Protesti generacije Z: Zašto je azijska omladina ljuta?

Mladi ljudi širom Južne i Jugoistočne Azije, odrasli uz internet i globalnu povezanost, sve su frustriraniji zbog svojih političkih vođa. Dok broj radnih mjesta opada, a društvena nejednakost raste, protesti koje predvode pripadnici generacije Z potresaju čak i najstabilnije političke sisteme regiona.

Tokom protekla dva mjeseca, demonstracije mladih potresle su više zemalja Azije – od Katmandua do Džakarte, od Dilija do Manile.

Dok su protesti u Nepalu doveli do pada tamošnje vlade, najnoviji talas mladih pobuna širom Jugoistočne Azije, iako manje dramatičan, primorao je vlasti na rijetke ustupke u borbi protiv korupcije i privilegija političkih elita.

Neposredni povodi za proteste razlikuju se od zemlje do zemlje, ali je uzrok isti – nedostatak prilika za mlade, rastuća nejednakost i svakodnevno isticanje luksuza elite na ekranima telefona generacije Z.

Mladi bijesni zbog nejednakosti u bogatstvu

Novi izvještaj Svjetske banke, objavljen ovog mjeseca, oslikava raspoloženje mladih na kontinentu. Svaka sedma mlada osoba u Kini i Indoneziji je nezaposlena, dok se otvaranje novih radnih mjesta preusmjerava iz proizvodnje u slabije plaćene uslužne djelatnosti – urušavajući stepenice koje su nekada vodile milione u srednju klasu.
Zabrinjavajuće je da je grupa „ranjivih na siromaštvo“, u kojoj su mladi prekomjerno zastupljeni, sada brojnija od srednje klase u većini ekonomija Jugoistočne Azije.

Fil Robertson, direktor organizacije Asia Human Rights and Labor Advocates, kazao je za DW da nije čudo što većinu nedavnih protesta predvode mladi.
„Bleštavi sadržaji na društvenim mrežama koji prikazuju bogatstvo elite, često kao rezultat korupcije, raspiruju ogroman bijes među mladima“, rekao je Robertson.

„Apsolutni neuspjeh vlada širom regiona da premoste jaz između najbogatijih i najsiromašnijih stvorio je plodno tlo za pobune generacije koja vjeruje da nema šta da izgubi izlaskom na ulice.“

Talas mladih protesta širom regiona

U Nepalu su protesti mladih protiv zabrane glavnih društvenih mreža, uz višegodišnje nezadovoljstvo zbog korupcije, eskalirali 8. septembra. Pokret je oborio vladu – premijer K. P. Šarma Oli bio je primoran da raspusti parlament i ukine zabranu društvenih mreža.

Ubrzo nakon toga, Indoneziju su zahvatile višenedjeljne demonstracije s tragičnim ishodom. Protesti su počeli zbog nezadovoljstva povlasticama koje uživaju poslanici, dok se građani suočavaju s krizom troškova života. Demonstracije su se proširile širom zemlje, ubijeno je najmanje deset osoba, a hiljade su uhapšene.
Kao odgovor, predsjednik Prabovo Subjanto ukinuo je pojedine privilegije za političare i sproveo rekonstrukciju vlade, tokom koje su smijenjeni ministarka finansija Šri Muljani Indravati i više visokih zvaničnika.

Protesti su potom zahvatili i Istočni Timor, jednu od najsiromašnijih azijskih država, gdje su studenti krajem septembra danima demonstrirali ispred parlamenta. Pobunili su se protiv planova za kupovinu novih automobila za poslanike i zakona kojim bi im bile zagarantovane doživotne penzije.
Vlada je, pod pritiskom ulice, popustila – zakon je povučen, a nabavka vozila odložena.

Na Filipinima su se hiljade, uglavnom mladih, sredinom septembra okupile u parku Rizal u Manili, protestujući zbog gubitka oko 1,8 milijardi dolara kroz navodnu korupciju u lažnim projektima za kontrolu poplava.

Ekonomska nepravda i privilegije elite – ključna pitanja

Zbog velikog učešća mladih, ovi protesti nazivaju se „ustankom generacije Z“, koja obuhvata rođene između 1997. i 2012. godine.
Iako su mladi pokretu dali energiju i, što je presudno, digitalnu infrastrukturu, njihovi zahtjevi – borba protiv ekonomske nepravde i privilegija elite – odjekuju i među starijim generacijama, ističe Gita Putri Damajana, doktorantkinja Australijskog nacionalnog univerziteta.

U Indoneziji i Nepalu sindikalci, radnici bez ugovora i predstavnici civilnog društva pridružili su se mladima nakon što su studentski protesti razbili barijeru straha.

Kako navodi Bridžet Velš iz Azijskog istraživačkog instituta Univerziteta u Notingemu u Maleziji, proteste u Istočnom Timoru i Indoneziji u većoj mjeri su predvodili mladi, dok su na Filipinima imali podršku šire javnosti.

Ovo, međutim, nije nova pojava. Protesti koje su u Tajlandu 2020–2021. predvodili mladi bili su direktan izazov establišmentu, pa čak i monarhiji.
Iako taj pokret nije doveo do strukturalnih promjena, kada je prijetio bezbjednosti vlade, „tajlandska država je bila spremna da koristi različite oblike represije kako bi ugušila mobilizaciju“, rekao je za DW Mark Kogan, profesor studija mira i konflikta na univerzitetu Kansai Gaidai u Osaki.

„Teško je zamisliti da će se scenario iz Nepala ponoviti u drugim zemljama Jugoistočne Azije“, dodao je on.

Da li region očekuju novi ustanci generacije Z?

Damajana ističe da ovi protesti nijesu usmjereni na rušenje cijelih vlada, već na zahtjeve za odgovornost i bolje upravljanje unutar postojećih političkih sistema.
Vlade širom Jugoistočne Azije, upozoravaju analitičari, sada su svjesne da su privilegije i korupcija zapaljive teme.

Ipak, korijeni nezadovoljstva ostaju jaki, a u zemljama gdje se demokratija urušava, poput Indonezije i Filipina, vlasti proteste mladih već označavaju kao „nerede“, „anarhiju“ ili „strano finansirane“, što je poznata taktika za njihovu delegitimizaciju.

Pravi izazov, smatraju stručnjaci, biće kako uličnu snagu pretvoriti u dugoročne institucionalne reforme – borbu za vjerodostojna izborna pravila, jačanje antikorupcijskih tijela i stvaranje preciznijih zakona, što rijetko postaje viralno na TikToku.

„Energija potrebna da se odgovornost ugradi u institucije je ogromna – a proces lako mogu preoteti upravo one elite koje pokreti žele da ograniče“, kaže Damajana.

Uprkos tome, sve veće političke i ekonomske frustracije vjerovatno će pokrenuti još više protesta mladih širom Azije.
Tajland, koji je od marta pogođen političkom krizom, očekuje nove izbore do kraja godine. Stranka Move Forward, orijentisana ka mladima, pobijedila je na prethodnim izborima, ali joj je onemogućeno da formira vladu. Kasnije ju je Ustavni sud raspustio po osnovu neosnovanih optužbi.

Od tada se pokret pregrupisao u Narodnu stranku, koja i dalje uživa veliku podršku. Ako ponovo pobijedi, a suoči se sa sličnim preprekama, mladi Tajlanđani mogli bi reagovati burno.

„U svijetu u kojem su mladi konstantno povezani putem društvenih mreža, a vijesti se šire brže nego ikad, ne bi trebalo da čudi ako uspješni protesti generacije Z u jednoj zemlji inspirišu slične pokrete u drugim“, zaključuje Robertson.

„To je pozitivan korak ka većoj odgovornosti i jednakosti koji je odavno bio potreban – i bilo bi idealno da se taj talas proširi dalje, kako bi se autokrate spriječile u zloupotrebi državnih resursa i kršenju ljudskih prava.“