Pogledajte ''Kameleon'', film o Ćacijima u Pionirskom parku: Sav mrak trenutka u kojem se Srbija nalazi prikazan kroz humor i satiru

Premijera filma „Kameleon“ održana je u Studentskom kulturnom centru i na Fakultetu dramskih umjetnosti  u Beogradu, i bila je nedjeljni kulturni, ali i društveni događaj u glavnom gradu Srbije, a film je počeo da bilježi rekordnu gledanost na Jutjubu.

- „Kameleon“ je nastao u „Ćacilendu“, u koji javnost, osim režimskih propagandista nema pristupa, a ovaj uzbudljiv i angažovani dokumentarni zapis djelo je dvojice studenata kamere sa FDU koji su se infiltrirali među „studente koji žele da uče“, i na duhovit način pokazali sav mrak trenutka koji živimo, i šta je sve vlast spremna da uradi da bi zaustavila studentske i građanske proteste koji se svakodnevno šire Srbijom- prenosi Danas.

Film govori o studentima 2.0 koji su organizovano kampovali u Pionirskom parku, u ozloglašenom Ćacilendu. 

- On je Kameleon i ovo je njegov najveći tajni zadatak- zapisano je na Instagram stranici studenata Svi u blokade FDU u najavi za premijeru.

Kako za Danas ističe reditelj Janko Baljak, „Kameleon“ je značajan dokument o jednom vremenu koji će tek s godinama dobijati na težini.

– Studenti su uspjeli da od premijere naprave gradski događaj u svom prepoznatljivom blokadnom stilu. Redovi ispred FDU i SKC-a motivisaće i ljude koji su ostali kod kuće da pogledaju film na Jutjubu u brojevima od stotina hiljada, što je poseban fenomen svega što studenti FDU u blokadi izbace kao medijski sadržaj na društvene mreže – smatra Baljak, koji je i profesor na FDU.

Prema riječima Nevene Daković, takođe profesorke na FDU, „Kameleon“ je event film, koji dolazi kao prvi u pravom trenutku. ''Uz blokadni dnevnik FDU i mnoštvo drugih naslova produkcije „FDU u blokadi“, „Kameleon“ će ostati zabilježen na listi „ekranskih uradaka“ koji su učinili da se čuje autentični glas studenata koji poručuju Srbiji „da osjeti nešto, bilo šta.“ 

– „Kameleon“ ili dnevnik „kako sam se infiltrirao među studente 2.0“ učinio je da se slatko nasmijemo uprkos bolu, težini i gorčini ovih mjeseci…. Govoreći iz pozicije „insajdera“, tj. profesorke FDU, sigurna sam da će duhoviti, „reportažni“ film utemeljen na improvizaciji u mijenjajućim okolnostima biti i diplomski rad na makar dvije katedre (na špici je u svim funkcijama potpisan FDU) ocijenjen najvišom ocjenom jer i „nepozajmljeni materijal BBC-a“ teško da zaslužuje manje – ističe Nevena Daković.

U dokumentarcu o „Ćacilendu“, pored iznajmljenih „studenata koji žele da uče“, vidimo sve one koji nijesu studenti (dovedeni i plaćeni da statiraju), režimske bakice i dekice koji im u „znak obožavanja“ donose brdo hrane i kolača (sve pokupovano u prodavnicama)…, ali i „čuvare koji održavaju red“ oko Pionirskog parka, opasne, neidentifikovane tipove sa maskama, na koje policija ne reaguje dok prijeti studentu FDU u blokadi…

A kako objašnjava reditelj i profesor na FDU Srdan Golubović, humor je nešto što najviše ugrožava ovaj režim.

– Studenti od početka na maštovit, inteligentan i duhovit način pokazuju svoju superiornost, zbunjuju režim, podsmijevaju se svim prijetnjama, ucjenama, pritiscima, bahatosti i glupostima koje ova vlast proizvodi. „Kameleon“ je takav film, on nikoga ne vrijeđa, samo konstatuje jednu stvarnost, kroz humor i apsurd. Ako je nekome takvo čitanje stvarnosti uvredljivo, onda on moć humora i maštovitosti smatra najvećim društvenim neprijateljem. A kao što se pokazalo za ova četiri mjeseca, ova vlast za humor ne može da pronađe odgovor, i njega se najviše, mahnito i suštinski plaši. Zbog toga su studenti Fakulteta dramskih umjetnosti i napravili „Kameleon“ – smatra Golubović.

Reditelj Nikola Ležaić pravi paralelu između dokumentarca studenata FDU u blokadi i dijela našeg najavangardnijeg i najbeskompromisnijeg filmskog autora.

– Želimir Žilnik, naš proslavljeni kolega, krajem šezdesetih je snimao kratke dokumentarne filmove u stilu „gonzo“ novinarstva. U jednom od njih, po imenu „Crni film“, intervjuisao je i okupio grupu beskućnika i u sred noći ih doveo svojoj kući, pospanoj ženi i djetetu, dok ne nađe način da ih nekako smjesti. Tako je krenula urnebesna kafkijanska saga po institucijama koje bi trebalo da budu odgovorne za te ljude. Kao što pretpostavljate, nije uspio i morao je da zamoli ljude da napuste njegov stan. Ozbiljnost sa kojom je Žilnik pristupio ovoj apsurdnoj situaciji je film učinila krajnje duhovitim i šarmantnim, ali i mnogo dubljim i oporijim, jer kako kažu, najslađe se smijemo stvarima koje nas najviše bole – kaže Ležaić.

Smatra da kratki dokumentarni film „Kameleon“  budućih kolega, na najbolji način prati ovaj postupak, i na subjektivan, duhovit, dovitljiv i nadasve ljudski način, priča priču koja nam je svima jako bliska i koja nas toliko svrbi da su sinoć ispred FDU i SKC-a bili nezapamćeni redovi za jednu filmsku projekciju, sve sa željom da se vidi film o famoznom „Ćacilendu“.

Ono što, kako navodi, smatra posebnom vrijednošću ovog filma je to što su „antagonisti“ napokon dobili lice, i što to nije neko jezivo zlo lice iz holivudskih filmova, nego su to ljudi, kao i svi mi.

- Od „Ćacija“, preko penzionera, prorežimske novinarke sa kojom igraju badminton, policije koja ne smije da reaguje a ni da komentariše, pa sve do maskiranog obezbjeđenja bez legitimacija, niko ne želi da učestvuje u tome, ali mora iz raznih razloga. Sve je to personifikacija Srbije u kojoj smo svi pristajali da živimo do 1. novembra. Kao i u Žilnikovo vrijeme, institucije ne rade svoj posao, a mladi ljudi se pitaju zašto- kazao je.

Ali činjenica da na samom kraju, doduše uz puno muke, Peđa uspijeva da i sa maskiranim obezbjeđenjem koje ne smije da im se obrati, ipak razmijeni nekoliko smislenih rečenica, dajući im tako ljudski lik, sugeriše da ovaj film, kao i cijeli studentski pokret, iako oštar i beskompromisan, pruža ruku svima, istakao je Nikola Ležaić, koji je i vanredni profesor na FDU.

I Srđan Vučinić, esejista i umjetnički direktor Festivala autorskog filma, govoreći o filmu studenata FDU u blokadi podseća na Žilnika, kao i na reditelja Miću Miloševića.

– Kao dokument jednog istorijskog trenutka, „Kameleon“ može imati onaj značaj koji su sa godinama i decenijama stekli Žilnikov “Lipanjska gibanja“, ili dokumentarac Miće Miloševića “Za i protiv za“ – s tim što mladi autori iz 2025. insistiraju na insajderskoj, kameleonskoj poziciji ne bi li što više ogolili režim aktuelnog Uzurpatora, koji se na kraju, kao što i vidimo u zadnjim scenama, svodi na prizore deponije u centru grada, maskiranih batinaša i kriminalaca, kao i policije koja se pravi luda, naravno, pošto živimo u „državi” koju štite privatna obezbjeđenja – opisuje Vučinić.

Kako ističe, ovaj film nosi i pečat cjelokupnih studentskih protesta.

– To je ono što mu daje na posebnosti – umjesto na estetskom ugođaju, njegovi autori teže ka oslobađajućem učinku koji, kao i svako vrijedno djelo iz ovih dana i nedjelja, može imati po srpsko društvo – smatra Srđan Vučinić.