<article>Režiser izraelskog kandidata za Oskara 2026. godine, filma koji prati potragu palestinskog dječaka da vidi more, nada se da će ostvarenje probuditi više saosjećanja u društvu pogođenom dugotrajnim sukobom.Izgledi za trajni mir između Izraelaca i Palestinaca danas izgledaju gotovo beznadežno nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023, dvogodišnjeg rata u Gazi i rastućeg nasilja izraelskih doseljenika na Zapadnoj obali.Ipak, režiser i scenarista Šaj Karmeli-Polak ohrabren je reakcijama publike na njegov film „More“, koji je osvojio najveće priznanje na Izraelskoj filmskoj akademiji, čime je automatski izabran da predstavlja zemlju u trci za Oskara za najbolji strani film.- Sreo sam gledaoce koji su dolazili na projekcije, i bilo je nevjerovatno vidjeti da ljudi mogu da se emotivno povežu sa pričom, pa čak i puste suzu, iako se nasilje i užasi dešavaju nedaleko odavde - kazao je Karmeli-Polak u nedavnom intervjuu.Film prati Haleda, palestinskog dječaka sa okupirane Zapadne obale koji se plaši da će odrasti a da nikada neće vidjeti more. Nakon što mu je na školskoj ekskurziji na obalu uskračen prolazak na kontrolnom punktu, Haled se sam, bez dokumenata, upušta na opasan put u Izrael. Njegov nestanak primorava oca, radnika bez dozvole boravka, da rizikuje hapšenje i krene u potragu za sinom.Uspjeh filma izazvao je i oštre reakcije. Ministar kulture Miki Zohar osudio je način na koji film prikazuje izraelsku vojsku i povukao finansijsku podršku ceremoniji nagrada, što je samo pojačalo političku raspravu.Aktuelna izraelska vlada, jedna od najdesnijih u istoriji zemlje, snažno se protivi palestinskoj državnosti i podržava širenje naselja na Zapadnoj obali. Nakon napada Hamasa u kojem je ubijeno više od 1.200 ljudi, među mnogim Izraelcima dodatno je ojačala netrpeljivost prema Palestincima, dok je javna kritika vojske postala posebno osjetljiva tema.</article>

Režiser izraelskog kandidata za Oskara 2026. godine, filma koji prati potragu palestinskog dječaka da vidi more, nada se da će ostvarenje probuditi više saosjećanja u društvu pogođenom dugotrajnim sukobom.
Izgledi za trajni mir između Izraelaca i Palestinaca danas izgledaju gotovo beznadežno nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023, dvogodišnjeg rata u Gazi i rastućeg nasilja izraelskih doseljenika na Zapadnoj obali.
Ipak, režiser i scenarista Šaj Karmeli-Polak ohrabren je reakcijama publike na njegov film „More“, koji je osvojio najveće priznanje na Izraelskoj filmskoj akademiji, čime je automatski izabran da predstavlja zemlju u trci za Oskara za najbolji strani film.
- Sreo sam gledaoce koji su dolazili na projekcije, i bilo je nevjerovatno vidjeti da ljudi mogu da se emotivno povežu sa pričom, pa čak i puste suzu, iako se nasilje i užasi dešavaju nedaleko odavde - kazao je Karmeli-Polak u nedavnom intervjuu.
Film prati Haleda, palestinskog dječaka sa okupirane Zapadne obale koji se plaši da će odrasti a da nikada neće vidjeti more. Nakon što mu je na školskoj ekskurziji na obalu uskračen prolazak na kontrolnom punktu, Haled se sam, bez dokumenata, upušta na opasan put u Izrael. Njegov nestanak primorava oca, radnika bez dozvole boravka, da rizikuje hapšenje i krene u potragu za sinom.
Uspjeh filma izazvao je i oštre reakcije. Ministar kulture Miki Zohar osudio je način na koji film prikazuje izraelsku vojsku i povukao finansijsku podršku ceremoniji nagrada, što je samo pojačalo političku raspravu.
Aktuelna izraelska vlada, jedna od najdesnijih u istoriji zemlje, snažno se protivi palestinskoj državnosti i podržava širenje naselja na Zapadnoj obali. Nakon napada Hamasa u kojem je ubijeno više od 1.200 ljudi, među mnogim Izraelcima dodatno je ojačala netrpeljivost prema Palestincima, dok je javna kritika vojske postala posebno osjetljiva tema.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Svijet

Izraelski kandidat za Oskara budi empatiju prema Palestincima, ali iritira vlast

Ruski vojnik koji je pogubio zarobljenog ukrajinskog vojnika dobio je doživotnu kaznu zatvora, što je prvi put da je Ukrajina osudila nekoga na temelju takvih optužbi.
Ukrajinska Kancelarija glavnog tužioca i Služba bezbjednosti izvijestili su 6. novembra da je sud u Zaporižju osudio Dmitrija Kurašova na doživotnu kaznu zatvora.
Sud je utvrdio da je 27-ogodišnji Kurašov, pripadnik jedinice Storm-V ruske 127. motorizovane pješadijske divizije sastavljene od osuđenika koji su se prijavili da se bore za Rusiju u Ukrajini u zamjenu za oslobađanje iz zatvora, iz neposredne blizine upucao i ubio nenaoružanog ukrajinskog vojnika Vitalija Hodnjuka.
Prema presudi suda, Hodnjuk je izašao iz zaklona nenaoružan i, nakon što je dobio naredbu da podigne ruke i klekne, Kurašov ga je upucao iz kalašnjikova.
<h2>Optuženi je bio osuđeni lopov</h2>
Kurašov, koji je prethodno bio osuđen u Rusiji zbog krađe, pridružio se ruskim Oružanim snagama u novembru 2023. godine u zamjenu za amnestiju, a potom je poslat na front u Zaporižju.
Nakon incidenta, ukrajinske snage su pokrenule kontranapad, vratile svoje pozicije i zarobile Kurašova i još četvoricu ruskih vojnika, od kojih su neki svjedočili protiv njega na suđenju.
Kurašov je u borbi izgubio oko.
Tokom suđenja, Kurašov je prvobitno priznao krivicu, ali je kasnije pokušao povući priznanje, okrivljujući drugog saborca.
Međutim, sud je razmotrio svjedočenja drugih zarobljenika i dokaze te je Kurašova proglasio krivim.
Presuda je izrečena dok vlasti nastavljaju da dokumentuju druge slučajeve kršenja međunarodnog prava, uključujući potvrđenu egzekuciju više od 320 ukrajinskih ratnih zarobljenika od početka ruske invazije u februaru 2022. godine.
Posmatračka misija UN-a za ljudska prava u Ukrajini (HRMMU) u februara je optužila ruske vlasti da je ukrajinske ratne zarobljenike podvrgavala "sistematskom i široko rasprostranjenom mučenju".
Takođe, navela je da je potvrđeno ubistvo 71 ukrajinskog ratnog zarobljenika od februara 2022. godine.
HRMMU je izvijestio da je zabilježen "alarmantan porast broja egzekucija od avgusta 2024. godine, s najmanje 79 pogubljenja koja su ocijenjena kao vjerodostojna u 24 odvojena slučaja".
Moskva negira da je njena vojska čini počinila zločine u Ukrajini, uprkos sve većem broju dokaza.

Ruski vojnik osuđen na doživotni zatvor u Ukrajini zbog pogubljenja zarobljenika na frontu

U Crnoj Gori sjutra će biti umjereno do potpuno oblačno, povremeno kiša, pljuskovi i grmljavina.&nbsp;
&nbsp;U prvom dijelu dana u južnim i centralnim predjelima se očekuju umjerene do obilne količine kiše, a moguće su i kratkotrajne vremenske nepogode.&nbsp;
&nbsp;Kako je saopšteno iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, poslijepodne, a naročito tokom noći padavine će oslabiti ili prestati.&nbsp;
&nbsp;Vjetar umjeren do jak istočni, poslijepodne u slabljenju.&nbsp;
&nbsp;Jutarnja temperatura vazduha od dva do 14, najviša dnevna od sedam do 18 stepeni.

Vremenska prognoza: Sjutra oblačno, povremeno kiša i pljuskovi

U toku su finalne pripreme za veliki samostalni koncert Lexington benda, koji će se za tačno osam dana, 15. novembra, održati u Podgorici i Bemax areni.
Organizacioni tim priprema još jedno iznenađenje, u vidu specijalnog gosta, koji će uz spektakularan koncert Lexingtona, petnaestu novembarsku noć dodatno upotpuniti muzikom, plesom i najlepšom energijom. Vatromet emocija očekuje posjetioce koji na vrijeme obezbijede ulaznice, za najljepši provod u gradu.
Podsjetimo i da će predgrupa Lexingtonu biti bend "More" iz Podgorice, koji publika prepoznaje po savršenom zvuku i izvođenju najpopularnijih hitova. Sve su to razlozi da predstojeći muzički događaj odnese titulu najvećeg eventa ove jeseni u Glavnom gradu.
"Dođi ove noći" uspješna je, regionalna turneja Lexington benda i 20 godina karijere, popularni muzički sastav proslaviće veličanstveno i u Podgorici, uz bezvremenske hitove i interakciju sa crnogorskom publikom sa kojom ih, kako kažu, vežu najljepše uspomene.
Ulaznice možete obezbijediti: gigstix.me i u Tobacco S Press šopovima širom Crne Gore.
VIP karte, kao i ulaznice za parter, bočne tribine i centralnu tribinu u HappyLand igraonici, u sklopu Bemax arene.
Najveći događaj ove jeseni u Podgorici, koncert godine Lexington benda počinje od 22 h, gost iznenađenja i nastup predgrupe More rezervisan je za 21h.
Dobrodošli.

Gost iznenađenja na koncertu Lexington benda

Cetinje će 14. i 15. novembra biti domaćin Cetinjskog foruma: Force 2025, ove godine na temu „Oblikovanje nereda - Demokratija, sigurnost i liderstvo u doba globalne transformacije“.
Događaj će okupiti brojne domaće i međunarodne stručnjake, diplomate, profesore i novinare, koji će tokom dva dana raspravljati o ključnim izazovima savremenih demokratskih društava.
Forum se održava u Vladinom domu, u organizaciji Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, Prijestonice Cetinje i WestBalkanNet-a, uz podršku Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Regionalne akademije za razvoj demokratije Novi Sad, Crnogorskog PEN centra i Centra za kulturu Prijestonice Cetinje.
Medijski pokrovitelji su: RTV Cetinje, Antena M i Televizija E.
Cetinjski forum iz godine u godinu prerasta u jednu od najvažnijih platformi za dijalog o demokratskim procesima na Zapadnom Balkanu, povezujući aktere iz akademske, političke i civilne sfere.

Cetinjski forum 14. i 15. novembra: „Oblikovanje nereda - Demokratija, sigurnost i liderstvo u doba globalne transformacije“

Goran Jokić nije više načelnik Regionalnog centra bezbjednosti „Centar“.
To je informacija koju su porodice žrtava dva masakra na Cetinju, koje skoro deset mjeseci organizuju blokade na Kruševom ždrijelu, dobili iz kabineta predsjednika Vlade Milojka Spajića i Uprave policije.
Iako je Jokićeva smjena bila jedan od njihovih zahtjeva nijesu, kažu, zadovoljni, jer im nije rečeno što će biti s njim.
Vesna Pejović, majka i baka ubijenih u masakru na Medovini podvukla je da nijesu zadovoljni jer su imali više zahtjeva.
- Rekli su mi da je Zakon o oružju još u Briselu na razmatranju i da će doći u Skupštinu. Međutim, vidim kako u u Skupštinu ulijeću zakoni, to je strašno. Evo brzo će Zakon za emigrante, ali Markov i Mašanov Zakon stoji na jednom mjestu. Najvjerovatnije da ne odgovara. Nisam zadovoljna, jer smo deset mjeseci ovdje bitisali po najvećem nevremenu da dobijemo polovičan odgovor - jasna je Pejović.
Ona je pozvala novinare da traže odgovor jer oni precizan nijesu dobili.
- Gdje je, što je, samo da je Jokić smijenjen. Ne vjerujem nikome. Nikome. Kažem vam što mi je v.d. direktora Uprave policije Lazar Šćepanović rekao da je on (Jokić) smijenjen, da je predao za penziju, ali gdje je i kako je… Rekao mi je (Šćepanović) da se neće javno oglašavati. Zašto? Ne znam. Ne znam što je ta misterija da se taj Jokić ne pomene. Vjerujte mi, ništa mi nije jasno - poručila je Pejović.
Građani Cetinja i večeras su blokirali put na Kruševom ždrijelu, tražeći pravdu za žrtve dva masakra u kojima je ubijeno 23 ljudi. Da li će nakon Jokićeve smjene nastaviti s blokadama odlučiće naknadno i o tome obavijestiti javnost.

Goran Jokić više nije načelnik RCB „Centar“

"Ovaj Čađenović je lud kad se nakači, ali padaće i njemu optužnice. Meni ovaj Čađenović poklopio sve ove moje. Bolesnik. Od Čađa me ništa ne može iznenaditi, kad vidim kako sastavlja optužnice i što piše". Ma, tamo niko ne može uticati kad Čađo upre. Ludak. On nam sve pakuje. Katnića i Čađa neka zapale, a ostalo sve treba da bude kao do sada... Ovo je samo dio poruka koje su razmjenjivali visokorangirani članovi kavačkog klana i njihove vođe Radoj Zvicer i Slobodan Kašćelan za čiji interes sam, prema stavu kreatora optužnice, navodno radio - kazao je danas u Višem sudu suspendovani tužilac Saša Čađenović.
Njega je Tužilaštvo označilo da je svoj službeni položaj podredio kavačkom mafijaškom klanu a osim njega na optužnici je bivši visoki policijski funkcioner Zoran Lazović i nekadašnji glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić.
Čađenović je završio iznošenje odbrane i predočio sudskom vijeću skaj poruke koje se nijesu našle u optužnici,a koje najbolje svjedoče kako su njega i njegovog pretpostavljenog doživljavale osobe iz kavačke kriminalne grupe.
- Niti sam pakovao kome, niti sam pomagao. Samo sam radio svoj posao u skladu sa zakonom. U skaj porukama ne pominju me samo osobe iz kavačkog klana nego i škaljarci. I jednoj i drugoj grupi je zajedničko da na mene ne mogu uticati, niti direktno, ni indirektno - istakao je Čađenović.
On je podvukao da upravo ove skrivene poruke razotkrivaju " koliki su uticaj imale kod njega osobe iz kavačkog klana".
Smatra da neko ima problem sa logikom jer ako je on član kavačke kriminalne grupe, a kako to tvrde kreatori optužnice onda bi trebalo da postupa po njihovim nalozima.
- Mora da Katnić i ja nijesmo dobro slušali Zvicera kad kažu da nas treba zapaliti. Ove poruke jasno govore o mom odnosu prema kavčanima, ali i njihovom odnosu prema meni. Nijesmo drugovi, prijatelji ako kažu da će nekog da zapale. Mislim da se to govori za najveće neprijatelje, tako je uvijek bilo - naglasio je Čađenović.
Sve ove poruke koje je predočim sudskom vijeću su iz perioda kada je on, prema stavu tužioca Miloša Šoškić, radio u interesu kavačke kriminalne grupe.
- Iz svih komunikacija se vidi da me ti ljudi mrze, vrijeđaju i pokušavaju da me prevare. Ja sam jedini tužilac kojeg su se plašili i koji im je pravio najviše problema. To su činjenice – rekao je Čađenović.
On je predočio sudu da mu je Specijalno tužilaštvo spajanjem i razdvajanjem optužnica povrijedilo njegovo pravo na odbranu.
- Izgleda mi kao da sam rezervni igrač. Spojen sam sa predmetom protiv (Slobodana) Kašćelana a nakon toga sam prebačen u ovu optužnicu protiv Zorana Lazovića i Milivoja Katnića. Nije mi jasno da li se meni ovom optužnicom nešto stavlja na teret ili ne – naveo je Čađenović.
On je dodao da je optužnicu na kojoj je sa Katnićem i Lazoviće prvi put vidio prije početka suđenja.
- Nikada se nijesam izjasnio o navodima. Nijesam imao priliku da se branim. Kod krivičnih djela sa zaprijećenom kaznom većom od pet godina, optuženi mora da se izjasni. Pitam sud: Da li je moje pravo na odbranu ugroženo kada me Specijalno državno tužilaštvo iz jedne kriminalne organizacije prebacuje u drugu? – upitao je &nbsp;Čađenović.
Nakon njegovog pitanja sudija Veljko Radovanović &nbsp;je kazao da „ne može postavljati pitanja sudu".
Čađenović je rekao da sa Zoranom Lazovićem nije imao ni privatnu niti poslovnu komunikaciju.
- Sreo sam ga svega dva-tri puta. Prvi put kada je osnovan Sektor za borbu protiv organizovanog kriminala, drugi put na konferenciji za štampu u Medija centru, i treći put u hodniku SPBOK-a u City Molu. Nikada sa njim nisam razgovarao ni o jednom predmetu. Sve predmete organizovanog kriminala radio sam sa Miloradom Žižićem. Sastancima na kojima sam radio konsultacije, Lazović nikada nije prisustvovao – kazao je Čađenović.
On je dodao i da sa Petrom Lazovićem nije radio nikada nijedan predmet, niti mu je davao upustva.
On se u odbrani osvrnuo i da je tadašnji glavnim specijalnim tužiocem Katnićem imao svakodnevnu komunikaciju.
- Donosili smo odluke &nbsp;u skladu sa zakonom i praksom. Rezultati su bili izuzetno dobri, naročito u borbi protiv organizovanog kriminala - kazao je Čađenović.
Ocijenio je apsurdnim tvrdnje Tužilaštva da su bilo kome pomogli.
Suđenje se nastavlja 25. novembra saslušanjem svjedoka.

Čađenović: Mora da Katnić i ja nijesmo dobro slušali Zvicera kada kavčani govore da nas treba zapaliti

Skupština Crne Gore danas je trajala nepunih sedam minuta, koliko je bilo potrebno da se usvoji dnevni red sa prihvaćenim dopunama.
U to kratko vrijeme predsjednik parlamenta Andrija Mandić stigao je da "potkači" prethodnika Ranka Krivokapića, aludirajući na njegovu upotrebu crnogorskog jezika.
- &nbsp;Stavljan na glasanje prijedlog dnevnog reda u cjelini, što bi rekao moj prethodnik, gospodin Krivokapić "u ćelini" - kazao je Mandić.
Ovo je izazvalo negodovanje kod pojedinih poslanika opozicije, na šta je Mandić kazao: "Nisam ništa ružno rekao, samo sam citirao".
Poslanik Socijaldemokrata (SD) Boris Mugoša mu je odgovorio da izraz nije bio dobar.
Mandićev saborac iz Koalicije "Za budućnost Crne Gore" Milan Knežević stao mu je u odbranu.
- Pa valjda treba pričati istinu - kazao je Knežević.
Nakon što je usvojen dnevni red, Mandić je prekinuo današnje zasijedanje, dodajući da će o nastavku javnost biti obaviještena u skladu sa dogovorom na Kolegijumu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DVLLLXjKpxt4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Mandić „citirao“ Krivokapića: „U ćelini“ izazvalo reakcije u Skupštini

U efikasnost crnogorske policije vjeruju još samo – Demokrate. Realno gledano bilo bi i glupo da nije tako, jer su partijski vojnici Alekse Bečića i Borisa Bogdanovića zaduženi za kontrolu policije. Pa da ne vjeruju u policiju, ispalo bi da ne znaju da je kontrolišu. Mada i Šaranović i Šćepanović, kao čelnici, dobro znaju koliko su efikasni, samo se prave da ne vide probleme u svom dvorištu.
Mada, ako ćemo iskreno – uprkos tiradama malog Berije Bogdanovića i zaklinjanjima njegovog predsjednika Alekse Bečića - u efikasnost policije iskreno vjeruje još jedino nesrećni Momčilo Leković, koji se prije neki dan oglasio “svojim” saopštenjem kojim je samo prepričao saopštenje Uprave policije koje je, opet, bilo neuspjelo opravdanje vlastitih pogrešaka.
Tako je Momo, od milošte zvani Barski neđeljnik, svojim neđeljnim saopštenjem samo srozao jedno, samo po sebi, nebulozno štivo. Za razliku od Lekovića, neke druge Demokrate, promoteri Šaranovićevih šarenih dostignuća, negdje u najdubljoj intimi, dobro znaju da policijski šefovi baš ne znaju šta rade. Ali lični, odnosno politički interesi obraza nemaju: zato su pokušali i da opravdaju ono što je nemoguće opravdati - hapšenje pogrešnih ljudi zbog tuče na Zabjelu i izazivanja haosa antiturske histerije i fašističkih divljanja i uništavanja lokala koje drže turski državljani.
Elem, samo ovlaš napravljena analiza poteza sektora kojim rukovode Šaranović i Šćepanović govori da je rasulo blaga riječ za situaciju u kojoj se nalazi crnogorska bezbjednost.
Recimo: nakon brutalnog napada na srpsku državljanku u Beranama, toj „efikasnoj“ Šaranović-Šćepanović policiji trebalo je, pazite sad, punih osam dana da identifikuje i privede počinioca. I to nakon što je žrtva u dva navrata, kako je sama ispričala, locirala i prijavila napadača. I koji je dolazio na njena vrata. I to nakon što je snimak napada poslao viralan. Pa je tek onda reagovala Šaranovićeva policija, pardon, beranski oficirski kadar ali poslije intervencije Sigurne ženske kuće.
Da se preduprijedi potencijalna politička šteta, zli jezici kažu da se Zdenka Petrol uključila kvalifikujući sa skupštinske govornice događaj kao pokušaj ubistva jer tada još nije znala da je počinilac „brat Srbin“. No, da ne ulazimo u sferu licemjerja - dakle, policija je za osam dana riješila slučaj u kome je sve jasno bilo u nekih osam minuta od kada se desio.
Ajmo dalje. Zabjelo. O tome je ono zborio mučenik Momčilo, ono kad su efikasnom akcijom efikasno uhapšeni - pogrešni ljudi. I to vele: na osnovu prepoznavanja i na osnovu svjedočenja policijskog sina kome, kako reče direktor policije Šćepanović, treba vjerovati.
Toliko je policija vjerovala - da nijesu ni htjeli da gledaju snimke koji ukazuju da dvojica uhapšenih nijesu ni izlazili iz kolektivnog smještaja. I toliko su bili ubijeđeni u istinitost prepoznavanja policijskog sina koji je učestvovao u tuči da su Šaranovićevi policajci djelo kvalifikovali - kao pokušaj ubistva. Teško da policijska doktrina poznaje slično postupanje.
I, šta se ispostavilo? Prije nego što je vuk pojeo magarca, što-šta što je trebalo nije se desilo. Recimo – nijesu identifikovani svi akteri tuče ispred Komanke, što je policija bila dužna da uradi. Nijesu analizirani video zapisi, pa je čim su postali dostupni, sve palo u vodu.
Nijesu saslušani ljekari koji su zbrinuli povrijeđenog Podgoričanina i prema pravilima službe odmah prijavili povrede nastale u tuči. I da se reagovalo tada, efikasno i brzo, sve bi bilo drugačije. Da ne govorimo da je od pet ili šest paljevina imovine turskih državljana riješena samo jedna.
Dakle, po Šaranoviću, bolje moglo nije. Po nama, teško da je policija mogla gore: uzbunila je strasti i dovela pogrešnim potezima Crnu Goru na korak od vanrednog stanja. Ili, što bi rekao Šaranović – bolje nije moglo?!
Nažalost, nije to sve od naše policije. Sjećate se spektakularnog pronalaska plantaže marihuane u Trnovu krajem ljeta? U zvaničnom saopštenju policije kaže se da je pronalazak konoplje, kanabis-stative, kako je pogrešno imenuje direktor policije Šćepanović, rezultat združene akcije kriminalističke, granične i ine policije.
Nezvanična ali potvrđena informacija govori da je plantaža pronađena slučajno, dok su vatrogasci dronovima posmatrali teren u potrazi za novim žarištima požara koji su bješnjeli tih dana. Epilog – dva uhapšena zalivača marihuane i prije neki dan, stidljivo sapoštenje da je uhapšena još jedna osoba povezana sa tim. Od organizovane i „još malo pa sad će“ razotkrivene i pohapšene međunarodne kriminalne grupe, ni traga ni glasa. Efikasno, nema priče.
Mada, vrhunac policijske – što bi rekao Bečić – efikasnosti je famozno hvatanje odbjeglog spomenika četničkog koljača Pavla Đurišića. Tačnije: efikasna akcija izbjegavanja hapšenja bronzanog kipa. Istovremeno su efikasno i dostojanstveno beranski policajci istrpjeli salve uvreda popa Trpčevskog dok su opservirali manastir u koji je četnički idolopoklonik, mitropolit Metodije, sakrio svoga idola Đurišića. I da se razumijemo, nije sramota na njima, običnim, poštenim policajcima koji teško zarađuju svoje mizerne plate.
Bruka je na njihovim starješinama koji, protivno zakonu, nijesu izdali naređenje da bjelosvjetskom nevaspitaniku u mantiji ne dozvole vrijeđanje časne uniforme i države Crne Gore. A to su isti starješine čije su jedinice iz Zaostra u gluvo doba vraćali popovi i koje je u vršenju službene dužnosti uspio da spriječi neki tamo Dajković.
Treba li komentarisati? Ili je najbolji komentar, nehotice, juče dala ministarka kulture i medija Tamara Vujović kada je konstatovala da je spomenik koljaču Đurišiću - dekomponovan i da njega nema u kulturnom dobru. Da li gospođa ministarka zaista zna iz prve ruke da kip Pavla Đurišića nije u Manastiru Đurđevi stupovi ili možda Vujović ne doživljava Manastir kulturnim dobrom, ostala je misterija.
Nije jedina. Najveća i najgora je ona policijska misterija dva masakra na Cetinju. To da do danas ne znamo ni jedan odgovor koji bi bar djelimično osvijetlio dešavanja u prijestonici prvog januara. Kuda se kretao ubica, odakle mu oružje, sa kim je kontaktirao prije i za vrijeme krvavog pira?
Na sve to je policija trebalo da da odgovore. Jesmo li dobili ijedan? Ne, zvaničnog odgovora nema. Kao što nema ni preuzimanja odgovornosti, one objektivne, one duboko ljudske. Mnogo je pitanja na koje Demokrate, posebno ekipa koja vodi bezbjednosni sektor, nijesu dale odgovore. Niti će ih ikada dati. Jer njihov modus operandi je jasan - pritiješnjeni činjenicama ćute, a kada govore - lažu.

Izraelski kandidat za Oskara budi empatiju prema Palestincima, ali iritira vlast

Ruski vojnik osuđen na doživotni zatvor u Ukrajini zbog pogubljenja zarobljenika na frontu

Vremenska prognoza: Sjutra oblačno, povremeno kiša i pljuskovi

Gost iznenađenja na koncertu Lexington benda

Cetinjski forum 14. i 15. novembra: „Oblikovanje nereda - Demokratija, sigurnost i liderstvo u doba globalne transformacije“

PRATITE TVe UŽIVO