Paradoks arapskog svijeta: Dok Gazu razaraju bombe "cvjeta ljubav" Izraela i Maroka

Dok izraelske snage nastavljaju ofanzivu u Gazi, u kojoj je ubijeno na desetine hiljada civila, Maroko produbljuje vojnu saradnju s Izraelom, pretvarajući je u jednu od najintenzivnijih u regiji. Uprkos javnim protestima i osudama, kraljevina postaje sve važniji partner izraelske odbrambene industrije.
Prema podacima analitičkih izvora, Izrael je do 2023. godine postao treći najveći dobavljač oružja Maroka, sa udjelom od 11 odsto u ukupnom uvozu naoružanja. Time je Rabat u svega nekoliko godina transformisao svoj vojni arsenal i sve snažnije se oslanja na izraelsku tehnologiju.
Milijarde u oružju i satelitima
Samo od 2020. do danas zaključeni su brojni poslovi: od isporuke izviđačkih dronova Heron (48 miliona dolara) i uvođenja protivraketnog sistema Barak MX (500 miliona dolara), do kupovine višecijevnih lansera raketa PULS (150 miliona dolara). Maroko za 2024. planira kupovinu izraelskog špijunskog satelita Ofek 13 vrijednog oko milijardu dolara, dok je za 2025. predviđena nabavka 36 samohodnih haubica Atmos 2000.
Osim uvoza, Maroko i Izrael rade i na lokalnoj proizvodnji. U Kasablanci su u pripremi pogoni za izradu dronova i takozvanih "kamikaza" municija, čime se kraljevina nastoji pozicionirati kao regionalni centar vojne industrije.
Izraelska vojska sve češće učestvuje u međunarodnim vojnim vježbama "African Lion" na marokanskom tlu, dok visoki marokanski oficiri odlaze u Izrael na obuke i posjete odbrambenim kompanijama poput IAI-a i Elbita.
Takav razvoj događaja izaziva snažne reakcije unutar zemlje. Građanski pokreti, sindikati i studentske organizacije mjesecima protestuju, optužujući vlast da u vrijeme izraelskih zločina nad Palestincima "pravi vojni savez sa dželatom". U pojedinim marokanskim lukama zabilježeni su protesti protiv uplovljavanja brodova za koje se sumnja da prevoze izraelsku vojnu opremu. Akademska zajednica takođe diže glas, zahtijevajući prekid saradnje s izraelskim univerzitetima i institutima uključenim u vojnu industriju.
Vlada u Rabatu svoju saradnju s Izraelom pravda diplomatskim i sigurnosnim dobitcima, prije svega podrškom Washingtona i Tel Aviva za marokanske zahtjeve nad Zapadnom Saharom. Međutim, u očima arapske javnosti i brojnih aktivista, Maroko tako gubi moralni kredibilitet dok se istovremeno deklarativno zalaže za palestinska prava.
Dok u Gazi traje krvoproliće, vojna i tehnološka povezanost Rabata i Tel Aviva svakim danom je sve dublja, ostavljajući gorak ukus među onima koji očekuju da se arapske zemlje solidarišu sa žrtvama, a ne da jačaju veze s njihovim tlačiteljem.