Disale smo istim plućima: Kako je generacija rukometašica ispisala istoriju Crne Gore
Bivša rukometašica i trostruka šampionka Lige šampiona Maja Savić prisjetila se u Ljetnjem programu na Televiziji E istorijskog uspjeha ženske rukometne reprezentacije Crne Gore – osvajanja srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine.
- Sve igračice, uprava, treneri, i porodice svih njih su živjeli za rukomet, sve su podredili tom sportu, uz upornost, nemjerljiv trud i malo sportske sreće, bez koje se ne može, donijele su Crnoj Gori najveće sportsko priznanje – srebrnu olimpijsku medalju - kazala je Savić.
Trostruka šampionka Lige šampiona, Osvajačica Kupa kupova, olimpijskog srebra, bronze na svjetskom prvenstvu i jedna od najboljih lijevih krila svih vremena, Savić je istakla da je upravo olimpijsko odličje najveće sportsko priznanje koje je Crna Gora dobila.
- Srebrna medalja na Olimpijadi je san svakog sportiste. Imala sam sreću da, na zalasku karijere, budem jedna od tih igračica. Odlučila sam da se vratim ovdje da pokušamo da osvojimo Ligu šampiona. Znala sam da ćemo da je osvojimo, jer moj i Bojanin odlazak u inostranstvo i sam povratak bio je bukvalno podređen samo reprezentaciji i toj želji da idemo na Olimpijadu, kao i da se osvoji Liga šampiona. Da Podgorici i Crnoj Gori, koja je to milion puta do tada zaslužila i sa sjajnim generacijama igračica, ipak mi to uradimo i da zlatnim slovima ispišemo istoriju - rekla je Savić.
Kako je dodala, ona i Bojana Popović su iskustvo stečeno u najvećim evropskim klubovima prenijele na mlađe igračice, što je bilo presudno za uspjeh.
Podsjetila je da je reprezentacija već 2010. godine pokazivala potencijal, zauzevši peto mjesto na Evropskom prvenstvu.
- Bile smo u nekim rukometnim godinama gdje smo stasale, imale smo određeno iskustvo... Sve su karte posložile, ali naravno radilo se ka tom cilju - naglasila je.
Savić vjeruje da su te djevojke bile predodređene za rukomet, a uspjeh je, kako kaže, proistekao iz nevjerovatnog jedinstva ekipe.
- Svi mi, igračice, svi u upravi, kompletna reprezentacija, svi smo bukvalno disali istim plućima. Trudili smo se stvarno i živjeli kao jedna porodica... Mislim da smo bile zrele kao ličnosti, a željne tih medalja, osvajanja... i ništa nijesmo htjele da prepuštamo slučaju. Uložile smo, svaka od nas ponaosob, dosta rada, truda i svega što treba. Negdje nas je i sreća ispratila u datom momentu, jer ne može ništa bez sportske sreće - zaključila je Savić.