Tamo gdje vas srce vodi rezultat nije slučajan

Jedna od najboljih crnogorskih rukometašica svih vremena, Jovanka Radičević, oprostila se od aktivnog igranja za reprezentaciju, ističući da joj je srce uvijek bilo vodič kroz sportsku karijeru. Gostujući u emisiji Srećan dan na Televiziji E, osvrnula se na ključne momente svoje profesionalne i lične priče.

- Ako bih trebala da izdvojim jedan datum, generalno, u svojoj karijeri koji mi je najdraži, to bi bio oproštaj u Sportskom centru Morača, jer mi se sve poklopilo. Donijela sam odluku da završim sa reprezentacijom, došli su ljudi da mi se zahvale na svemu što sam radila. Onakav oproštaj koji je bio spontan od strane navijača i svim transparentima je nešto što zaista se ne doživljava često. To je potvrda da sve što sam radila srcem su prepoznali, vidjeli sa kojom emocijom i željom sam ja igrala i to ću pamtiti čitav život – kazala je ona.

Radičević je podsjetila da su joj sve titule koje je osvojila tokom karijere – i klupske i reprezentativne – neprocjenjive, ali da osjećaj igranja za nacionalni tim nema paralelu.

- Dres reprezentacije, kad predstavljate svoju naciju, narod, sve ljude koji vole sport, je nešto što ne može da se uporedi sa nijednom klupskom titulom. Osvojila sam Ligu šampiona, doček je bio izuzetan, ali ne igra srce isto kad se igra za klub i za reprezentaciju – kaže ona.

Odluku o povlačenju iz reprezentacije donijela je još prije početka ove sezone, ističući da je željela da ode dok je još u vrhu.

- Da je lako – nije! Rukomet je moj život i to će ostati u narednim godinama, samo možda iz nekog drugog ugla ću to gledati sa strane. Ovaj sport je nešto što me oblikovalo, i uvijek kažem da tamo gdje vas srce vodi rezultat nije slučajan. To je nešto što sam zaista radila sa velikom ljubavlju i srcem, strašću, kao proizvod svega toga došao je rezultat – rekla je popularna Joke.

U nastavku razgovora ističe da joj je sada najvažnije da nadoknadi sve propuštene trenutke sa porodicom.

- Kad bih trebala opet da biram, sve bih isto izabrala, bez obzira što je nostalgija učinila da sam u pojedinim danima, godinama i mjesecima emotivno prazna kad nijesam sa porodicom. Ali šta je tu je, to je život, to je sport, i to je nešto što sam ja živjela godinama i srećna sam zbog toga – navela je ona.

Radičević je tokom karijere igrala za najjače evropske klubove, osvajala najveće trofeje, ali je istakla da je posebnu emociju nosila sa igranja za Đer, s kojim je osvojila Ligu šampiona, dok za Vardar ostaje žal što nisu došli do vrha.

- Titulu prvaka Lige šampiona osvojila sam sa Đerom. Žao mi je što sa Vardarom to nije uspjelo, jer smo tri godine bili u finalu. Ali svaki klub mi je dao nešto novo i iz svake zemlje sam skupljala mnogo lijepoga – kaže Radičević.

U impresivnoj karijeri, ona je zabilježila 21 sezonu u Ligi šampiona, nastupala na evropskim i svjetskim prvenstvima, te na tri Olimpijade.

- Drugi strijelac u istoriji Lige šampiona, elitnog takmičenja, sa krilne pozicije, je zaista veliki rezultat. Ali opet kažem, kad sagledam cjelokupnu sliku šta sam prošla i osvojila i sa klubovima i sa reprezentacijom, mogu slobodno da kažem da sam više nego ponosna. Više volim da drugi pričaju o meni – ja sam pričala na terenu – kazala je ona.

Osim rezultata, Radičević kaže da su porazi igrali ključnu ulogu u njenom ličnom razvoju.

- Za mene su i porazi bili jako bitni, mene je to napravilo onom što sam danas. Sport nije samo igranje protiv protivnika – to je igra protiv straha, sumnje, svega što vas muči. Svaki put kad se ne odustane je za mene pobjeda i zaista sam ja to tako doživljavala – rekla je Radičević.

Osvrnula se i na sopstvenu lidersku ulogu u ekipama u kojima je igrala:

 Znala sam da pokrenem ekipu, a djevojke su to i same osjetile dok smo igrale. Što se tiče ličnih rekorda, ja sam uvijek izlazila na teren sa tom snagom i tom mentalnom pripremom da ću danas da budem najbolja i da trebam da vodim ekipu do pobjede. Tako sam spremala sebe svaku utakmicu – kazala je Radičević.

Razgovor je zaključila riječima zahvalnosti i ponosa na put koji je prošla.

- Najviše sam ponosna na put kojim sam išla, a sigurna sam da je to put kojim se rjeđe ide, jer ne mogu svi da idu tim putem. Upravo zbog svega toga je i ovaj završetak onako u potpunosti srećan i zaista sam ispunjena – poručila je ona.