Fudbal te uvijek postavi gdje ti je mjesto
Budućnost nije nastavila evropski put zato što nije zaslužila.
Klubu koji je preksinoć igrao jednu od najvažnijih utakmica u svojoj istoriji, a juče po “stoti put” saziva Skupštine i Upravne odbore da bi se izabrao novi predsjednik, a onda i direktor (nakon Boška Kovačevića red je došao na još jednog aktera Demokratske Crne Gore Borisa Spalevića), nije mjesto u 3. kolu kvalifikacija za Ligu Konferencija, odnosno plej-ofu (s ozbirom da je naredni rival Milsamija slabašni Virtus iz San Marina).
Šampionu koji se nakon Moldavije nokautiran vratio za Podgoricu bez ijednog člana Upravnog odbora nije mjesto na evropskoj mapi!
Tim koji u svom igračkom rosteru po vokaciji ima samo jednog napadača, Ivana Bulatovića (teško se povrijedio u Moldaviji), a nijednog desnog beka, nema šta da traži na mapi Starog kontinenta, pa makar se nadmetao i sa više nego skromnim Milsamijem iz moldavskog sela – Orhej.
Klub koji je u kandžama politike i služi za potkusurivanje nedoraslih članova političkih partija, bildovanje rodbinskih i prijateljskih CV-a održavao se na škrgama tokom vrelog podgoričkog ljeta i u Moldaviiji se konačno samouništio. I, baš kao da su svi aktuelni i donedavni “upravnici i nadzornici” to željeli – potop broda za kojim će zaplakati tek poneki vjerni Podgoričan, Varvar, navijač…
Nećemo iz reda odgovornosti isključiti ni teren. Čudno je kako je proslavljeni as crnogorske reprezentacije uplivao u nemirno more i doveo u pitanje svoj integritet- Crna Gora je mnogo dala Dejanu Bosketu Damjanoviću, dao je i on njoj, ali je u ulozi sportskog direktota Budućnosti daleko rezervisaniji, povučeniji i neefikasniji nego što je bio u dresu Sokola. Braniće se nedefinisanim statusom u vrhu klupske piramide, što u suštini i jeste opravdanje, ali nekadašnji rasni strijelac u novoj ulozi skloniji je autogolovima (slučaj Dragan Grivić) nego pravovremenim realizacijama.
A, Nenad Lalatović? Bilo bi maliciozno reći da je kriv. Harizma i ekcentričnost 47-godišnjeg stručnjaka razdrmala je Podgoricu, njegov dolazak toliko je opio Varvare da su mu najvatrenije pristalice Budućnosti poklonile mural, a pred mečeve sa Noom i Milsamijem u Podgorici dobio je ovacije kakve nije doživio niti jedan trener u novijoj istoriji Plavo-bijelog kluba…Međutim, bilo je prostora i da se proba nešto više od taktičke varijante sa tri centralna beka, odnosno pet fudbalera u defanzivnoj liniji tima.
A, fudbaleri? Tim je za 50% slabiji nego što je to bio slučaj u minulom prvenstvu. Pola godine je Budućnost znala da Andrija Bulatović na ljeto odlazi i centralnog vezistu koji je predstavljao srcu i dušu tima zamijenila “istrošenim” 32-godišnjim Argentincem Leonelom Strumijom ugušivši tako sopstvenu djecu Danila Vukanića i Lazara Savovića. A, odluka da se jedan od najtalentovanijih crnogorskih napadača, Andrej Kostić, proda za siću u Partizan (i to kroz nekoliko mjesečnih rata) je, blago reći – histerična.
Sve to ukazuje na činjenicu da problem ključa još od ranije, ali bilo je vremena da se reaguje i umjesto da proba, sadašnja garnitura kao da je uradila sve da se ne prođe dalje…
To je tužno. Tužno je kompletno ljeto Budućnosti.
Očigledno da fudbal trpi sve i svakoga, ali na kraju te uvijek postavi tamo gdje ti je mjesto.
Šteta, šansa za prohodnost i toliko željeni evropski iskorak ukazala se kao po želji svakoga ko je vezan za Budućnost. No, pitanje je i koliko njih joj zaista želi dobro…