Janković: Za Evropu potrebni strategija, profesionalizam, mentalitet pobjednika...

Utisci iz kvalifikacija za UEFA Ligu konferencije još su svježi, a prvenstvo u 1. CFL tek je počelo. Moj sagovornik bio je jedan od najkvalitetnijih trenera u regionu (vodio Velež, litvanski Riteri, radio u Crvenoj Zvezdi, Čukaričkom i Omoniji) i vrsni poznavalac prilika u crnogorskom fudbalu (nekadašnji trener Sutjeske, Dečića, OFK Titograda i Petrovca) - Vladimir Janković.

Vlado, drugi dio prethodne sezone si proveo kao šef stručnog štaba Veleža. Kako je protekao angažman na klupi čuvenog mostarskog kluba?

U momentu mog dolaska FK Veležu je bilo preostalo još sedam prvenstvenih utakmica. Problematično za nas je bilo to što su iz elitnog ranga ispadale ne dvije već četiri ekipe, zbog prelaska na novi format takmičenja od ove sezone, po kojem će bosanskohercegovačku ligu činiti deset umjesto dosadašnjih dvanaest ekipa. Slijedili su susreti sa pet ekipa iz gornjeg dela tabele, jednim direktnim konkurentom za opstanak i jednom ekipom koja nije imala izglede da opstane. Osnovni cilj je bio da ekipa sačuva svoj status u Wwin ligi. Pored takmičarskih imperativa i sam klub je imao brojne izazove koji su direktno uticali na tim, ali na kraju cilj je ipak ostvaren.

Ovakvi angažmani su veoma nezgodni za trenere ali ponekad nemate mogućnost da birate. Neophodna je brza adaptacija, maksimalno dobra organizacija i komunikacija, prikupljanje velikog broja informacija, njihovo procesuiranje i donošenje ispravnih odluka. Pozitivan pristup, posvećenost, velika energija i vjera u uspjeh bili su ključni za ostvarenje cilja.

Naši klubovi, Budućnost, Dečić i Sutjeska, su nažalost završili takmičenje u Evropi. Šta po tebi fali crnogorskim predstavnicima da bi prošli dalje i kvalifikovali se za jedno od UEFA takmičenja?

To ne predstavlja iznenađenje uzimajući u obzir širu sliku crnogorskog fudbala, ali i ne znači da ne postoji potencijal za bolje rezultate u budućnosti. U klubovima većina prepreka su sistemske, strukturalne i organizacione prirode.

Na klupskom planu nema dugoročnih planova razvoja, klubovi uglavnom funkcionišu od sezone do sezone. Menadžmente klubova treba profesionalizovati i ugledati se na one koji su uspješni. Klubovi svake godine počinju ispočetka jer im mladi talentovani igrači odlaze nepotpuno formirani. Za bolje rezultate na evropskom planu nedostaje veći broj kvalitetnih igrača, veći budžeti, jasna strategija skautinga i jasno definisani poslovni i takmičarski ciljevi.

Posebno je uočljiv problem kvaliteta terena tokom sezone, što bitno utiče na nivo kvaliteta igre. Nedovoljno je razvijena i trenažna infrastruktura sa neophodnim pratećim sadržajima, kao i nivo profesionalnosti pratećeg kadra. Sve to doprinosi niskom intenzitetu takmičarskih utakmica, pa ekipama nedostaje brzina igre i nivo pozitivne agresivnosti da bi bile konkurentnije i bolje pripremljene za UEFA kvalifikacije.

Utisak je da nema ni jasne strategije kako se pripremiti i kako se pojačavati tokom kvalifikacija da bi se prošlo do grupnih faza. Svakako, da bi se došlo do željenog nivoa treba stvoriti mentalitet pobjednika, što se gradi definisanim strategijama, visokim nivoom profesionalizma na svim klupskim pozicijama i velikom odgovornošću.

Radio si kao trener u u 1. CFL u čak četiri naša kluba. Kakvi su tvoji utisci o taktičkom kvalitetu lige, i šta bi eventualno preporučio da se kvalitet prvenstva unaprijedi u tom pogledu?

Odgovor na ovo pitanje nadovezuje se na prethodni - u fudbalu je sve uzročno-posljedično jer se radi o procesu stvaranja. Ako je proces haotičan, nedefinisan i nema jasne postulate, takve su i manifestacije.

Mislim da kvalitet lige nije bio konzistentan upravo iz razloga što nije bilo dovoljno stabilnosti. Da bismo pričali o taktici, ne možemo da je sagledavamo kao suvu teoriju, ona zavisi od kvaliteta igrača, timova, terena, suđenja, neophodnog uvođenja VAR tehnologije i unapređenja samog ambijenta u kojem se odvija takmičenje. Jasno je da je kvalitet lige ekvivalentan učinku klubova na evropskoj sceni, to je jedino mjerilo svake lige, kao i broj igrača koji ode na viši nivo.

U ligi su ove sezone i dva trenera iz Srbije, Nebojša Jandrić u Dečiću i Nenad Lalatović u Budućnosti. Generalno, borba za sami vrh i prva četiri mjesta koja vode u UEFA kvalifikacije će sigurno biti žestoka. Šta bi po tebi mogao biti odlučujući faktor za raspored na tabeli na kraju prvenstva?

Lala je kao šef Budućnosti debitant u crnogorskom prvenstvu, dok je Jandri ovo drugi mandat sa Dečićem. Obojica su iskusni treneri i mogu značajno doprinijeti rezultatima svojih ekipa. Očekivanja su veća jer su „stranci“, ali vjerujem da će opravdati ukazano povjerenje.

Niko više nije opterećen Evropom, dakle, ekipe mogu sve karte da bace na dva domaća takmičenja. Smatram da će biti interesantno prvenstvo. Sutjeska, Budućnost, Dečić i Petrovac imaju kontinuitet pozitivnih rezultata gledano kroz period od posljednjih pet sezona. Petrovac je ekipa sa jako dobrim kontinuitetom i očekujem da će ponoviti prošlosezonski rezultat. Sutjeska i Dečić će od starta tražiti svoju šansu, dok Budućnost brani tron. Gledano samo sa tih aspekata, već se nazire zanimljiva sezona u 1. CFL kao i Kupu. Rano je za prognoze, ali ekipa koja bude prva uspostavila stabilnost rezultata, sa neophodnim nadogradnjama na polusezoni, imaće najveće izglede da trijumfuje. Najbolji nagovještaj daće direktni dueli ovih ekipa. U dobroj poziciji će biti naravno i ona koja izgubi najmanje bodova od tzv. autsajdera u prvom krugu takmičenja.

Kako vidiš stanje trenerske profesije u Crnoj Gori? U čemu možda griješe treneri, a u čemu se griješi prema njima?

Najočiglednije je nepostojanje profesionalnog udruženja trenera koje bi pomagalo njihove interese. Međutim, i da postoji, klubovi trenutno nijesu u mogućnosti da prate moderne fudbalske trendove jer iziskuju ulaganja u infrastrukturu, savremenu opremu i stručno usavršavanje svojih kadrova.

Treneri po meni najviše griješe kad pristaju na kompromise koji štete profesionalnim i etičkim principima struke.

Ja ne znam klub u Crnoj Gori koji ima stručno tijelo koje može profesionalno i odgovorno da procijeni kvalitet rada ili potencijal trenera. Uglavnom ljudi drugih profesija i iz raznih društvenih sfera, koji upravljaju klubovima, donose odluke o sudbinama trenera. Očigledno je da klubovi moraju da „proizvedu“ nekog trenera, za početak za okvire Balkana, da bi stigli do neke grupne faze. Ključno pitanje je „Kako?“.

Koliko klubovi kod nas trenutno razumiju važnost vizuelnih detalja, uređenosti stadiona i terena, uopšte slika koje se šalju? Da li u krajnjem ovakve stvari mogu čak i odbiti ili privući potencijalna pojačanja?

Naravno da je vizuelni ambijent u kome se timovi takmiče nešto što bitno utiče na posjećenost i opštu gledanost neke lige. Sve lige i klubovi koji posluju tržišno moraju imati uređen ambijent i konstantno raditi na njegovom unapređenju. To je jednostavno sastavni dio standarda kroz koji se legitimišete u današnjem fudbalu i pokazujete koliko ste ozbiljni.

Slika kojom predstavljate nekog igrača na čijem transferu klub želi da zaradi bitno utiče na njegovu „cijenu“. Takođe, i igrač koga želite da dovedete ne gleda samo finansijske uslove već i ambijent u kome treba dalje da nastavi svoju karijeru. Opet sve je uzročno-posljedično!

Kada bismo te ponovo mogli viđeti u crnogorskoj ligi?

Teško je to znati, buduće vrijeme će dati odgovor na ovo pitanje. Samo mogu reći da cijenim i poštujem fudbalsku Crnu Goru i želim joj mnogo uspjeha i napretka!