Osam medalja za dva mjeseca: Crna Gora ima trkače i planine, ali još nema sistem

Reprezentacija formirana prije samo dva mjeseca, osam osvojenih medalja i treće mjesto na Balkanu. Rezultat crnogorskih planinskih trkača izgleda kao završnica uspješne sportske priče, ali je zapravo tek njen početak.
Iza medalja su godine tokom kojih su sportisti sami plaćali treninge, opremu, putovanja i nastupe. Ispred njih je pokušaj da se pojedinačni entuzijazam pretvori u organizovan sport – sa nacionalnom ligom, klubovima, sponzorima i takmičenjima koja bi Crnu Goru mogla pozicionirati na regionalnoj skyrunning mapi.
O tome su u večernjem dijelu Ljetnjeg programa Televizije E govorili predsjednik Planinarskog saveza Crne Gore Božidar Janketić, selektor Saša Kulinović i reprezentativci Nemanja Bulatović i Marko Kavaja.
Crna Gora je na prvom Balkanskom prvenstvu u planinskom trčanju osvojila tri pojedinačne i pet ekipnih medalja i završila kao treća reprezentacija u ukupnom plasmanu. Uspjeh je utoliko značajniji što je nacionalni tim predstavljen samo dva mjeseca prije prvenstva.
Selektor Saša Kulinović kaže da u Crnoj Gori nijesu nedostajale ni kvalitetne trke ni ozbiljni takmičari. Nedostajao je sistem koji bi ih povezao.
- Imali smo odlično organizovane trke, na nivou velikih svjetskih takmičenja, ali trail i planinski trkači nijesu imali granski savez- kazao je Kulinović.
Uključivanjem skyrunninga u Planinarski savez, prvi put se otvara mogućnost da ovaj sport dobije zvaničnu strukturu, nacionalna takmičenja i jasna pravila. Sljedeći korak je formiranje lige koja bi okupila klubove iz cijele države.
- Pred nama je veliki posao. Potrebno je sve klubove integrisati u jedan sistem u okviru Planinarskog saveza i formirati skyrunning ligu u Crnoj Gori- rekao je Kulinović.
Ambicije se, međutim, ne završavaju domaćim prvenstvom. Crna Gora se već ponudila kao domaćin narednog Balkanskog prvenstva. Problem nije gdje bi se trčalo, već koju od brojnih planina izabrati.
- Kada su nas pitali gdje bismo mogli organizovati prvenstvo i kada smo počeli da nabrajamo lokacije, shvatili smo da imamo previše dobrih terena. U tom dijelu zadatak će nam biti lak- kazao je selektor.
Mnogo teži dio biće obezbjeđivanje novca. Kulinović očekuje podršku Planinarskog saveza, ali i sponzora koji bi prepoznali potencijal sporta koji Crnoj Gori prirodno pripada.
Predsjednik Saveza Božidar Janketić naveo je da je Ministarstvo sporta imladih za njihov rad ove godine opredijelilo svega 38.000 eura. Tim novcem treba podržati brojne aktivnosti, zbog čega će bez pomoći sponzora ozbiljniji razvoj planinskog trčanja biti teško moguć.
Janketić smatra da planine nijesu samo sportski potencijal, već prostor koji se mora pažljivije čuvati.
- Dobili smo ekološku državu na papiru, ali hajde da je sačuvamo. Planine su ono što je među najočuvanijim u ovoj zemlji, a istovremeno su najveći sportski teren koji Crna Gora ima- poručio je.
Koliko je sistemska podrška važna najbolje znaju sami takmičari. Nemanja Bulatović kaže da su planinski trkači navikli da svoj sport finansiraju iz sopstvenog džepa i da putovanja često organizuju tako da jedno putovanje povežu sa nekom trkom.
Odlazak na Balkansko prvenstvo bio je prvi put da nijesu morali da razmišljaju o svakom trošku.
- Bili su plaćeni prevoz, smještaj i obroci. Naše je bilo samo da budemo najbolji što možemo. Bio je to zaista dobar osjećaj- kazao je Bulatović.
Marko Kavaja se planinskim trčanjem i biciklizmom bavi već 15 godina. Za sve to vrijeme, kaže, sportisti nijesu imali gotovo nikakvu pomoć.
A troškovi ne počinju na takmičenju. Oni nastaju na svakom treningu.
- Planinski trening nekada ima 20, nekada 30 kilometara. Potrebni su prevoz do planine, energetski gelovi, izotonični napici, suplementacija i oprema. Sve to košta, pa bi nam svaka podrška mnogo značila- rekao je Kavaja.
Crnogorski trkači su na Balkanskom prvenstvu već dokazali da rezultat imaju. Crna Gora ima i planine na kojima se mogu organizovati velika takmičenja. Sada je na institucijama i sponzorima da pokažu može li osam medalja postati temelj ozbiljnog sporta, a ne samo uspjeh ostvaren uprkos uslovima.