će, je li, država omogućiti da se skuće, bez plaćanja unaprijed jednog centa, a sve to sa kamatom, je li, od samo 1,2 odsto...
Nije to propagandni plan samo Spajića i Radunovića, već prevashodno koalicije Andrije Mandića i PES-a Milojka Spajića, te osovine nove parlamentarne većine. U nedostatku pravih rezultata, a želeći da zadrže na okupu partije koje tvore rekonstruisanu Vladu, odlučili su se na ultimativnu manipulaciju pred izbore u Podgorici.
Megalomanski projekat Velje brdo osmišljen je da – pred odmjeravanje snaga u Podgorici - bude neka vrsta koprene koja treba da prekrije sve nepodopštine vlasti, manipulacije državnim novcem, da zamagli partijska zapošljavanja.
U stvari: obećanja o ekskluzivnom stanu na rate i brzinskom rješavanju problema su Spajićeve i Mandićeve „Potemkinove kulise“ kojima treba da građanima zamažu oči i da im ponovo probude nadu da ih - tu odmah poslije izbora – čeka onaj bolji život koji se obećava još od 30. avgusta 2020. godine.
Zato su izbori u Podgorici svojevrstan test, politička vododjelnica: pokazaće se da li je konačno većina građana okrenula leđa partijama koje su došle na vlast zahvaljujući pomoći Crkve Srbije i Beograda, a sve sa obećanjima da će nova vlast napraviti novu Crnu Goru u kojoj će pravda i pravo carevati nad politikom i političarima.
Nakon 29. septembra biće jasnije, ne samo da li su građani prozreli obmanu zvanu projekat Velje brdo, već, ono mnogo značajnije: da li su odlučili da odbace ponudu novih Potemkinovih sela ili će nastaviti da životare uljuljkani lažima i iluzijama.