Putin igra na kartu Trampa – ponovo

Sve je to bilo iz udžbenika koji su on i njegov tmurni ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov koristili nebrojeno puta: zamagli, odgodi, zamuti, ubaci malo „šta bi bilo kad bi bilo“, budi tužno uljudan, ali uvijek ponudi i neku šargarepu.

Nakon što su ukrajinski pregovarači početkom ove sedmice pristali na prijedlog prekida vatre posredstvom SAD, američki državni sekretar Mark Rubio rekao je da je lopta sada u dvorištu ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Ali ta lopta bila je lakša za igru nego što su mnogi mislili. Putin nije reagovao agresivnim, rizičnim potezom u pokušaju da brzo osvoji poen. Umjesto toga, lukavo je poslao visoku i duboku loptu, postavljajući niz uslova i odgađanja u pregovorima o prekidu vatre.

To je klasični Putin.

Ruski lider je gledao kako američki predsjednici dolaze i odlaze, i prečesto je uspijevao da iscrpi njihovu energiju i pažnju kako bi dobio ono što želi. Ključno pitanje sada je kakav će biti odgovor američkog predsjednika Donalda Trampa. On je taj koji žuri da okonča rat u Ukrajini i dodatno izgradi svoj imidž vještog pregovarača.

Putin, s druge strane, dobro poznaje svoje protivnike iz Vašingtona – i u četvrtak je pokazao da razumije Trampovu psihologiju. Pohvali ga dok ga istovremeno usmjerava; tapši ga po ramenu – nešto što je strastveni ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski skoro kobno zaboravio da uradi tokom sastanka u Ovalnoj kancelariji prošlog mjeseca, što je rezultiralo njegovim brzim udaljavanjem iz Bijele kuće.

Nije bilo čvrstog ruskog „njet“ koji bi izazvao Trampov bijes, već profesorski aplauz za njegovu ideju i trud.

Privremeno primirje bilo je „ispravno“ i „podržavamo ga“, rekao je Putin, ali, nažalost, postojali su mnogi problemi. Ukrajinske jedinice bile su gotovo opkoljene u isturenoj oblasti u ruskoj Kurskoj regiji i mogle bi biti primorane da se „predaju ili poginu“, objasnio je. Zašto bismo ih jednostavno pustili? „Ako obustavimo borbe na 30 dana, šta to znači? Da će svi koji su tamo izaći bez borbe?“

Tokom pauze u sukobima, hoće li Ukrajina moći da mobiliše svježe trupe i primi oružje sa Zapada? „Kako će se organizovati nadzor? To su ozbiljna pitanja“. Potom je dodao: „Mislim da treba da razgovaramo sa našim američkim kolegama… Možda da obavimo telefonski poziv sa predsjednikom Trampom i da o tome razgovaramo s njim“.

Sve je to bilo iz udžbenika koji su on i njegov tmurni ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov koristili nebrojeno puta: zamagli, odgodi, zamuti, ubaci malo „šta bi bilo kad bi bilo“, budi tužno uljudan, ali uvijek ponudi i neku šargarepu.

Dan ranije, Lavrov je održao sat i po dugu majstorsku lekciju iz Putinovog stila diplomatije, što je trebalo da bude upozorenje Bijeloj kući.

Njegovi sagovornici – trojica istomišljenika predvođena bivšim voditeljem Fox Newsa, sudijom Endrjuom Napolitanom – bili su laka meta, klimajući glavama i smijući se dok se Lavrov žalio (užasno!) da je morao koristiti uniseks toalet u Skandinaviji. Klimali su odobravajući kada je tugaljivo prigovarao o svim nepravdama koje je Zapad nanio njegovoj miroljubivoj zemlji: lažne optužbe za trovanje opozicionog lidera Alekseja Navaljnog, pokušaj ubistva ruskog dvostrukog agenta Sergeja Skripalja i njegove kćerke, ili obaranje leta Malaysia Airlinesa MH17.

Sve se, po njemu, svodilo na prekršena obećanja i zloćudno ponašanje Evrope i NATO-a.

Ali dok je Lavrov gomilao izbjegavanja i skretanja s teme, njegova tužna tirada pokazala je – baš kao što je Putin naglasio dan kasnije – da Rusija planira da igra igru s Trampom, baš kao što je to činila s bivšim predsjednikom Barakom Obamom kada je riječ o Siriji, koristeći taktiku odugovlačenja kako bi spriječila Ameriku da kazni njihovog saveznika zbog upotrebe hemijskog oružja.

Naravno, za razliku od Obame, Tramp je tokom svog prvog mandata ipak naredio vazdušni napad na sirijsku vojnu bazu nakon napada hemijskim oružjem. Dakle, Putin je sigurno uzeo u obzir da bi razjareni Tramp mogao reagovati oštro. Zato je njegov odgovor na prijedlog prekida vatre bio pažljivo odmjeren.

I za sada, izgleda da sve ide po planu. Za Trampa, Putinov odgovor bio je „veoma obećavajući.“

- Volio bih da se sastanem s njim ili da razgovaramo telefonom. Ali moramo ovo brzo završiti - rekao je Tramp novinarima u četvrtak.

To su riječi koje Putin želi da čuje. Mamac funkcioniše, i on sada može usporiti Trampovu žurbu za postizanjem dogovora.

Prema riječima nekadašnjeg ruskog diplomate Borisa Bondareva, šef Kremlja takođe procjenjuje da je Trampova prijetnja jača od njegove stvarne akcije. „Vidjeće kako Tramp prijeti Kanadi, ali kad Otava odgovori kontracarinama, on počinje da se povlači i pregovara“, rekao je Bondarev za POLITICO.

Ukrajinski poslanik Jegor Černijev rekao je da ga Putinov odgovor nije iznenadio. U izjavi za POLITICO rekao je: „Bilo je predvidljivo jer znamo da Putin nije htio da kaže 'da', ali ne može reći ni 'ne' zbog moguće Trampove reakcije. Mislim da samo pokušava da dobije na vremenu, zato je predložio dodatne uslove za 30-dnevni prekid vatre“.

Ipak, on ostaje optimističan da će Tramp natjerati Putina da donese odluku: „Vidjećemo šta će se desiti u narednim danima, jer sam juče vidio da je Tramp već govorio o dodatnim sankcijama na ruski energetski sektor. Putin obično daje nadu da će reći 'da', ali onda odugovlači kako bi dobio na vremenu i ostvario svoje ciljeve. Nadam se da će Trampova reakcija biti brza“.

Ako ne bude, onda nas čeka dug proces.

A Tramp nema mnogo opcija da prisili Putina na bilo šta. Početkom sedmice zaprijetio je ekonomskim pritiskom ako Putin ne pristane na prekid vatre: „Mogu učiniti finansijski veoma loše stvari za Rusiju. Ne želim to da radim, jer želim mir. U finansijskom smislu… mogli bismo da učinimo vrlo loše stvari za Rusiju. To bi bilo razorno“.

Ali Rusija je već na udaru sankcija na svim frontovima otkako je pokrenula punu invaziju na Ukrajinu prije tri godine.

Jedna od mogućih meta mogla bi biti tzv. „flota u sijenci“, koja pomaže Moskvi da zaobiđe postojeće sankcije na izvoz nafte. Ali to bi moglo dodatno podići cijene goriva za američke potrošače, što bi stvorilo dodatni problem.

Vašington bi mogao proširiti zabranu ruskim bankama da koriste SWIFT sistem, ali to bi bio samo dodatni teret, a ne udarac koji bi natjerao Kremlj na promjenu kursa.

- Tramp je mnogo više fokusiran na dogovor nego na Ukrajinu. To daje Putinu osjećaj moći - rekao je Bondarev.