Veliki dio iranskog nuklearnog programa ostaje i nakon izraelskih napada: Da li namjerno nisu gađali ključnu metu?

Izrael je teško oštetio jedno od ključnih iranskih nuklearnih postrojenja i ubio zapanjujući broj visokih vojnih i nuklearnih zvaničnika u napadima koji su počeli u petak ujutro.

Ali kada je svanulo nakon tog razornog napada, bilo je jasno i koliko je iranskog nuklearnog programa ostalo, barem za sada, piše New York Times.

Izgleda da su izraelski napadi uništili površinsko postrojenje za proizvodnju nuklearnog goriva i centre za snadbijevanje električnom energijom u najvećem iranskom centru za obogaćivanje uranijuma, u Natanzu.

Ubistva nekoliko vodećih iranskih nuklearnih naučnika nastavak su višegodišnje izraelske kampanje usmjerene na stručnost potrebnu za proizvodnju bombe. Ali prva faza izraelskih napada nije pogodila najvjerovatnije skladište iranskog nuklearnog goriva — i to je moguće bilo namjerno.

Te zalihe su uskladištene u ogromnom kompleksu van drevne prijestonice Isfahana, prema međunarodnim inspektorima koji su zaduženi za njihovo mjerenje i praćenje. Stotinu izraelskih borbenih aviona i rojevi raketa i dronova ostali su podalje od Isfahana u svom prvom talasu, iako je to jedno od najvećih nuklearnih postrojenja u toj državi i, prema zapadnim obavještajnim službama, jedno od središta iranskih tajnih programa istraživanja oružja.

Izraelske snage su u petak poslijepodne objavile saopštenje u kojem se navodi da su u drugom talasu napada pogodile Isfahan, ali ne i zalihe goriva. Umjesto toga, fokusirale su se na laboratorije koje su radile na pretvaranju uranijumskog gasa nazad u metal — šta predstavlja jednu od posljednjih faza u proizvodnji oružja. Ali nisu ništa spomenule o pogađanju područja gdje se skladišti samo gorivo.

„Nedavno smo tamo vidjeli gorivo“, rekao je u petak, nekoliko sati nakon početka napada, Rafael Mariano Grossi, generalni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju, organizacije Ujedinjenih nacija koja prati gorivo kako bi se osiguralo da se ne preusmjerava na projekte naoružanja.

Inspektori su bili u objektima u Isfahanu posljednjih nekoliko sedmica, sprovodeći konačne popise za tromjesečni izvještaj o iranskim sposobnostima koji je ovog mjeseca distribuiran odboru agencije, a fokusirao se na iransko poštovanje zahtjeva inspektora.

Misterija je zašto je Izrael izbjegao napad na zalihe, koje Iranu daju najbrži put do proizvodnje malog nuklearnog arsenala. I to je bila srž opravdanja premijera Benjamina Netanjahua u petak ujutro za naređivanje napada, nakon dvije decenije u kojima se Izrael uvijek uzdržavao od povlačenja okidača.

„Iran je proizveo dovoljno visoko obogaćenog uranijuma za devet atomskih bombi — devet“, rekao je.

Netanjahu je nastavio da govori o opasnosti koju, po njegovom mišljenju, predstavlja postojanje zaliha:

- Posljednjih mjeseci Iran je preduzeo korake koje nikada ranije nije preduzeo, korake da pretvori ovaj obogaćeni uranijum u oružje.“

Tvrdio je da ako se Iran ne zaustavi, „mogao bi proizvesti nuklearno oružje u vrlo kratkom vremenu.“

- Moglo bi biti za godinu dana, moglo bi biti za nekoliko mjeseci, moglo bi biti i manje od godinu dana.“

Izraelski zvaničnici nisu odgovorili na upite o tome zašto su sačuvali zalihe, barem ne za sada. Moguće je da bi kompleks u Isfahanu mogao biti meta sljedećeg talasa.

Američki predsjednik Donald Trump rekao je u petak da „dolazi još, mnogo više“, dodajući da će sljedeći napadi biti „brutalni“.

Ali spoljni stručnjaci vjeruju da je zaobilaženje Isfahana bilo namjerno.

„Činjenica da Izrael nije bombardovao poznato postrojenje za proizvodnju urana u Isfahanu“, rekao je Jon Wolfsthal iz Federacije američkih naučnika, „sugeriše da je Bibi (Netanjahu) zabrinut da bi bombardovanje moglo izazvati radiološki incident ili da oni zapravo misle da će to navesti Iran da dobrovoljno preda svoje zalihe urana.“

Zabrinutost u vezi radiološkog incidenta je stvarna.

Bombardovanje skladišta goriva u njegovom sadašnjem obliku ne bi izazvalo nuklearnu eksploziju, ali bi moglo osloboditi gorivo u okolinu, stvarajući opasnost od zračenja, u suštini pretvarajući postrojenje u Isfahanu u prljavu bombu.

Grossi je u petak uveče rekao da je u teško pogođenoj elektrani u Natanzu došlo do određene hemijske i radiološke kontaminacije, ali da se čini da podzemne hale u kojima se nalaze neke od najmodernijih i najmoćnijih iranskih centrifuga nisu probijene.

Istorija pokazuje da je Izrael veoma osjetljiv na rizik od izazivanja ispuštanja radioaktivnog materijala. Kada je bombardovao Sadamov nuklearni reaktor Osirak 1981. godine, u nastojanju da spriječi Irak da dobije nuklearno oružje, napad je izveden prije nego šta je gorivo ubačeno u postrojenje. Isto je učinio i kada je pogodio postrojenje u Siriji koje su gradili Sjevernokorejci, iako je u tom slučaju Izrael mjesecima pokušavao da sakrije svoju odgovornost za kampanju bombardovanja.

Drugo moguće objašnjenje jeste da izraelski zvaničnici vjeruju da mogu spriječiti Irance da dalje obogaćuju zalihe do nivoa pogodnog za bombe, šta iznosi 90 odsto, i proces koji bi, prema javnoj procjeni američkih obavještajnih agencija, trajao samo danima ili sedmicama.

Iranski izbor je ograničen.

Najveće postrojenje za obogaćivanje urana u Natanzu bilo je glavna meta u ranim jutarnjim satia petka, a snimci s mobilnih telefona pokazali su da se još dimi.
„Vjerujemo da je teško oštećeno“, rekao je Grossi, koji je često posjećivao Natanz.

Ako Natanz ne bude u funkciji, najbolja opcija za Iran bila bi da gorivo dostavi u manje postrojenje za obogaćivanje u Fordovu, zakopano duboko ispod planine u bazi Korpusa islamske revolucionarne garde.

Do sada je Trumpova administracija jasno stavila do znanja da se neće pridružiti napadima, koji bi podrazumijevali korišćenje divovskog postrojenja za uništavanje bunkera koje su Sjedinjene Države razvile za uništavanje tako duboko zakopanih lokacija u Iranu i Sjevernoj Koreji.

Prilikom odabira svojih ciljeva, Izrael se takođe kladio da bi mogao usporiti napore ubijanjem ključnih naučnika. U petak su u Iranu široko objavljene smrti dvojice od njih. Jedan od njih bio je Mohammed Mehdi Tehranji, fizičar i predsjednik Islamskog univerziteta Azad u Teheranu, koji je dugo povezan s radom na iranskim nuklearnim i raketnim programima.

Drugi je Fereydoun Abbasi, čovjek kojeg je Izrael već pokušao, ali nije uspio, da ubije. Abbasi, bivši šef Iranske organizacije za atomsku energiju, oštro je istupao u javnosti. U novembru 2010. godine, na vrhuncu izraelskih napada „ljepljivim bombama“, u kojima je eksploziv bačen na vozačeva vrata naučnika zarobljenih u teheranskom saobraćaju, Abbasi je teško ranjen. Možda zbog svoje vojne obuke, odmah je reagovao na klik magnetne bombe na vratima i izvukao sebe i suprugu iz automobila prije nego šta ih zahvati vatrena kugla.

Iz tog napada izašao je odlučniji nego ikad da nastavi iranski program i nekoliko godina je bio njegovo javno lice kao čelnik Iranske organizacije za atomsku energiju. Ponudio je svijetu uvjeravanja da je interes njegove zemlje za nuklearnu tehnologiju isključivo mirnodopske prirode.

Tvrdio je da su svi dokazi koje su pružili međunarodni inspektori o postojanju aktivnog projekta bojevih glava u Iranu prije 20 ili više godina — uključujući crteže oružja i proračune o najboljim visinama za detonaciju oružja — dio izraelskog napora da se opravda budući napad na iranska nuklearna postrojenja.

Bio je među prvima koji su stradali kada su ti napadi počeli.