I žeđ pogađa Gazu

Iznemogli od gladi, mnogi stanovnici Gaze svakodnevno prelaze razoreni pejzaž kako bi donijeli vodu za piće i pranje – teret koji im iznova iscrpljuje tijelo, a opet ostaje daleko ispod količine potrebne za očuvanje zdravlja.

I dok svjetska pažnja sada uglavnom prati širenje gladi u Gazi – gdje se, nakon 22 mjeseca razorne izraelske vojne kampanje, prema ocjeni globalnog monitora za glad razvija scenario prave gladi – humanitarne organizacije upozoravaju da je i kriza vode jednako teška.

Dio vode dolazi iz malih postrojenja za desalinizaciju kojima upravljaju humanitarne agencije, ali se većina crpi iz bunara u slankastom podzemnom rezervoaru, dodatno zagađenom fekalijama i hemikalijama koje prodiru kroz ruševine, šireći dijareju i hepatitis.

COGAT, izraelska vojna agencija zadužena za koordinaciju pomoći na okupiranim palestinskim teritorijama, tvrdi da upravlja sa dvije vodovodne cijevi koje dopremaju milione litara vode dnevno u Pojas Gaze.

Palestinski zvaničnici, međutim, navode da te cijevi u posljednje vrijeme ne funkcionišu.

Izrael je na početku rata obustavio kompletnu isporuku vode i struje Gazi, ali je kasnije obnovio dio snabdijevanja, iako je mreža vodovoda u teritoriji ozbiljno oštećena.

Većina vodovodne i kanalizacione infrastrukture je uništena, a pumpe koje crpe vodu iz podzemlja uglavnom zavise od malih generatora – za koje goriva gotovo nikada nema.

COGAT navodi da je izraelska vojska tokom sukoba omogućila dopremu opreme za održavanje vodovodne mreže u saradnji s humanitarnim organizacijama.

Moaz Muhajmar, 23-godišnji student prije rata, kaže da mora da pređe oko kilometar i čeka dva sata u redu da bi donio vodu. Često ide i tri puta dnevno, vukući je nazad do porodičnog šatora preko neravnog terena u malim metalnim kolicima.

- Koliko dugo ćemo ovako živjeti? - pitao je, vukući dva velika kanistera vrlo slane vode za čišćenje i dva manja, s nešto čistijom vodom za piće.

Njegova majka, Umm Moaz, 53 godine, kaže da voda koju donosi sin služi za dvadesetočlanu proširenu porodicu koja živi u grupi šatora u Deir al-Balahi, u centralnom dijelu Pojasa Gaze.

- Djeca stalno dolaze i odlaze, a vrućina je velika. Stalno traže vodu. Ko zna da li ćemo sutra uspjeti ponovo da napunimo zalihe - rekla je.

Njihova svakodnevna borba za vodu ponavlja se širom ove male i prenapučene teritorije, gdje gotovo svi žive u improvizovanim skloništima i šatorima, bez kanalizacije i osnovnih higijenskih uslova, sa nedovoljno vode za piće, kuvanje i održavanje čistoće, dok se bolesti šire.

Prema standardima Ujedinjenih nacija, minimalna hitna količina vode po osobi iznosi 15 litara dnevno – za piće, kuvanje, čišćenje i pranje. Prema podacima izraelske organizacije za ljudska prava B’Tselem, prosječna dnevna potrošnja u Izraelu iznosi oko 247 litara po osobi.

Bušra Halidi, rukovoditeljka za humanitarnu politiku organizacije Oxfam na izraelski okupiranim palestinskim teritorijama, rekla je da se u Gazi trenutno prosječno troši samo 3 do 5 litara vode dnevno.

Oxfam je prošle sedmice upozorio da se bolesti koje se prenose vodom – a koje su i sprječive i izlječive – ubrzano šire Gazom, uz porast obolijevanja od gotovo 150 posto u posljednja tri mjeseca.

Izrael za humanitarnu katastrofu u Gazi krivi Hamas, navodeći da obezbjeđuje dovoljno pomoći za 2,3 miliona stanovnika.

REDOVI ZA VODU

- Nedostatak vode svakim danom dramatično raste, i ljudi doslovno moraju da biraju: da li će vodu koristiti za piće ili za održavanje higijene - rekao je Deniš Malik, globalni stručnjak za vodu i sanitaciju pri Norveškom savjetu za izbjeglice.

Samo čekanje u redu za vodu i njeno prenošenje sada zauzima sate dnevno mnogim stanovnicima Gaze, često uz guranje i svađe oko mjesta u redu. Građani navode da povremeno dolazi i do fizičkih sukoba.

Skupljanje vode često pada na leđa djece, dok roditelji tragaju za hranom i drugim osnovnim potrepštinama.

- Djeca su izgubila svoje djetinjstvo i postala nosači plastičnih kanistera – trčeći za cisternama s vodom ili odlazeći u udaljena područja da je prikupe za svoje porodice - rekao je Munzer Salem, šef za vodne resurse pri Upravi za vodu i zaštitu životne sredine Gaze.

Zbog nedostupnosti vode, mnogi koji žive blizu obale prisiljeni su da se peru u moru.

Planirana je izgradnja nove vodovodne cijevi, koju finansiraju Ujedinjeni Arapski Emirati, a trebalo bi da iz postrojenja za desalinizaciju u Egiptu snabdijeva 600.000 ljudi u južnoj Gazi. Ipak, moglo bi proći još nekoliko sedmica dok sistem ne bude povezan.

Humanitarne agencije upozoravaju da je potrebno daleko više. Portparol UNICEF-a, Džejms Elder, rekao je da dugotrajna uskraćenost osnovnih sredstava postaje smrtonosna.

- Glad i dehidratacija više nijesu sporedni efekti ovog sukoba. Oni su sada glavni uzroci stradanja - rekao je.

Bušra Halidi iz Oxfama poručila je da je za rješenje krize neophodno primirje i neometan pristup humanitarnim organizacijama.

- U suprotnom, svjedočićemo smrti ljudi od najlakše sprječivih bolesti – a to se već dešava pred našim očima – kazala je ona.