Životni put umjetnice Vildane Tuzovic Killian vodi od Stare Varoši do Sarajeva, Amerike, Maroka, Crne Gore, Mađarske, Hrvatske, Turske, Italije i sada Londona, gdje je upravo završila Master studije tradicionalnih umjetnosti na King’s Foundation Schol of Traditional Arts, pod direktnim patronatom kraljevske porodice. Vildana i još dva studenta, izabrani su da predstave svoje radove kralju Čarlsu III. Nedavno je u Garrison Chapel Gallery, kao dio zajedničke postavke radova, završena njena izložba “A Room of Our Own”, inspirisana esejom Virdžinije Vulf i nezavisnošcu žena u umjetnosti.
Iako je, na nagovor roditelja, upisala i diplomirala Engleski jezik i knjizevnost u Sarajevu, gdje je godinama živjela, ljubav prema likovnoj umjetnosti je prevagnula. Nakon izuzetne karijere u domaćim i međunarodnim organizacijama i medijima, među kojima su USAID, TV Bosne i Hercegovine i NBC televizija, Vildana je odlučila da oživi svoj san. Njena je porodica podržala u tome. Od 2018. gospođa Killian počela je usavršavanje, koje je odvelo od Crne Gore do različitih zemalja svijeta, od drveta, do kamena, platna, metala, gline, ikona.
Posjetioci izložbe u Garison Chappel bili su transportovani u neko drugo vrijeme. Vildanini radovi povezuju publiku sa crnogorskom istorijom - zlatne crnogorske niti istkane iz duše i ljubavi prema domovini. Priče predaka ispričane kroz motive na kamenu, zlatu, tkanini, drvetu. Ljubav koja je rasla kroz svaku novu radionicu i svaku novu kulturu u kojoj se nasla, umnožavala se, pretačući se u vrhunska umjetnička djela.
Studirali ste engleski jezik i književnost, radili u međunarodnim organizacijama prije nego ste se posvetili umjetnosti. Sta je inspirisalo tu tranziciju?
- Uvijek sam bila zinteresovana za umjetnost, to je bila i ostala moja strast. Kada sam htjela da studiram umjetnost, roditelji su me savjetovali da razmislim i možda upisem knjizevnost jer sam voljela i pisala pozeiju, i jos uvijek je pisem. Sada, kroz ove studije shvatam da je prije svake vrste umjetnosti postojala rijec. Bilo da se radi o glini, drvetu, persijskoj minijaturi, indijskoj minijaturi ili ikoni, ti radovi su ilustracije rijeci, poruke duse. Tako da su te dvije moje strasti su u direktnoj vezi. Tokom rata sam ostala u Sarajevu i radila u međunarodnim organizacijama i medijima. Ali onog trenutka kada mi je život dao mogućnost da se posvetim onome što mi je bila strast, ja sam to prigrabila, odlučila da istražujem i sama pronađem kako da određenu poruku prenesem publici. Radila sam sa zanatlijama i akademskim umjetnicima u Crnoj Gori, učeći tajne niti, gline i kamena. Skulptura mi je strast, poruka rada važnija od materijala, a materijali draži što su blizi zemlji. Zatim me ta strast odvela u Njujork na Art Student League of New York sa željom da dobijem neko formalno obrazovanje. Tamo sam radila sa profesorom Leonidom Lermanom koji me podučavao skulpturi i rezbarenju drveta i kamena. Profesor je bio iznenađen kada je vidio da sam za rad sa kamenom donijela naš kamen iz Svinjače kod Kolasina, a za veliki komad drveta na kojem sam radila mi je rekao da ću naučiti sve lekcije jer je komad koji sam odabrala bio sa čvorovima i procjepima. (smijeh).
<h2>Crnogorska tradicija prisutna je svuda na Vašim radovima. Šta ste željeli da posjetioci dožive i pronađu u njima?</h2>
- Radovi na mojoj magistarskoj izložbi inspirisani su mojim korijenima i našim crnogorskim nasljeđem koje upućuje na zajedništvo. Zajedništvo je poruka koja je utkana i izrezbarena u mojim radovima i to sam željala da svi vide. Sam koncept Zajedničke sobe je inspirisan esejom Virdžinije Vulf “Vlastita soba”. Tražili su od nje da napiše esej o ženama koje se bave književnošću, a ona je napisala u tom eseju da žena koja želi da se bavi umjetnošću mora imati vlastitu sobu, tj svoju nezavisnost. Zato sam napravila taj koncept vlastite sobe, ne samo jedne žene, već svih nas, naše sobe koja se odnosi na zajedništvo.
Upravo ste završili Master’s degree na King’s fondation School of traditonal arts, koja je pod direktnim patronatom kraljevske porodice. Bili ste među troje studenata koji su izabrani da predstave rad Kralju Čarlsu III, sto je rijetka čast. Kakav je bio taj susret?
- Ja sam odabrala da predstavim jedan od vezova s albanske nošnje “džubljeta”, koji je prije nekoliko godina zaštićen od UNESCO-a kao vještina koja izumire. Kralj Čarls je pun podrške i razumijevanja za naš rad, tako da je razgovor bio prirodan. On mi je pružio ruku i pitao me za utiske sa magistarskog studija i za utiske u školi. Bio je to kratak razgovor, ali kao da sam razgovarala s prijateljem, što on i jeste. Zahvaljujući njegovoj prodršci, nama i školi, radimo na očuvanju tradicionalnih umjetnosti i njihovoj primjeni u savremenoj umjetnosti.
Dva rada na ovoj izlozbi “Marriage chest”and “Mirror” ( Bracna skrinja i Ogledalo) zauzimaju centralno mjesto. Sta vas je inspirisalo da ih napravite, zasto bas motiv zmije i koliko dugo vam je trebalo da ih zavrsite?
- Ogledalom i skrinjom sam htjela da ukažem na ono što nosimo u srcu, i kakav je naš odraz tih vrijednosti, a to je zajedništvo, bez obzira na sve različitosti. Nisam mogla da donesem drvo iz Crne Gore pa sam odlučila da za skrinju izaberem američki crni orah. Volim njegov tamni ton koji dobije nakon što nanesem vosak koji sama pravim od pčelinjeg voska, ulja lana i oraha. Zeljela sam da moja “vlastita soba” počne skrinjom pošto je ona kod nas uvijek bila metafora za novi život žene. Djevojke su u tu svoju skrinju godinama stavljale miraz i odnosile ga sa sobom kad se udaju. Paraleno sam radila na motivima veza, koji su prisustni na crnogorskoj nošnji i odlučila da to što bih držala u skrinji predstavim kao uokvirene radove. Kažu da zmija čuva kuću i znači trajanje, a stilizovanu zmiju sam pronašla na različitim djelovima naše nošnje. Motiv na mojoj skrinji je prozor iz Kotora, palata Drago gdje je smješten Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture. Detalj koji sam izrezbarila u sedefu, četiri romba, pojavljuje se na ranim skulpturama i u vezu i označava jedinstvo. Ogledalo je obično na poklopcu skrinje, ali ja sam odlučila da ga uradim van skrinje, time ta soba postaje ‘naša’ soba. Za dizajn ogledala sam koristila motiv kvadrature kruga koja označava mjeru između duhovnog i materijalnog. Jedna gospođa, posjetilac izložbe, gledala je dugo ogledalo i druge radove i pitala jeste vi ovo radili? Kada sam odgovorila potvrdno, pitala je mogu li da vas zagrlim. Mnogi ljudi su shvatili poruke mojih radova, pronašli vezu sa njima i bili dirnuti. Odraz u ogledalu se veze za dio cistog srca jer jedino čisto srce može imati refleksiju vrijednosti u ogledalu. Htjela sam da predstavim ogledalo duše i vrijednosti o kojim moramo razmišljati, ujedinjenost u svijetu razlika i podjela. Ove arhietipove sam srela u različitim tradicionalnim umjetnostima, rađene različitim materijalima, u razlicitim vremenskim periodima. Važno mi je to pronalaženje jedinstva u razjedinjenom svijetu
Osim vezova iz Crne Gore, ima i dosta tradicionalnih predmeta (preslica, gusle). Jeste Ii prva žena, i jedina, koja je učestvovala u dijelu izrade gusala? I kako se iskustvo odrastanja u Crnoj Gori, naše istorije i kulture, nadopunilo i isprepletalo sa međunarodnim iskustvima i uticajima?
- Gusle su važan dio našeg nasljeđa i prišla sam im kao skuplturi, nastavku skrinje. Bez njih nije bilo ni veselja ni pokoja. One su pomogle da se naša tradicija i kultura prenosi s generacije na generaciju. Ne znam da li sam jedina žena koja je učestvovala u procesu izrade. Nemam taj podatak. Gusle je napravio Saša Dulovic iz Kolašina i dao mi ih da ih ponesem u London, izrezbarim motivima koji su od važnosti za mene. Onda sam ih vratila njemu da stavi konjsku dlaku i kožu od mladog jareta i opet ih donijela u London gdje su krasile moju izložbu.
Motivi koje sam koristila na predmetima koji bi se držali u skrinji su arhietipi prisutni u mnogim tradicionalnim umjetnostima. Usavršavanje i radovi koje sam napravila u Maroku i drugim zemljama, ukazali su mi na jedinstvo motiva, na njihovu prisutnost u različitim zemljama i nasljeđu. Motiv jedinstva se prožima svuda, pa i u rombovima u motivu zmije na ogledalu, koji je urađen u sedefu, tehnikom koju sam naučila u Istanbulu.
Vaše školovanje u umjetnosti obuhavata nekoliko kontinenata. Šta vam je svako od njih donijelo? I koja tehnika vam je posebno bliska i šta je izazov u svakoj od njih?
- Volim izazove, a ovdje je to nastaviti priču materijala, da se on sretne sa porukom koju treba prenijeti publici. Uživala sam u alabasteru, tom kamenu svjetlosti kako kažu na italijanskom – pietra della luce, mada mi je najdraži rad na drvetu. U magistarskom radu sam pokušala da primijenim tehniku koja datira iz Iraka, iz 9. vijeka. Prvi put sam je vidjela u muzeju u Njujorku i zapala mi je za oko zbog “zaobljenog rezbarenja”, a njega karakteriše nedostatak negativnog prostora sto me jako privuklo. Važno je pronaći zajednički jezik sa materijalom. Kamen je donekle statičan, njegovo trajanje je već uklesano, dok drvo nastavlja da zivi, da puca da se mijenja i nakon što je posječeno. Podržati taj zivot drveta kroz rezbrenje je zanatski i umjetnički izazov.
U različitim zemljama sam radila sa različitim materijalima i umjetnicima koji su bili posveceni tradiciji i svom radu, što uključuje alatke i prirodni mateerijal. Maroko ima živopisne boje i raznovsne materijale. Bili smo na studijskom putovanju u Fes- u koji je centar zanatskog rada. Posjetiti jedan takav grad i izučavati ga sa umjetničke perspektive bila je posebna priviliegija.
Da li su likovi na Vašim radovima u drvetu i kamenu stvarnog života i ako jesu zašto ste željeli da ih ovjekovječite?
- Svi radovi predstavljaju likove negdje između realnosti i imaginacije. Svaki od njih sam vezala za neku osobu koja je u nekom trenutku bila u mom životu. Često su to bile koleginice umjetnice u čijim likovima sam našla inspiraciju, a one su naše žene crnogoske koje nose tu sirinu mora i visinu planina.
Da li je rat i sve što Vas je pratilo oblikovalo kao umjetnika i uticalo na Vaš rad?
- Ratna sjećanja su najintimniji dio moje duše i duboko vjerujem da je to nešto što se ne može podijeliti u tom smislu. U mom radu je prisutno samo kao pronalaženje rješenja za podijeljenost i zato stalno tragam za jedinstvom. Volim da se fokusiram na dobro, da moji radovi spajaju ljude.
Naparavili ste veliki životni korak kada ste se iz Amerike vratili u Crnu Goru. Kakve je to izazove donijelo i kako je to uticalo na Vašeg sina?
- Vec 9 godina smo ovdje. Moj suprug uživa u Crnoj Gori, tako da je odmah prihvatio moju ideju da se preselimo. Voli da planinari, da pliva u našim rijekama i moru. Imam njegovu podršku u svemu.
Sin je naučio naš jezik, išao u školu ovdje, blizak je s porodicom. Moj otac je svoje posljednje godine proveo uz unuka i on uz djeda. Odlaskom roditelja postajemo svjesni kruga postojanja i još više pravih porodičnih vrijednosti zajedništva.
Završili ste master studije i vraćate se u Crnu Goru. Hoće li Vam nedostajti London i šta posebno?
- Onog trenutka kada prvi put odemo od kuce i zavolimo drugo mjesto, naša duša je podijeljena. Gdje god odem poželim da tamo ostanem, ali nedostaju mi naši horizonti. Svako novo iskustvo obogaćuje, oboji našu dušu različitim slojevima postojanja. To bogatstvo se umnožava. Prvo što sam u Londonu zavoljela je to da nema nebodera kao u Njujorku, nebo je otvoreno i dinamično. A mislim da sam i ja u Londonu ostavila traga i svoju strast podijelila sa njima. Bile su to dvije godine napornog rada i odricanja, ali i sjajne razmjena znanja. Nedostajaće mi prijatelji i kulturna raznovrsnost Londona. Ali, ja cu mu se uvijek rado vraćati.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Životni put Vildane Tuzović-Killian od Stare Varoši do Londona

“Po danu sve izgleda kao da je stanje normalno: ljudi idu na posao, ulice su pune, na Štrandu se sunčaju pored Dunava, klinci se brčkaju u plićaku… Ali, kad padne noć, sve liči na ratno stanje… Izbjegavam da izlazim noću iz stana”.
Ovako nam je stanje u Srbiji opisao prijatelj, “obični građanin”, koji rijetko učestvuje u protestima jer je preokupiran poslom i porodicom, kada smo ga “izdaleka”, s mora, upitali šta će nas dočekati u Novom Sadu kada se vratimo sa godišnjeg odmora. Njegovo djetinjstvo obilježilo je iskustvo opsade Sarajeva. Što znači da njegovu intuiciju nikako ne treba zanemariti.
I zaista, Novi Sad i još nekoliko gradova u Vojvodini su nekoliko dana a naročito noći izgledali kao ratna zona, nakon što su režimski batinaši, zaštićeni policijom, na demonstrante ispaljivali vatromete, rakete, gađali ih zaleđenim flašama, francuskim ključevima i ko zna čime sve ne, a policija dosoljavala suzavcima. Potom su građani u osvetničkom bijesu palili prostorije SNS-a i razbijali prozore na prostorijama drugih režimskih stranaka, uključujući i paljenje zastave Šešeljeve Srpske radikalne stranke. I sve to dok je sezona godišnjih odmora još uvijek bila u punom jeku. Pa se opravdano postavlja pitanje šta li nas sve čeka od septembra mjeseca? I da li se to rat zaista vratio kući?
Situacija se u međuvremenu “smirila” ali je napetost i te kako prisutna. Isto veče kada smo se vratili s mora, otišao sam u prodavnicu da napunimo prazan frižider. Gurajući kolica po “Merkatoru”, prišao mi je jedan ovdašnji bivši košarkaš, rmpalija viši od 210cm i – ni pet ni šest – oslovio me sa “ološu”. Zadržao sam prisebnost i ušao u pokušaj dijaloga sa tom osobom. Kaže on meni: “Ja sam Srbin i pravoslavac”, kažem ja njemu: “Ja sam ’mješanac’ i Jugosloven”. I tako, riječ po riječ, veli on na kraju: “Ako sam pogriješio – izvini”. U redu, rekoh. Još me jednom tokom kupovine sustigao da provjeri “neke moje izjave”. Kojih se, nema sumnje, izvan bilo kakvog konteksta nagledao na trovačnici zvanoj “Informer”.
Scena druga, neki četvrti dan nakon povratka sa odmora: sjedim s prijateljima u jednom kafiću u kojem se okuplja normalna raja. Dok ćaskamo, dobijam prijateljsku poruku da su se u blizini tog mjesta okupili “lokalni gilipteri”, koji bi fizički da mi naude, samo čekaju da izađem. Šaljemo “izvidnicu”, vraća se, kaže nema nikoga, sem ako se nisu negdje dobro sakrili. Izlazimo, niko nas ne napada, sjedamo u taksi i idemo na večeru sa prijateljima.
Razgovaramo da li neko stvarno želi da nas fizički napadne ili je riječ o pokušaju da nam “uđu u mozak”, da ne izlazimo iz stana i da poludimo od paranoje. Koleginica priča kako su nju i muža pratili kolima po gradu, kada su svojim automobilom krenuli u nabavku, isto neposredno nakon povratka sa godišnjeg odmora. Pratili su ih poput manijaka, kao u lošem holivudskom filmu, sa jasnom namjerom da primijete da su praćeni. Opet ista stvar, opet pokušaj ulaženja u mozak ili razbuktavanja paranoje? Ali, naša lica su poznata, odavno smo stavljeni na “potjernicu”, postali smo “popularni”. Oprez je, dakle, nužan. Jer hrabrost i ludost nisu sinonimi.
Jedan od prijatelja koji drži neki restoran priča svoja iskustva sa BIA, koja prema njemu ima zahtjeve da im omogući da prisluškuju osobe koje su za njih “bezbjednosno interesantne”. On im ne želi izaći u susret. Kaže, “ne znam kako bih sebe pogledao u ogledalu”. Svjestan je da će ga to vjerovatno koštati, na ovaj ili na onaj način. Priča nam i o tome kako su neke grupe navijača Vojvodine, oni koji nisu ucijenjeni i nisu narko dileri, odbili da uzmu motke i mlate sugrađane. Pa su ih poslije “za kaznu” hapsili pod optužbama da su učestvovali u demoliranju prostorija SNS-a, iako nisu ni bili tamo. Jer u Srbiji danas sve funkcioniše po logici ucjene: ako nisi njihov, onda si meta – bilo da si ugostitelj, navijač, novinar ili student.
Razmjenjujemo iskustva preko čega je najsigurnije komunicirati a da te ne prisluškuju. Slušam sve te naše priče i kažem naglas: “Ljudi, mi razgovaramo kao da živimo u nekakvoj državi kojom vlada vojna hunta…”
Potom vidim, čuveni reditelj Goran Marković na Fejsbuku napisao da su režimski tabloidi objavili i fotografiju i video snimak njega i njegovih prijatelja kako sjede u jednoj kafani u Trstu. Veli Marković da je to objavljeno u režimskim medijima pola sata nakon što su sjeli i naručili kafu. Veli i da je siguran da ih BIA prati pa čak i u Trstu. Poručuje da se ne plaši: “Dakle, pod nadzorom smo, nema sumnje. Ali još značajniji utisak, poslije ove, mora se reći prilično providne i glupe akcije Službe, leži u činjenici da uspaničeni režim pokušava da na sve načine podgrije razne lažne teorije zavere, da više ne zna šta bi izmislio pa širi ovakve besmislice, udarajući sve vrijeme glavom o zid. To je u svemu ovome ohrabrujuće. Dolazi im kraj i oni se ponašaju kao miševi uhvaćeni u mišolovku koji trče u krug sve sporije i sporije, predosjećajući svoj neminovni kraj.”
Slična stvar se desila i meni, dok sam sa porodicom ljetovao u Puli: objavljena je moja fotografija sa plaže uz neki uobičajeno glup naslov da u Srbiji dižem bunu, a da se istovremeno sunčam, a gdje bi drugo nego – u izdajničkoj i neprijateljskoj Hrvatskoj. Navodno, to je tabloidima poslao “čitalac”. Ako je stvarno tako, ako to recimo stvarno nije bila BIA i ja nisam bio “pod nadzorom”, razmišljam o profilu osobe koja je to uradila. Došao je ili došla iz Srbije, sjedi na plaži u Puli, ugleda nekog Dinka, fotografiše ga i to pošalje režimskim medijima. Kakva li je tek to kaša od mozga. I koji je to stepen abnormalnosti.
A ukoliko si normalna osoba, u Srbiji je “normalno” da ti ime stoji na tabloidnoj naslovnici uz riječi „izdajnik“, „strani plaćenik“, „vođa protesta“, “blokader”, “ustaša”… “Normalno” je i da grafiti sa tvojim imenom i prijetnjom smrću osvanu na fasadi tvoje zgrade, da ih prva vidi tvoja maloljetna kćerka, a da niko od komšija ne siđe dole da ti pomogne da prekrečiš to zlo. Srećom, došli su brojni drugi prijatelji, dok su komšije valjda čučale iza spuštenih roletni.
Ukoliko si normalna osoba u Srbiji i želiš pravdu, “normalno” je da, kada izlaziš napolje, mijenjaš putanju da bi izbjegao rutinu, nosiš sprej za samoodbranu u torbici, držiš telefon u ruci, koji ti povremeno zvoni i prijete ti jer su tvoj broj objavili u režimskim medijima ili u kanalizaciji društvenih mreža. To je posljedica planskog pokušaja zločinačkog režima da se građaninu ili građanki uvuče u kosti osjećaj da je okružen, praćen, neslobodan, i kad ništa od toga ne vidi golim okom.
U Srbiji je “normalno” da normalne osobe budu na meti sistematskog progona koji organizuje država. “Normalno” je da policijske uniforme oblače “ugledni kriminalci” i da potom zvjerski prebijaju građane, uključujući i djecu. “Normalno” je da visoki policijski oficiri zatvaraju građane i građanke u garažu zgrade Vlade Srbije a da potom djevojkama prijete silovanjem i batinama. U Srbiji je “normalno” da novinari sa demonstracija izvještavaju sa šljemovima na glavama, jer su prije toga i oni bili žrtve režimskih falangi, koje s naročitim užitkom tuku baš nezavisne novinare. Glava je sada zaštićena, ali kolege razmatraju i mogućnost nabavke nečega poput pancira, što bi ih zaštitilo i od udaraca po drugim osjetljivim dijelovima tijela, ali i od potencijalne pucnjave. Koja se, doduše, već dogodila, kada je navodni pripadnik specijalaca iz “Kobri” pucao u zrak kako bi rastjerao bijesne demonstrante u Novom Sadu, dok su se njegove kolege specijalci štitili stolicama od razjarene mase. Što je potom postalo internetski “mim”.&nbsp;
Sve to zajedno bjelodano pokazuje da nasilje nije nikakav incident, nego sistem vladanja: režim se održava batinama, prijetnjama i fabrikovanim neprijateljima. Uostalom, na vlasti su isti oni koji su bili arhitekte masovnih zločina u Bosni, Hrvatskoj, na Kosovu. Zato je jedan dan u životu studenta/aktiviste/građanina/novinara… u Srbiji zapravo borba da ostaneš normalan u nenormalnom društvu. Snaga da vjeruješ da i ovdje može postojati pravda. U tome i te kako pomažu međusobna solidarnost, zagrljaj i osmijeh. I svijest da bi poraz značio i smrt ovoga društva. Kao što reče jedan aktivista: “Jer ako oni vladaju strahom, mi ćemo opstati smijehom, solidarnošću i otporom”.
Ili, što bi studenti rekli: “Pametniji ne popušta, pametniji se organizuje!”
&nbsp;

Život u okupiranoj Srbiji – Po danu je sve kao normalno, ali kad padne mrak…

Dvojica mladića u Mojkovcu su u noći između 24. i 25. avgusta prvo ukrala ispred zgrade Vatrogasne jedinice „škodu“ Komunalne policije i kada su shvatili da nema dovoljno goriva, vratili je, pa ukrali džip „ford“ vatrogasaca i slupali ga kod kafane „Tani“ nadomak Bioča – potvrdilo je Portalu ETV više izvora iz policije.
Portal Analitika objavio je danas da im je iz Službe zaštite i spašavanja u Mojkovcu saopšteno da je vatrogascima ukradeno vozilo u noći izmađu 24. i 25. avgusta, oko 1:30 sati iza ponoći.&nbsp;
Rekli su im da je ukraden „ford ranger“, registarskih oznaka MK CG 050, sa parkinga ispred prostorija Službe zaštite i spašavanja.
Kazali su i da je obaviještena policija, da su inspektoriu i da su inspektori uradili uviđaj.
Portalu ETV više izvora iz policije ispričalo je da su oba ukradena vozila bila ostavljena na parkingu sa ključevima u bravi, da su dvojica mladića prvo ukrala „škodu“, ali su poslije nekoliko stotina metara shvatili da u njoj nema dovoljno goriva, pa su je vratili i onda ukrali „džip“.
- Inspektorima su rekli da su se zaputili ka Kolašinu, te da su krenuli starim putem – rekli su naši izvori.
Džip je skoro uništen, a dvojica mladića prošla su bez povreda. Vozio je 27.godišnji Mojkovčanin, koji je od ranije poznat policiji, primarno zbog zloupotrebe narkotika. Utvrđeno je da je bio pijan.
Privedeni su u podgorički sud, ali je vozač sjutradan pušten, dok drugi mladić nije ni pritvaran.

Dvojica mladića ukrala „škodu“ komunalaca, pa vratili, onda ukrali džip „ford" vatrogasaca i slupali ga kod Bioča

Manifestacija "Film na Morači", nakon odlaganja zbog vremenskih (ne)prilika počela je sinoć, 25. avgusta, besplatnom projekcijom filma Nikole Vukčevića " "Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa"
Organizator manifestacije "Film na Morači", u sklopu koje publika može besplatno da gleda filmove na plaži "Galeb", &nbsp;je PRiSMA-korporativne komunikacije pod pokroviteljstvom Sekretarijata za kulturu Glavnog Grada Podgorice.
PR manifestacije Sandra Manojlović kazala je da je cilj manifestacije stvaranje jedinstvenog ambijenta na otvorenom, gdje će građani Podgorice i turisti moći da uživaju u kvalitetnom filmskom programu, potpuno besplatno.
– Kroz ovu inicijativu želimo unaprijediti kulturnu i turističku ponudu Glavnog grada, promovisati lokalne stvaraoce i podići svijest o značaju očuvanja urbanog prirodnog prostora. Program uključuje 12 filmskih projekcije, sa naglaskom na domaću produkciju, sadržaje za djecu, kao i večeri posvećene promociji mladih autora i popularnih filmova - rekla je Manojlović.&nbsp;
Organizatori su uvjereni da će projekat "Film na Morači" biti važan doprinos ljetnjoj kulturnoj sceni grada, uz široku uključenost lokalne zajednice i pozitivne ekološke poruke.&nbsp;
- O terminima emitovanja ljetnjeg filmskog maratona, ljubitelji filma će saznati putem društvenih mreža - rekla je Manojlović.
Nakon Vukčevićevog filma publika ima priliku da pogleda: "Bal na vodi" Jovana Aćina; "Planeta 7693" Gojka Berkuljana; &nbsp;"Đekna- Fenomen!" Danila Marunovića; "Maria - život operske dive Marie Kalas"; "Led Zeppelin", "Mačke u muzeju" - animirani; "Retro crtać - Popaj moreplovac"; "The Hunting Hill", "Charade", "Neki to vole vruće", kao i dva filma iznenađenja.

Počeo ''Film na Morači'': Podgorička publika uživaće u filmskim projekcijama na obali rijeke

Izraelci su danas započeli nacionalni dan protesta, blokirajući auto-puteve i paleći gume – a sve to jer traže sporazum o prekidu vatre u Gazi, koji bi obezbjedio oslobađanje talaca.
Porodice talaca i drugi demonstranti pridružili su se protestu, nazivajući ga „Danom borbe“, naveo je CNN.
Forum za taoce i nestale saopštio je da je protest počeo isticanjem ogromnih izraelskih zastava ispred filijale američke ambasade u Tel Avivu.
Demonstranti su zaustavili saobraćaj i zapalili gume na auto-putu kroz Tel Aviv.
Kasnije danas, izraelski bezbjednosni kabinet trebalo bi da razgovara o planovima za veliki napad na grad Gazu, rekao je izvor upoznat sa razgovorima.
Veliki protesti poput ovih obično se dješavaju vikendom; činjenica da se masovne demonstracije održavaju sredinom nedjelje je pokazatelj rastućeg bijesa u Izraelu, ocjenjuje CNN.
Podsjetimo, skoro nedjelju dana nakon što je Hamas prihvatio najnoviji predlog za prekid vatre u Gazi, Izrael još uvijek nije odgovorio – uprkos tvrdnjama premijera Benjamina Netanjahua da „odmah“ počinje pregovore o oslobađanju svih talaca i okončanju rata.
Donald Tramp je tokom vikenda tvrdio da će se rat u Gazi završiti u naredne „dvije do tri nedjelje“, bez navođenja detalja. Američki predsjednik je rekao da se „dosta bavi“ Netanjahuom i rekao mu je da mu je rekao da rat uskoro mora da se završi.

Raste bijes Izraelaca koji traže oslobođenje talaca

Advokat Veselin Radulović, koji zastupa više suspendovanih policajaca, danas je dostavio Specijalnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv političke partije - Demokrate Demokratska Crna Gora, ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića, vršioca dužnosti Lazara Šćepanovića, potpredsjednika Vlade za bezbjednost Alekse Bečića, poslanika i poslanice Demokrata Borisa Bogdanovića i Anđele Vojinović, članova Komisije za provjeru bezbjednosnih smetnji i više NN osoba – službenika Uprave policije koji su bili zaduženi za unošenje operativnih podataka u sistem Uprave policije.
U spisima, u koju je Portal ETV imao uvid, na 13 strana advokat Radulović detaljno je obrazložio da prijavu podnosi zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije, zloupotreba službenog položaja u produženom trajanju putem podstrekavanja i pomaganja, krivično djelo falsifikovanje službene isprave u produženom trajanju i ugrožavanje sigurnosti u produženom trajanju.
<h2>FORMIRANJE I UTICAJ</h2>
- Oni su od kraja oktobra 2023. godine do dana podnošenja ove krivične prijave, svjesni svojih djela i čije su izvršenje htjeli, postali pripadnici kriminalne organizacije koju je organizovalo za sada NN lice (moguće neko od prijavljenih članova političke partije Demokrate). Organizacija je imala za cilj vršenje krivičnih djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od četiri godine ili teža kazna, radi sticanja nezakonite moći i dobiti u korist političke partije Demokrate i u korist drugih prijavljenih, a na štetu podnosilaca krivične prijave i drugih policijskih službenika, a u krajnjem na štetu države Crne Gore. Svaki član organizacije imao je unaprijed određeni ili odredivi zadatak a djelovanje je planirano na duže vrijeme ili na neograničen period. Djelovanje organizacije se zasniva na primjeni pravila unutrašnje kontrole i discipline članova, u djelovanju organizacije primjenjuje se zastrašivanje, postoji uticaj kriminalne organizacije na političku vlast, sredstva javnog informisanja i na zakonodavnu i izvršnu vlast - navodi u prijavi advokata Radulovića.
Detaljno je obrazložio kakve su uloge i zadatke, prema njegovomom mišljenju, imale osobe koje su obuhvaćene krivičnom prijavom.
Radulović smatra da je u kriminalnoj organizaciji - politička partija Demokrate imala ulogu i zadatak da nakon podjele resora u Vladi Crne Gore, u bezbjednosnom sektoru imenuje osobe koje će zlouptrebom službenog položaja i prekoračenjem službenih ovlašćenja sticati nezakonitu političku i ekonomsku dobit u korist te partije, ali i u korist osoba koje su obuhvaćene prijavom, pričinjavajući štetu budžetu, podnosiocima prijave i drugim osobama kojima su kršena osnovna ljudska prava i slobode.
<h2>ULOGE I ZADACI</h2>
Šaranović je, prema navodima iz prijave, imao zadatak da nakon formiranja Komisije za provjeru bezbjednosnih smetnji, članovima te komisije da nalog da za određene policijske službenike, konstatuju postojanje bezbjednosnih smetnji suprotno proceduri propisanoj Zakonom u unutrašnjim poslovima. Ministar je, kako navodi advokat Radulović, koristio službeni položaj kako bi svakog kritičara
i svaku osobu koja ukazuje na nezakonit rad, otkriva krivična djela ili sprječava i otežava njihovo izvršenje optužio i predstavio kao člana kriminalnih klanova.
Uloga Šćepanovića, prema spisima koji su dostavljeni SDT -u, bila je da daje naloge NN prijavljenim osobama – policijskim službenicima da za kolege koje „odredi kriminalna organizacija za bezbjednosne provjere“ u aplikaciji „InfostreamV2“ sa naznakom obavještajni projekat „Značka“ kontinuirano unose neprovjerene, ničim potvrđene i neistinite operativne podatke. Sve je to rađeno da bi konstatovali bezbjednosne smetnje za njihov dalji rad u Upravi policije.
- Prijavljeni članovi Komisije za provjeru bezbjednosnih smetnji prihvatili su takve zadatke protivpravno - suprotno odredbama Zakona o unutrašnjim poslovima „vršili su bezbjednosne provjere“. U više desetina slučajeva nijesu tražili mišljenje od Agencije za nacionalnu bezbjednost shodno članu 162. stav 1. tačka 2. Zakona o unutrašnjim poslovima, već su prekoračenjem službenih ovlašćenja sami konstatovali bezbjednosne smetnje na osnovu neistinitih, ,,operativnih podataka" iz aplikaciju ,.InfostreamV2“ po prethodnom dogovoru sa ostalim prijavljenima – piše u prijavi.
Advokat Radulović objasnio je i zadatak potpredsjednika Vlade za bezbjednost Alekse Bečić koji je, kako je obrazložio, protivpravno koristo službeni položaj i lažno se predstavlja kao zamjenik premijera, pa je tako neistinito prezentovao javnosti da vodi borbu protiv kriiminala kroz takozvani veting u policiji, istovremeno je lažno označavao policijske službenike koji su nezakonito suspendovani kao članove kriminalnih klanova i tako im ugrozio bezbjednost i kršio osnovna ljudska prava i slobode.
- Preko uticaja na izvršnu i zakonodavnu vlast preduzimao je radnje kako bi kriminalna organizacija i njeni članovi izbjegli otkrivanje i dokazivanje krivičnih djela koja su izvršili i javnosti lažno predstavljao da se bore protiv kriminala - navodi advokat Radulović.
Boris Bogdanović je imao pristup podacima označenim stepenom tajnosti, a njegova uloga, prema navodima prijave, bila je da u saopštenjima koja je on pisao za sebe i ostale u javnosti kako advokata Radulovića, tako i službenik policije lažno predstavlja kao članove kriminalnih klanova, ugrožavajući im bezbjednost. Uloga Bogdanovića se ne završava samo tu, advokat Radulović ukazuje da je podstrekavao i pomagao ostalim koji su obuhvaćeni prijavom da izvršavaju krivična djela.
- I prijavljena Anđela Vojinović, u svojstvu poslanice Skupštine Crne Gore takođe je imala zadatak da čita i prenosi saopštenja koja joj je pisao Bogdanović i da u javnost lažno predstavlja podnosioce prijave i njihovog punomoćnika, kao i ostale suspendovane policijske službenike, kao pripadnike kriminalnih klanova, kao i da upućujuje direktne prijetnje i na taj način im ugrožava bezbjednost i sigurnost i krši osnovna ljudske prava - ističe se u prijavi.
Advokat Radulović smatra da svi protiv kojih je podnio prijavu imali su i uloge da se preko političkih pozicija u izvršnoj i zakonodavnooj vlasti lažno predstavljaju kao borci protiv kriminala.
<h2>OBRAZLOŽENJE</h2>
U detaljnom obrazloženju advokat Radulović navodi da su čelnici bezbjednosnog sektora čim su izabrani na funkcije počeli da realizuju plan i aktivnosti usmjerili na preuzimanje potpune kontrole nad Upravom policije. Njihova matrica bila je da svakoga ko ih „ometa u realizaciji kriminalnog plana“ targetira ga i predstavi kao kriminalca.
Radulović podsjeća da je Šćepanović u decembru 2024. godine izabran za vršioca dužnosti direktora prave policije, a krajem maja 2025. godine mandat mu je produžen za još šest mjeseci.
- Odmah po izboru Šćepanovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije intenzivira se rad na daljoj realizaciji kriminalnog plana, pa tako intenziviraju selektivne bezbjednosne provjere koje vrše na nezakonit način, a po nalozima Bečića i Šaranovića - piše u prijavi SDT-u.
Advokat Radulović podsjeća da je Šaranović protivpravno označio tajnim izvještaje komisije koji su osnov za suspenzije i za pokretanje postupaka protiv policijskih službenika, uskraćujući im pravo da se o tom dokumentu i o proizvoljnim i neistinitim optužbama uopšte izjasne.
On je u prijavi ukazao i na način kako je vođena prljava kampanja protiv njega a kasnije nastavljena i sa targetiranjem izvršne direktorice Akcije za ljudska prava Tee Gorjanc Prelević. U prilog tim tvrdnjama advokat je naveo sva saopštenja Demokrata i linkove na kojim portalima se mogu naći.
Advokat Radulović apostrofirao je i djelove iz njihovih saopštenja gdje mu prijete uz riječi da mu predstoji „čeranija“ i da će „plakati“.
- Prijetnje su ozbiljne jer dolaze od osoba koje rukovode represivnim aparatom, a posebno su ozbiljne jer dolaze od političke parije i funkcionera za koje u ovom tužilaštvu postoje dokazi u formi SKY prepiski da su članovi kriminalnih klanova u njihovo ime i za njihov račun kupovali glasove - navodi advokat.
On je u prilog ovoj tvrdnji predloži prepiske sa skaj aplikacije koje se nalaze u Tužilaštvu.
Radulović ponavlja da su osobe koje su obuhvaćene prijavom koristile svoje funkcije i pozicije u bezbjednosnom sektoru kako bi izbjegli otkrivanje i dokazivanje krivičnih djela koja su izvršili, pa su javnosti predstavljali da se upravo oni bore protiv kriminala istovremeno sa pozicija moći su prijetili i pokušavali da zastraše svakog ko bi ukazao na kršenje zakona i ko bi ih pozivao na odgovornost.

Radulović: Šaranović, Bečić, Bogdanović, njihova partija - ali i Šćepanović - imali jasne uloge i zadatke u kriminalnoj organizaciji

Da su u izbornoj noći 30. avgusta 2020. godine pripadnici kriminalnih grupa intenzivno komunicirali preko nekadašnje zaštićene SKY ECC aplikacije o mogućem ishodu parlamentarnih izbora, pokazuje čitav niz dešifrovanih razgovora koji su dostavljeni crnogorskim istražiteljima iz Europola. Dio tih razgovora objavili su crnogorski mediji, među kojima je i M portal, a možete ih pročitati u rubrici SKY ECC. Jedan od takvih razgovora kroz SKY ECC aplikaciju 30. avgusta 2020. godine vodili su navodni pripadnici barske kriminalne grupe, ogranka OKG „Škaljari“, Ilija Pesović i Marko Peruničić. Između 17 sati i 26 minuta i 21 sat i 52 minuta 30. avgusta 2020. i narednog dana ujutru Pesović i Peruničić razmjenjuju poruke o tekućem izbornom danu, ali glavnu ulogu u razgovoru nemaju političke partije već – Marko Ljubiša Kan, nedavno ranjeni vođa OKG „Budvanska“, takođe ogranak OKG „Škaljari“. Naime, analitičari su utvrdili da komunikacije između Ilije Pesovića (SKY ECC šifra Q7ABGI) i Marka Peruničića (SKY ECC šifra CTIRK3) ukazuju na dešavanja u Budvi neposredno nakon zatvaranja birališta, a odnose se Marka Ljubišu Kana. Analizom je zaključeno da je Pesović na direktnoj vezi sa Markom Ljubišom, te da Peruničića obavještava o sadržaju komunikacija sa njim.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250826110840_eea03a975e307fd9ccee25558fc45856dceabe36e41a752b05fef2854eb1598f.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250826110840_eea03a975e307fd9ccee25558fc45856dceabe36e41a752b05fef2854eb1598f" data-rendition-name="original" width="428" height="556" loading="lazy" alt="sky prepiske "> </figure>  Pesović u prepisci navodi da je “napravljen najjači sistem krađe do sad”, a potom prosljeđuje prepisku sa Ljubišom, odnosno fotografiju ekrana na kojoj se vidi prepiska sa Ljubišom i fotografiju koju je dobio od njega. Na fotografiji koju je Ljubiša poslao Pesoviću vidi se on sa podignuta tri prsta, dok u nastavku piše da “sad ide u štab na šmrkanje do zore”, proslavljajući izbornu pobjedu. Na fotografiji prepiske između Pesovića i Ljubiše se vidi da Ljubiša oko 21 sat i 38 minuta šalje svoju fotografiju sa podignuta tri prsta i u nastavku piše „Sad idem u štab šmrkanje do zore“ i „Pištolj za pas murija gleda okreće glavu“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250826110840_065e35b3eb4d309422856be95f3f12dc408404d922d3143dd6ed04db6c87134b.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250826110840_065e35b3eb4d309422856be95f3f12dc408404d922d3143dd6ed04db6c87134b" data-rendition-name="original" width="349" height="531" loading="lazy" alt="Sky prepiske "> </figure>  Pesović Peruničiću prosljeđuje i audio poruku koju je dobio od Ljubiše, iz koje se može zaključiti da je Ljubiša proslavljao izbornu pobjedu sa predsjednikom opštine, uz kako navodi “pištolje i kalašnjikove”. - Javi se čovječe, da vidiš pištolje i kalašnjikove sa predsjednikom opštine, čovječe - kaže Ljubiša u glasovnoj poruci koju je poslao Pesoviću, a Pesović preko SKY ECC aplikacije proslijedio Peruničiću.&nbsp; Pripadnike OKG „Budvanska“ još od 2016. godine moguće je povezati sa političkim uticajem, prije svega na Demokratsku Crnu Goru Alekse Bečića, a kasnije do danas, i na Novu srpsku demokratiju Andrije Mandića. <a href="https://mportal.me/politika/kazanegra--bato-brate--ovo-moras-odma-stopirat--carevic--a-kako-necu--uvezao-sam-deja-i-bubanju-da-to-eliminisu-pod-hitno--audio-" target="_blank">To se može zaključiti i iz telefonskih razgovora nekih pripadnika OKG „Budvanska“ koje je M portal ranije objavio.</a> Nezvanična ali pouzdana saznanja M portala govore da su pripadnici OKG „Budvanska“ jedini otvoreni sukob za nekim predstavnikom novih vlasti imali sa bivšim predsjednikom Opštine Budva Milom Božovićem, nekoliko mjeseci prije Božovićevog hapšenja. Navodno, Božović je iz svog kabineta izbacio neke od Ljubišinih ljudi nakon sukoba koji je izbio zbog zahtjeva koje je Ljubiša imao prema Opštini Budva, a Božović nije želio da ih ispunjava na način kako je to od njega traženo. Milo Božović je uhapšen nekoliko mjeseci kasnije pod optužbama za šverc više tona kokaina, a danas je u Istražnom zatvoru u Spužu. <a href="https://etv.me/politika/hoce-li-aleksa-becic-odrzati-rijec" target="_blank">Televizija E je nedavno objavila SKY ECC prepiske u koje je imala uvid, a koje otkrivaju da su članovi kriminalne ekipe iz Bara, avgusta 2020. godine organizovali kupovinu glasova - baš za Demokrate Alekse Bečića.</a> Dvojica koja razmjenjuju poruke u nekada zaštićenoj Skaj komunikaciji su Stevan Đurišić i Vladimir Ulama. Obojica su upisani u SOCTA dokument kao operativno interesantna lica. U prepisci Đurišić kaže da mu izvjesni Fedor tvrdi da su Demokrate dobre i da treba da glasačima daje po 100 eura. „To je onaj Bečić. Mora da je naš čim upiru oni“, odgovara Ulama, nakon čega Đurišić govori da ne zna kako da izvede kupovinu ličnih karata, da li treba da uzima lične karte i slično. „Demokrate, imam i ja člansku kartu, onaj Đuro i Kan su nas učlanili. Mene, Mila i Joku. I oni se bore, isto to… Tu je Bečić, Onaj Lekić iz Seoca i Zdenka Popović“, piše Đurišić Ulami u SKY ECC prepiskama. Iz tih razgovora se može zaključiti da je Đurišić član Demokratske Crne Gore, kao i da je toj partiji pristupio preko Marka Ljubiše Kana, vođe OKG „Budvanska“, dijela škaljarskog klana. Prema informacijama Televizije E, osoba sa nadimkom Fedor, koja inicira kupovinu glasova za Demokrate je visokopozicionirani član škaljarskog klana Stefan Milić, osumnjičen za više ubistava na području Crne Gore. Prema komunikacijama lične karte su je trebalo kupovati za 100 eura po komadu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250826110844_1caa16b6f2db9f30665d441458e810c26c39c81739b6f7b3544a49f048706f4c.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250826110844_1caa16b6f2db9f30665d441458e810c26c39c81739b6f7b3544a49f048706f4c" data-rendition-name="original" width="890" height="707" loading="lazy" alt="skaj prepiske "> </figure>

SKY poruke iz izborne noći: Šmrkanje do zore u štabu, pištolji i kalašnjikovi s predsjednikom Opštine

Balon od sapunice, naduvan egom Alekse Bečića i Borisa Bogdanovića - ali i samovažnošću drugog ešalona Demokrata - pukao je. Tačnije: bocnuo ga je Spajki najavom rekontrukcije Vlade. &nbsp; Najavu da će oba ministra sile, i Danilo Šaranović i Dragan Krapović, biti smijenjena - Demokrate su javno oćutale iako po kuloarima stranke bjesni pravi mali ,,atomski rat“. No, Aleksa i Boris nijesu pogođeni rekonstrukcijom, a u svakom ratu, kao u onom vicu – „mora da strada i neko od naših“.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250824110856_e242cb747cc46719b54dc9e2a9be36a4f70f9441cb180643d31f44e7bb4f3be3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250824110856_e242cb747cc46719b54dc9e2a9be36a4f70f9441cb180643d31f44e7bb4f3be3" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="DOLAZI VRIJEME PREISPITIVANJA: Šaranović i Bečić"> <figcaption>DOLAZI VRIJEME PREISPITIVANJA: Šaranović i Bečić(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>  A za, uskoro ,,stradale“, bivše ministre, posebno Danila Šaranovića, nastupa zanimljiv period. Jer, nasljednik, ma ko to bio, teško da će pristati da se uvalja u blato koje je Danilo napravio od bezbjednosnog sistema. A jedini način je napraviti otklon - svaliti sve na Danila Šaranovića!&nbsp; Možda ga i procesuirati, ko zna; a možda će mu status Vesne Bratić biti nedosanjan san. Zato valja podsjetiti kako su momci sa crvenim kravatama uništili bezbjednosni sistem.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025082412080_dd8ee6809d21997e519fc94242ed748b5b0e427bebc9a4b0201684cfaf25174c.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025082412080_dd8ee6809d21997e519fc94242ed748b5b0e427bebc9a4b0201684cfaf25174c" data-rendition-name="original" width="951" height="674" loading="lazy" alt="IZMJENE ZAKONA RADI PARTIJSKE KONTROLE: Član 162 Zakona o unutrašnjim poslovima"> <figcaption>IZMJENE ZAKONA RADI PARTIJSKE KONTROLE: Član 162 Zakona o unutrašnjim poslovima(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  IZMJENE ZAKONA, FAMOZNI ČLAN 162 Prvo su bili dio ekipe koja je izglasala izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima 2021, kojima je omogućeno ekspresno penzionisanje velikog broja policajaca, zbog navodnih „bezbjednosnih izazova“.&nbsp; Godinu kasnije, krajem 2022, ponovo je mijenjan Zakon o unutrašnjim poslovima, Demokrate su bile među predlagačima, i tada je starosna granica za penzionisanje spuštena sa 53 na 50 godina, čime je broj policajaca smanjen do granice normalnog funkcionisanja. Pa su - uz pomoć URE čiji je Adžić bio ministar prije Šaranovića - stopirali prijem na posao dvije generacije školovanih policajaca iz danilovgradske akademije. Navodno - zbog bezbjednosnih provjera, iako ih je svaki kandidat, prije upisa morao proći.&nbsp; I time su dodatno devastirali sektor.&nbsp; Onda su opet inicirali izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, septembra 2024, gdje je famoznom članu 162. dodat stav prema kojem, u slučaju pokretanja disciplinskog postupka Uprava policije nije dužna da obrazloži razloge za postupak ili suspenziju. Time je, pored kršenja elementarnih ljudskih i radnih prava osumnjičenom službeniku uskraćeno i pravo žalbe, odbrane i dokazivanja nevinosti. I prekršen Ustav.&nbsp; ,,RETROGRADNI MERKUR“ Prethodilo je tome lupanje o sto Alekse Bečića, na sastanku sa rukovodstvom Uprave policije, mjesec ranije, gdje je diskusiju prekinuo riječima „to je partijski interes i to mora da se sprovede“.&nbsp; Uz zdušnu pomoć ANB-a, pod rukovodstvom Borisa Milića u vidu brojnih naručenih negativnih bezbjednosnih procjena i kolegijalnog tužakanja preko interne aplikacije InfostreamV2 - koja je bila jedan od najvažnijih alata u akciji kodnog imena „Značka“ - krenulo se u lov na iskusne profesionalaca koje je trebalo skloniti iz službe.&nbsp; Više od stotinu pedeset policajaca je disciplinski gonjeno ili suspendovano, među njima najviše vrhunskih profesionalaca, a među prvima bivši nadređeni sadašnjem čelniku Lazaru Šćepanoviću.&nbsp; A onda se u horoskopu Danila Šaranovića ukazao - ,,retrogradni Merkur“, doduše drugog imena.&nbsp; I jeste došlo do promjena, koje se Demokratama nijesu baš dopale: jedan od prvih poteza Ivice Janovića kada je sjeo na mjesto direktora ANB bio je da prekine sa praksom davanja naručenih negativnih provjera. Istovremeno, komisija Vlade Crne Gore za žalbe oborila je desetine i desetine odluka o pokretanju disciplinskih postupaka kao neosnovane.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025082412084_1797aa459e5619dd251202684b7304697e37673e0a55aaad96098d6cec21121b.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025082412084_1797aa459e5619dd251202684b7304697e37673e0a55aaad96098d6cec21121b" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="PRAVLJENJE PARTIJSKE POLICIJE: Bogdanović i Bečić"> <figcaption>PRAVLJENJE PARTIJSKE POLICIJE: Bogdanović i Bečić(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Ali, Danilo nije hajao, što bi prost narod rekao. Uredno je ispisivao nove i nove disciplinske prijave i suspenzije. A glasnogovornik, siva eminencija, ideolog i autor najglupljih slogana od početka višestranačja – Boris Bogdanović, alijas mali Berija – davao je Šaranoviću, uglavnom zloupotrebljavajući Skupštinu, verbalnu podršku svom partijskom drugu. Zloupotrebljavajući plenum, ali debelo plaćajući internet platforme kako bi tirade bez smisla stigle do javnosti.&nbsp; Javna je tajna da je mali Berija čak u jednom trenutku zabranio direktnu komunikaciju između ministra Unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i VD direktora uprave policije Lazara Šćepanovića, zamislite. Demokratski, nema što. Panika je polako počela da nagriza jednoumlje partije. ZAKON ,,ZA PONIJETI“ Da bi kako-tako svoje djelovanje uveli u zakonski okvir posegli su za očajničkim gestom. Najnoviji prijedlog izmjena Zakona o unutrašnjim poslovima, koji su ovog ljeta inicirale upravo Demokrate, vjerovali ili ne sadržao je i odredbu da se policajcu za kojeg se utvrdi (a utvrđuju Šćepanović i Šaranović) da je napravio disciplinski prekršaj može trenutno dati otkaz. Naravno podrazumijeva se da o razlozima ne može biti obaviješten.&nbsp; No, reakcija „stranih partnera“ stopirala je prijedlog.&nbsp; Zanimljivo će biti čuti, jednog dana kada Šaranović bude morao da objašnjava svoje postupke, pred nekom sudskom instancom, zašto je kolegijum direktora Uprave policije u takozvanom ,,vd stanju“. I to duže od godine?! POSLUŠNICI I OSTALI... Jer to praktično znači da vrh policije čine ugovorci, sezonci, radnici na određeno, bez mehanizama odgovornosti. Ali pod mehanizmom prinude, odnosno ,,držanja na kratkom lancu“: svakom službeniku policije, plata, posao i egzistencija na kraju, zavisi od volje Danila šaranovića, prciznije - Borisa Bogdanovića i Alekse Bečića. Raditi profesionalno u takvim okolnostima prosto je nemoguće, a biti poslušnik postaje jedino moguće.&nbsp; Posebno ako karijera i nije tako „čista“.&nbsp; A da bi prljavština ostala ispod tepiha, valjalo je – biti poslušan. Pa su se tako na čelnim pozicijama, od odjeljenja bezbjednosti, preko regionalnih policijskih centara i dalje prema vrhu našli ljudi koji su bili - pazite sad - procesuirani za seksulano zlostavljanje, krađu službenog goriva, zloupotrebu službenog položaja krivotvorenjem dokumenata... Nije tu kraj: mnogi su sumnjičeni što su oružje dobijala lica koja nijesu prošla bezbjednsne provjere, bili direktno partijski angažovani, hapšeni u akcijama Specijalnog državnog tužilaštva...&nbsp; I nijesu baš bili ,,na ti“ sa istinom: zvuči nevjerovatno, a opet je istina - od pet kandidata za direktora policije njih četvorica nijesu prošli poligraf?! Ili - stvar za Ginisa – državna sekretarka u Ministarstvu unutrašnjih poslova koja takođe nema pozitivne bezbjednosne procjene.&nbsp; Sve to Danilo, Aleksa i Boris drže ispod tepiha. Baš kao i istrage o SKY prepiskama u kojima se, vrlo često, pominje pomoć mafijaških klanova Demokratama u izbornim procesima.&nbsp; I, naravno, ovo nije sve. Na primjer, da bi nadomjestili nedostajuću broj policajaca Šaranović je posegao za ugovorima o radu sa osobama bez kvalifikacija, postavljenim na mjesta koja nemaju veze sa službom, da bi im već u prvom produžetku ugovora dodijelio policijske zadatke. Ili bi istim takvim ugovorcima, najčešće očekivanom podmlatku partije, dodjeljivao ovlašćenja za pristup tajnim podacima, naravno bez bezbjednosnih provjera i mehanizma zaštite sistema.&nbsp; Podaci jesu nevjerovatni, ali o svakom detalju su Portal ETV i televizija E izvještavali i izvještavaju mjesecima. Na našim platformama je sve objašnjeno, imenom i prezimenom su navedeni učesnici svih slučajeva. I svi tekstovi i prilozi imenom i prezimenom potpisani.&nbsp; I za nešto manje od osam mjeseci kontinuiranog pisanja o tome - osim prijetnji i uvreda koje su nam u nekoliko navrata uputili i partijski glavešine ali i službenici Uprave policije - nijesmo dobili niti jedan demanti naših navoda. Osim onog, koji su više puta i čelnik partije i ministar policije i drugi javno ponovili kao dokaz da naše pisanje nije tačno – da Boris Bogdanović nema suprugu.&nbsp; Neka to ostane naša najveća greška. I neka Demokrate Alekse Bečića i Borisa Bogdanovića spreme odgovore za brojna pitanja na koja će morati da podgovaraju. I to vrlo brzo, odmah nakon rekonstrukcije u kojoj će najviše pripadnika Demokrata biti rekonstruisano.&nbsp; Prvo ministar odbrane Dragan Krapović, pa ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. A onda...

,,Studija slučaja“ ministra Danila Šaranovića

,,Danas, 13. januara 1944. godine, osuđen sam na smrt vješanjem. Vješanje će se izvršiti u 3 sata poslije podne na Balšića pazaru“. &nbsp; Tako je, na zidu ćelije zatvora u Bogdanovom kraju, ispisao dvadesetdvogodišnji Gojko Kruška. Bio je to njegov posljednji zapis u životu. &nbsp; Ali ne i posljednje riječi koje su ostale u istorijskom pamćenju crnogorske revolucije. &nbsp; Tog 13. januara, Njemci su očistili od snijega dio trga gdje su namještena vješala, a građane Cetinja silom su kamionima doveli da gledaju samrtne ropce dvojice momaka. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250825180856_7f0e4229321ff1d3dcb8aed4f73a6a90757a1a4fd818c272bca7c8d13d653163.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250825180856_7f0e4229321ff1d3dcb8aed4f73a6a90757a1a4fd818c272bca7c8d13d653163" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="NJEMAČKA KLOPKA: Cetinje 1944. godine "> <figcaption>NJEMAČKA KLOPKA: Cetinje 1944. godine(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Dvojice crvenih bandita, kako su govorili Njemci: Gojka Kruške i njegovog druga i saborca, partizanskog kurira iz Skadra - Muse Buta Hodžića, kojeg je četnička milicija zaskočila kada je donosio šifrovane poruke do obavještajca Kruške. &nbsp; Dva mjeseca nakon kapitulacije Italije, novembra 1943, Gojko Kruška je tražio da sa mjesta obavještajca na Cetinju, što je radio tri godine, pređe na teren, među svoje partizane, u otvorenu borbu protiv njemačkih fašista, četnika i drugih izdajnika. Molili su ga da sačeka koji mjesec. Sačekao je, na žalost: četničku policiju koja je 24. decembra te godine provalila Gojka Krušku i još dvojicu skojevaca. Odmah su predati Njemcima. &nbsp; Iako je žestoko mučen, Kruška nikoga nije odao... JUNACI I IZDAJNICI &nbsp; Na Balšića pazaru, pod granama brijesta, njemački narednik, Oto Majnhofer mu je bilo ime, prije nego što će navući omču na vrat Gojka Kruške, zajedljivo ga je upitao: ,,Je li ti je žao što ideš u smrt?" I odmah je crnokošuljaš dobio dobio prkosan odgovor: ,,Ne, jer ginem kao čovjek, a vi ćete svi ginuti kao izdajnici!". Dok mu je omča bila oko vrata, spazio je majku u masi prisilno dovedenog naroda: ,,Zar plačeš pred ovim bijednim razbojnicima?!" Prestala je da plače, a Gojko je počeo da pjeva: ,,Oj svijetla, zoro majska mila/ sa Lovćena kliče vila/ Crna Goro majko mila...“ . To je sve što je mogao da ispjeva. Odmah su i njemu i Musi Hodžiću izmakli postament ispod nogu. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250825180856_dcb120c3a3ed18fde0f1029bc422b27b0e629da210b0dcba559b9291c98107e1.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250825180856_dcb120c3a3ed18fde0f1029bc422b27b0e629da210b0dcba559b9291c98107e1" data-rendition-name="original" width="451" height="541" loading="lazy" alt="NESALOMIVI ČOVJEK: Gojko Kruška, slika iz gimnazije "> <figcaption>NESALOMIVI ČOVJEK: Gojko Kruška, slika iz gimnazije(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  TRI JANUARSKA DANA Tri januarska dana, dok je sipila susnježica, tijela dvojice mladića visila su na brijestu. Okupacioni komandant Cetinja nije dozvolio da se sahrane, da bi i mrtvi bili opomena živima koji podignu glavu. &nbsp; Tek treću noć Njemci su dozvolili majci Gojka Kruške da ga sahrani, baš tokom noći. &nbsp; A već narednih dana, domaćim kvislinzima su gestapovci odali priznanje. U "Crnogorskom vjesniku”, okupacionom listu, objavljeno je da se onima koji su učestvovali u hvatanju, kako je napisano, crvenih bandita, po naredbi feldkomandanta Vilhelma Kajpera dodjeli specijalni dodatak u životnim namirnicama. Vreća žita za izdaju! Ali, uzalud nagrade, kažu da je onaj grleni glas, da su riječi pjesme o Crnoj Gori i Lovćenu, dugo još brujale ulicama drevnog grada, crnogorskog sjedišta i ishodišta. &nbsp; Mnogo decenija kasnije, kada je Crna Gora već kretala ka referendumu i nezavisnosti, Olga Kruška, udata Jovićević - koja je imala deset godina kada joj je brat Gojko obješen - govorila je o toj posljednjoj pjesmi koju je pjevao njen brat-heroj, kao budućoj himni nezavisne Crne Gore. &nbsp; "Otkad znam za sebe, znam i za svijetlu majsku zoru, za Lovćen, slobodu... Dok god budem živa biću vezana za one stihove i bratova vješala. Zato - danas kad je čujem kao himnu - srce mi drhti, a suze iskre...“ , govorila je Olga reporteru dnevnog ista Pobjeda. &nbsp; REVIZIONISTI &nbsp; Zašto danas podsjećamo na herojski primjer Gojka Kruške, skojevca, srednjoškolca? &nbsp; Strijeljan je januara 1944, prije 81 godinu. Nije, dakle, neki okrugli datum kada je heroju ugašen život, nije ni dan njegovog rođenja, a odavno nema ni onog starog brijesta na Balšića pazaru, da podsjeća na vrijeme heroja i izdajnika. &nbsp; Ali, i u današnjoj Crnoj Gori ima onih, i vrlo su brojni, koji, sramotnom revizijom istorije, žele zaborav heroja i pravljenje od izdajnika i zločinaca – novih heroja. &nbsp; I nijesu ti ljudi koji bi da kroje novu istoriju margina društva, već čelnici države Crne Gore ili vjerni sljedbenici ratobornih sveštenika Crkve Srbije u Crnoj Gori. Na čelu Skupštine je četnički vojvoda koji ne priznaje četničku izdaju Crne Gore, niti genocid u Srebrenici. Na čelu crkve su dva mitropolita: Joanikije Mićović- ponavljač i Metodije Ostojić -padobranac. &nbsp; Obojica ne znaju, i neće da znaju, za istoriju Crne Gore. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250825190844_d8a4827569556436d42be1ad6aef54e265963290dbf5fa1364db411765faec43.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250825190844_d8a4827569556436d42be1ad6aef54e265963290dbf5fa1364db411765faec43" data-rendition-name="original" width="1000" height="612" loading="lazy" alt="DOKAZ O KOLABORACIJI: Đurišić i Biroli u Kolašinu"> <figcaption>DOKAZ O KOLABORACIJI: Đurišić i Biroli u Kolašinu(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  KOVAČI ČETNIČKE BUDUĆNOSTI &nbsp; I nije ih stid. &nbsp; Mitropolita Joanikija koji je, više puta, za Pavla Đurišića, koji je rukovodio masovnim klanjem više od 10.000 muslimanskih staraca, žena i đece - kazao da je bio "junak nepobjedivog karaktera”. &nbsp; Ili, mitropolita Metodija, koji komanduje da se kip četničkog koljača Đurišića unese u crkvu, potom u Manastir Đurđevi Stupovi, i stavi baš pored ikona Isusa Hrista ili Marije Bogorodice – i na taj način počini primarni grijeh idolopoklonstva i bogohuljenja. &nbsp; Propagiranje istorijskih laži nije tek neki hir ili ispad - već planski pokušaj zatiranja antifašizma, kao temelja moderne Crne Gore. Otuda i veličanje četništva i kraljevine Aleksandra Karađorđevića, kao želja za ponavljanjem one najgore istorije - kada Crna Gora nije postojala na političkoj mapi Evrope. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250825190848_389f104367e1c26fcbb5e41d75a684d3e27845b2bdc4288461998f01111a9c08.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250825190848_389f104367e1c26fcbb5e41d75a684d3e27845b2bdc4288461998f01111a9c08" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="VJEČNA INSPIRACIJA: Stisnuta pesnica"> <figcaption>VJEČNA INSPIRACIJA: Stisnuta pesnica(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Takvima je potreban zaborav heroja Ljuba Čupića, Joke Baletić ili Gojka Kruške, da bi se pisala – ne samo neka nova istorija – nego nova budućnost Crne Gore. &nbsp; SRAMOTA ŠUTNJE &nbsp; I zato je neshvatljivo i neprihvatljivo za moderno društvo, uporno ćutanje parlamentarnih partija građanske Crne Gore. Nema reakcija ni čelnika Demokratske partije socijalista, tek usputno ljudi iz vrha Evropskog saveza... &nbsp; A nema reagovanja institucija koje bi morale da brane istorijske istine; uporna je šutnja Crnogorske akademije nauka, ali i brojnih crnogorskih intelektualaca, sem časnih izuzetaka. &nbsp; Tišina je znak ravnodušja, a ravnodušnost nije zalog za bolju budućnost. Naprotiv: ovakva Crna Gora ovako juri, ne ka Evropskoj uniji, već ka Evropi tridesetih godina, obamrloj u smradu minhenskih pivnica i Hitlerovog nacizma ili talijanskih marševa i Dučeovog fašizma. &nbsp; &nbsp;

Tag: vildana-tuzovic-kilian

Životni put Vildane Tuzović-Killian od Stare Varoši do Londona

Život u okupiranoj Srbiji – Po danu je sve kao normalno, ali kad padne mrak…

Dvojica mladića ukrala „škodu“ komunalaca, pa vratili, onda ukrali džip „ford" vatrogasaca i slupali ga kod Bioča

Počeo ''Film na Morači'': Podgorička publika uživaće u filmskim projekcijama na obali rijeke

Raste bijes Izraelaca koji traže oslobođenje talaca

PRATITE TVe UŽIVO