Odluka administracije Donalda Trampa da se distancira ili povuče podršku Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove, u simboličkom, političkom i finansijsko-upravnom smislu, predstavlja nastavak dugogodišnjeg američkog skepticizma prema međunarodnim sudskim institucijama koje ograničavaju apsolutni suverenitet država. Taj skepticizam ne može se pripisati isključivo Trampovoj administraciji, jer Sjedinjene Američke Države (SAD) nijesu podržale, niti danas podržavaju, stalni Međunarodni krivični sud (MKS) od njegovog osnivanja 2002. godine.
Velike sile – Rusija i Kina – nikada nijesu prihvatile stvaranje globalnog poretka međunarodne krivične pravde. Sada im se u tom pogledu, bez ikakvih kočnica, pridružuju i SAD. U tom smislu svjedočimo svojevrsnoj „zoni sumraka“ međunarodnog krivičnog prava, u kojoj se postojeće institucije formalno još održavaju, ali im se sistematski potkopava finansijska, politička i moralna osnova.
Povlačenje administracije Donalda Trampa iz Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove posebno je znakovito i predstavlja konkretnu istorijsku prekretnicu. Iako su SAD imale ključnu ulogu u osnivanju i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu (MKSR) 1993, odnosno 1994. godine, to razdoblje podrške je iza nas. Ova Trampova uredba nije došla kao grom iz vedra neba. Obznanjena je već 4. februara 2025. godine, a njena primjena stupa na snagu 4. februara 2026. SAD time šalju poruku da daju prioritet nacionalnim interesima i unutrašnjopolitičkoj logici nad multilateralnim mehanizmima međunarodne pravde, čak i kada je riječ o instituciji poput Mehanizma, koji je pravni nasljednik sudova osnovanih uz snažnu američku podršku.
SAD su se decenijama pozicionirale kao ključni zagovornik međunarodne pravde i vladavine prava, naročito u godinama neposredno nakon Drugog svjetskog rata te tokom osnivanja ad hoc sudova za ratne zločine nakon završetka Hladnog rata, početkom devedesetih godina prošlog vijeka. Slabljenjem podrške Mehanizmu, SAD rizikuju gubitak moralnog autoriteta i kredibiliteta u budućim raspravama o ljudskim pravima, ratnim zločinima i odgovornosti političkih i vojnih elita. Istovremeno, takav potez može ohrabriti druge države da preispitaju ili smanje sopstvenu saradnju s međunarodnim sudovima, pozivajući se upravo na američki primjer, čime se dodatno urušava autoritet, prije svega Međunarodnog krivičnog suda.
SAD time šalju poruku da se međunarodne obaveze mogu relativno lako suspendovati iz unutrašnjopolitičkih razloga, bez obzira na to što to dugoročno potkopava stabilnost međunarodnog poretka i vodi njegovom urušavanju od strane velesile koja ga je i uspostavila. Jedan se poredak urušava, a nema nikakvih naznaka čime će biti zamijenjen. Ovakav razvoj događaja dodatno potvrđuje koliko je sistem međunarodne pravde i multilateralne saradnje ranjiv na političke promjene velikih sila. Za žrtve ratnih zločina i za države koje se oslanjaju na mehanizme Ujedinjenih nacija, poruka je izuzetno zabrinjavajuća: međunarodna pravda i globalna solidarnost nijesu zagarantovane, već zavise od trenutne političke volje i oportunističkih prioriteta zasnovanih na nacionalnim interesima.
Za Međunarodni rezidualni mehanizam, američko povlačenje iz finansiranja ove institucije Ujedinjenih nacija predstavlja ozbiljan finansijski i reputacioni udar. Politička podrška pojedinačnih država članica UN-a bila je i ostala ključna karika njegovog legitimiteta, finansiranja i sprovođenja mandata. Povlačenje SAD-a ipak ne znači nužno i trenutnu institucionalnu paralizu. Mehanizam nikada nije ni trebalo da bude trajna institucija u okviru UN-a i, po prirodi svog mandata, od samog početka nalazi se u fazi postepenog zatvaranja kroz smanjenje obima rada. Pitanje je, međutim, koliko će gubitak finansijske podrške jedne od najvećih donatorki, u samoj završnici, dodatno otežati izvršavanje preostalih zadataka – od nadzora nad izvršenjem kazni do zaštite arhiva i svjedoka.
<h3>Gase se svjetla: jedno po jedno</h3>
Činjenica da se čak 31 agencija sistema Ujedinjenih nacija nalazi na istoj listi pokazuje da ne govorimo o izolovanom potezu, već o potencijalnoj paralizi velikog dijela operativnog rada UN-a. UN nema mehanizam kojim bi kratkoročno mogao finansijski nadomjestiti izostanak američkih sredstava za projekte tih agencija. Posljedice su zamrzavanje programa, odlaganje isplata, rezanje terenskih operacija i smanjenje prisustva UN-a upravo u najosjetljivijim regionima svijeta. U praksi to znači da se međunarodna pravda, humanitarna pomoć, razvojni projekti i zaštita ljudskih prava direktno dovode u pitanje – ne iz pravnih, već iz finansijskih razloga, zbog odluke jedne države.
Pitanje je u kojoj mjeri ova administracija SAD-a finansijske razloge koristi kao smokvin list pred američkim građanima kako bi zapravo legitimisala urušavanje multilateralizma. Jedan od najefikasnijih, ali i politički najtiših načina da se „ugase svjetla“ u rijetkim preostalim institucijama međunarodne pravde upravo je ukidanje ili drastično smanjenje finansiranja. Bez otvorenog ukidanja mandata i bez formalnog povlačenja potpisa, institucije se dovode u stanje funkcionalne paralize.
<h3>Ko će zaključati vrata zgrade i baciti ključ?</h3>
Važno je naglasiti da se Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove već od februara 2025. godine postepeno priprema za zatvaranje, ali taj proces prate brojna ozbiljna i zasad neriješena pitanja, kao i nezavršeni projekti. Ključni projekat odnosi se na arhivsku zaostavštinu – jedan od najvažnijih, ali i najskupljih segmenata rada Mehanizma.
U kontekstu drastičnih finansijskih rezova, sve je izvjesnije da će se arhiv tretirati prvenstveno kroz prizmu minimizacije troškova, što otvara zabrinjavajuće dileme: u kojoj mjeri će se arhivska građa reducirati, selektovati ili ograničiti u pristupu, te da li će kriterijumi biti vođeni istorijskim i pravnim značajem ili isključivo finansijskom logikom.
Dodatni problem predstavlja pitanje institucionalne i tehničke održivosti pristupa arhivu. Čak i ako arhiv formalno ostane pod okriljem Ujedinjenih nacija, pristup toj građi nije moguć bez stalnih institucionalnih i uslužnih kapaciteta – od stručnog osoblja, digitalne infrastrukture i bezbjednosnih protokola do pravnih mehanizama koji regulišu korišćenje osjetljivih podataka.
Arhiv Mehanizma nije samo administrativna zaostavština, već temeljni resurs za istoričare, pravnike, novinare, istraživače i same žrtve. Njegova sudbina direktno utiče na mogućnost budućeg suočavanja s prošlošću, utvrđivanja činjenica i sprečavanja revizionizma.
U trenutku kada se istovremeno smanjuju sredstva za desetine agencija UN-a, ostaje otvoreno pitanje da li će UN uopšte biti u stanju da dugoročno obezbijedi smislen, funkcionalan i transparentan pristup arhivu Mehanizma. Bez stabilnog finansiranja postoji realna opasnost da arhiv, iako formalno očuvan, u praksi postane teško dostupan, fragmentisan ili sveden na simboličan nivo.
U tom kontekstu, sudbina arhiva i memorijalizacija zgrade postaju više od tehničkog pitanja nekretnine. To prerasta u test političke volje međunarodne zajednice da sačuva institucionalno pamćenje i normativnu vrijednost međunarodne krivične pravde.
Kraljevina Holandija, Evropska unija ili države sljednice bivše Jugoslavije, na čijim su se teritorijama vodili ratovi i koje imaju neposredan interes za očuvanje arhiva kao dijela kulturne i istorijske baštine, imaju posebnu odgovornost u tom procesu.
Sama zgrada bivšeg Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju nedavno je otkupljena od dugogodišnjeg zakupodavca, osiguravajućeg društva Aegon, i sada je u vlasništvu holandske države, odnosno Ministarstva pravde i bezbjednosti Holandije. Trenutno se vode rasprave o mogućnosti da se u tu zgradu smjesti Direktorat Evropske unije za carine, čime bi objekat dobio novu administrativnu funkciju. Ukoliko do toga ne dođe, postoji realna opcija proširenja kapaciteta Europola, čije se sjedište već nalazi u neposrednoj blizini.
Istovremeno ostaje otvoreno jedno od najosjetljivijih pitanja: da li će se, i na koji način, dio zgrade prenamijeniti u spomen-obilježje i otvoriti za javnost. Upravo se o toj simboličkoj i memorijalnoj dimenziji zgrade trenutno pregovara, ali je ishod krajnje neizvjestan.
Kada je riječ o državama sljednicama bivše Jugoslavije, njihove inicijative nijesu samo poželjne, već i obavezujuće prema sopstvenim građanima. Koliko se država do sada javilo s ponudom da smjesti arhivsku građu u svoje nacionalne arhive? Da li se to uopšte dogodilo? Ispada da je svima najlakše da za sve okrive Donalda Trampa.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

400x240

400x203

thumbnail

Zona sumraka međunarodne kaznene pravde

Velika Britanija danas je saopštila da su razgovori s drugim NATO članicama o odbijanju ruske aktivnosti na Arktiku „uobičajeni“, nakon medijskih izvještaja da London pregovara s evropskim saveznicima o mogućem raspoređivanju vojnih snaga na Grenlandu.
Prema navodima novina Telegraph, vojni čelnici Velike Britanije i drugih evropskih zemalja rade na nacrtima planova za moguću NATO misiju na Grenlandu, teritoriji za koji je američki predsjednik Donald Tramp nedavno izjavio da želi da ga preuzme.
Britanski dužnosnici započeli su pregovore s Njemačkom, Francuskom i drugim zemljama o slanju britanskih vojnika, ratnih brodova i aviona, s ciljem zaštite Grenlanda od ruskog i kineskog uticaja.
Ministrica prometa Velike Britanije Hajdi Aleksander izjavila je za Sky News da su ovakvi razgovori u NATO-u „uobičajeni“. „Postaje to vrlo sporna geopolitička regija. S Rusijom i Kinom, očekuje se da razgovaramo sa saveznicima o tome kako odbiti rusku agresiju u Arktičkom krugu“, rekla je Aleksander.
Vladin glasnogovornik istakao je da je Velika Britanija „predana radu s NATO partnerima u jačanju odvraćanja i odbrane na Arktiku“.
Donald Tramp je ranije naglasio da Sjedinjene Američke Države moraju posjedovati Grenland, autonomni dio Kraljevine Danske, kako bi spriječile stratešku kontrolu Rusije i Kine nad bogatim mineralnim resursima, napominjući da američka prisutnost tamo nije dovoljna.

Telegraf: Čelnici Velike Britanije i drugih evropskih zemalja rade na nacrtima planova za moguću NATO misiju na Grenlandu

U saobraćajnim nezgodama na crnogorskim putevima, u 2025. godini, smrtno su stradale 63 osobe. U poređenju sa 2024. stradalo je 12 osoba manje. U odnosu na broj stanovnika i vozila na putevima i dalje je značajan broj poginulih u saobraćaju. Sa tog aspekta u Upravi policije nisu zadovoljni, ali trendom smanjenja broja poginulih jesu.
- I da je jedan ljudski život spašen svakako da bi to bio veliki uspjeh za svaku državu pa i za našu i sa tog aspekta svakako možemo da budemo i jesmo zadovoljni- kazao je Ilija Janjušević iz UP.
Igor Radojević, vještak saobraćajne struke, ističe glavni uzrok saobraćajnih nezgoda sa najtežim posljedicama.
- Nepoštovanje propisa je glavni uzrok nastanka saobraćajnih nezgoda. Van grada je to povećana brzina, preticanje na nedozvoljenim mjestima, gubitak pažnje, korišćenje mobilnog telefona- kaže on.
Nevezivanje sigurnosnim pojasom značajno umanjuje šanse učesnicima težih saobraćajnih nezgoda da prežive ili prođu bez ozbiljnih povreda.
- I ove godine smo imali preko 10 saobraćajnih nezgoda u kojima su nažalost putnici i vozači stradali u vozilu upravo jer nisu vezivali sigurnosni pojas i sa velikom sigurnošću možemo tvrditi da bi danas ti ljudi bili živi da su koristili sigurnosni pojas- ističe Janjušević.
Sigurnosni pojas u kombinaciji sa vazdušnim jastucima značajno utiče na smanjenje težih posljedica i kod težih saobraćajnih nezgoda.
Vožnjom pod dejstvom alkohola ili psihoaktivnih supstanci i gledanjem u mobilni telefon dok su za volanom, vozači direktno ugrožavaju i sebe i druge učesnike u saobraćaju. 
&nbsp;
- Vozač koji je pod dejstvom alkohola prvo njegove psihofizičke sposobnosti su značajno usporene, mnogo kasnije uočava bilo koju prepreku, kasnije reaguje, onda, kada je pod dejstvom alkohola i psihoaktivnih supstanci on izražava određenu dozu agresivnosti, precjenjuje svoje sposobnosti i u takvim situacijama neminovno nažalost imamo i saobraćajne nezgode sa najtežim posljedicama- kaže Janjušević.
Vrlo često ćemo u uviđajima saobraćajnih nesreća naći samu izjavu vozača koji kaže: “gledao sam u mobilni telefon i prešao sam na suprotnu traku, navodi Radojević.
Statistički gledano najopasniji učesnici u saobraćaju su mladi vozači između 18 i 25 godina zbog neiskustva i relativno čestog upravljanja vozilom pod dejstvom alkohola i psihoaktivnih supstanci. U opasnu kategoriju spadaju i vozači stariji od 60 godina zbog sporije reakcije u vožnji. Osim toga što upotreba tečnosti i supstanci, koje mijenjaju stanje svijesti, apsolutno nije dozvoljena vozačima, treba voditi računa i o nekoliko pomenutih faktora.
- Prije svega treba poštovati saobraćajne propise. Koristiti sigurnosni pojas i nikako upotreba mobilnog telefona. Ta distinkcija i gubitak pažnje je nešto što i najboljim vozačima može da smeta i da dovede do nastanka saobraćajne nezgode- ističe Radojević.
Iz Uprave policije apeluju na vozače da tokom prazničnih dana ne voze ukoliko su pod dejstvom alkohola ili bilo kakvih supstanci koje mijenjaju stanje svijesti, da poštuju saobraćajne propise jer tako brinu o svom i što je još važnije o tuđim životima.

Prošle godine 63 osobe stradale na crnogorskim putevima

Bez mnogo pompe, praktično iza zatvorenih vrata, rukometaši Crne Gore polako privode kraju pripreme za sedmo uzastopno učešće na evropskim prvenstvima.
"Lavovi" su u duelu u kojem nije bilo publike remizirali sa selekcijom Bosne i Hercegovine (37:37), iako su dva dana ranije slavili 36:25.
Didije Dinar je poštedio Vuka Borozana i Radojicu Čepića, a evidentno je bilo da su se "lavovi" malo štedjeli u odbrani.
- Na prvoj utakmici smo napravili potrebne rotacije kako bi svi mogli da igraju. Smatram da je to bila kompletna utakmica. Na ovoj utakmici su Borozan i Čepić su bili po strani, a isprobali smo cijeli sastav. Znam da su posljednje utakmice uvijek pomalo specifične za igrače pred odlazak na Evropsko prvenstvo- rekao je francuski stručnjak.
Crnogorski rukometaši u srijedu putuju u Oslo, a u predgrađu glavnog grada Norveške, Berumu, u petak će igrati protiv Slovenije. Dva dana kasnije će se sudariti sa Farskim Ostrvima, a grupu D će zaključiti duelom sa Švajcarskom. Dvije najbolje selekcije će takmičenje nastaviti u glavnoj fazi u Malmeu.
- Uvijek smo spremni da igramo. Sada je potrebno da se dovedemo u pravo stanje pred Evropsko prvenstvo. Znamo da su prve utakmice uvijek pomalo posebne, na nama je da se dobro pripremimo- kazao je.
Na pripremama je 20 igrača, do odlaska u Oslo će morati da otpadnu dvojica. Dinar još ne želi da "presječe".
- Mislim da bi uvijek trebalo čekati do posljednjeg trenutka, do posljednjeg treninga, do posljednjeg momenta pred dan polaska, u slučaju da se pojave neke neprijatnosti, nepredviđene okolnosti ili povrede- ističe.
Slovenija je desetkovana, za Farane neće igrati najveća zvijezda, as Kila Elijas Elefsen a Skipagetu. Francuski stručnjak, međutim, najviše razmišlja o svom timu.
- Problem je prije svega u nama. Kada želimo da pristupimo nekom takmičenju, važno je da dobro analiziramo utakmicu kako bismo pokušali da pobijedimo u svim susretima. Moramo da se fokusiramo na sebe, da ispravimo greške i izvučemo pouke- zaključio je Dinar.

Dinar: Odluku o putnicima na EHF Euro donijeću u posljednjem trenutku

Ministarstvo vanjskih poslova Bugarske saopštilo je da je danas nepoznata osoba napala bugarsku ambasadu u Skoplju te je zatražilo od nadležnih organa u Sjevernoj Makedoniji da hitno identifikuju i kazne počinioca.
U saopštenju se navodi da Ministarstvo vanjskih poslova Bugarske najoštrije osuđuje čin usmjeren protiv zgrade bugarskog diplomatskog predstavništva u Skoplju, koja predstavlja simbol državnosti i zvaničnog prisustva Republike Bugarske u Republici Sjevernoj Makedoniji.
- Ovo je neprihvatljiv napad na status diplomatskog predstavništva i grubo kršenje Bečke konvencije o diplomatskim odnosima. Ministarstvo vanjskih poslova izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da je ovakav čin rezultat sistematskog izostanka reakcije nadležnih institucija Republike Sjeverne Makedonije na ranije napade i vandalske akte usmjerene protiv objekata povezanih s Bugarskom i bugarskom zajednicom - navedeno je u saopštenju.
Dodaje se da je institucionalna pasivnost, u kombinaciji s tolerisanim, pa čak i podsticanim govorom mržnje prema Bugarskoj i Bugarima u susjednoj zemlji, stvorila ambijent u kojem se ovakva krivična djela ohrabruju i eskaliraju.
Nadležni organi u Sjevernoj Makedoniji pozvani su da bez odlaganja preduzmu sve potrebne mjere kako bi identifikovali počinioca i priveli ga punoj krivičnoj odgovornosti, te da osiguraju sigurnost bugarskih diplomatskih i konzularnih predstavništava, njihovog osoblja i imovine.
- Republika Bugarska očekuje od institucija u Republici Sjevernoj Makedoniji da se jasno i nedvosmisleno distanciraju od govora mržnje, da se efikasno suprotstave ovakvim krivičnim djelima, da ozbiljno rade na stvaranju suštinski drugačijeg javnog narativa o odnosima s Bugarskom i da bezuslovno ispunjavaju svoje međunarodne obaveze . navodi se u saopštenju.
Ministarstvo vanjskih poslova Bugarske poručilo je da će nastaviti pažljivo pratiti razvoj slučaja te da zadržava pravo na preduzimanje dodatnih mjera radi zaštite bugarskih interesa.

Tag: nevenka-tromp

Zona sumraka međunarodne kaznene pravde

Telegraf: Čelnici Velike Britanije i drugih evropskih zemalja rade na nacrtima planova za moguću NATO misiju na Grenlandu

Prošle godine 63 osobe stradale na crnogorskim putevima

Dinar: Odluku o putnicima na EHF Euro donijeću u posljednjem trenutku

Napadnuta ambasada Bugarske u Skoplju, iz Sofije traže hitnu reakciju

PRATITE TVe UŽIVO