Draško Đuranović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Spajić rukovodio operacijom „zauzimanja“ Luke Bar

Da li kumovske i rođačke veze spašavaju od tužilačkog progona?

Ko je iz države omogućio kompaniji ,,Pacorini“ da zaradi 300.000 eura?

Zašto Novović neće da sasluša ,,Vampira“ i ,,Kudravog“ zbog šverca cigareta?

Američki State Department je objavio da je pet osoba iz Evrope dobilo zabranu ulaska u SAD zbog, kako su naveli, tjeranja američkih platformi na cenzuru.
U saopštenju, u kojem se ne navode imena, stoji i da su ove osobe “suzbili američka mišljenja koja im se ne sviđaju”.
“Ovi radikalni aktivisti i instrumentalizirane nevladine organizacije unaprijedile su represivne mjere cenzure koje provode strane države, pri čemu su u svakom slučaju bile na meti američki govornici i američke kompanije. Shodno tome, utvrdio sam da njihov ulazak, prisustvo ili aktivnosti u Sjedinjenim Američkim Državama mogu imati potencijalno ozbiljne negativne posljedice po vanjsku politiku Sjedinjenih Država”, stoji u saopštenju kojeg je potpisao državni sekretar Mark Rubio.
Naveo je još da se State Department pod njegovim vođstvom odlučio na uvođenje restrikcija na dobijanje američkih viza te da im se zabrani ulazak u SAD.
“Predsjednik Donald Tramp jasno je poručio da njegova vanjska politika ‘Amerika na prvom mjestu’ odbacuje kršenja američkog suvereniteta. Eksteritorijalno prekoračenje nadležnosti stranih cenzora usmjereno protiv američkog govora nije izuzetak. State Department je spreman i voljan proširiti današnji spisak ukoliko drugi strani akteri ne promijene kurs”, napisao je Rubio.
Iako se imena u saopštenju ne navode, portal Daily Signal otkrio je da su među njima Thierry Breton i Imrad Ahmed.
Breton je bivši komesar Evropske unije za prosperitet i industrijsku strategiju, koji je učestvovao u kreaciji Zakona o digitalnim uslugama EU, zbog kojeg je, između ostalog, kažnjena i društvena mreža X, u vlasništvu Elona Muska.
S druge strane, Ahmed je direktor neprofitne organizacije Centar za borbu protiv mržnje na digitalnim platformama, koji se često borio protiv Muska i tražio restrikcije za članove Trumpovog tima koji su, prema njegovoj ocjeni, širili mržnju na društvenim mrežama.
Ahmedov slučaj je posebno interesantan, imajući u vidu da on živi u SAD-u, te da je ovom odlukom omogućena i deportacija sankcionisanih osoba.
Pojedini analitičari u SAD-u su odmah nakon objave, te nakon što su otkrivena ova dva imena, naveli da je ovaj potez osveta za kaznu od 120 miliona eura koju je EU izrekla Muskovom X-u.

Rubio uveo zabranu ulaska u SAD za pet osoba zbog “cenzure”: Među njima i bivši komesar EU

Američki predsjednik Donald Tramp izjavio je da je Grenland potreban SAD za „nacionalnu zaštitu“ i da „moramo da ga imamo“.
Kao odgovor na pitanje BBC-a o novoj ulozi Džefa Lendrija, republikanskog guvernera Luizijane, koji je imenovan za specijalnog izaslanika za Grenland, on je naveo i da će Vašington „morati to da riješi", kao i da je SAD „potreban Grenland zbog nacionalne bezbjednosti, a ne minerala".
Američki predsjednik izazvao je novi spor s Danskom, nakon što je imenovao guvernera Luizijane Džefa Lendrija za specijalnog izaslanika za Grenland, ogromno arktičko ostrvo koje, kako je rekao, želi da anektira.
Premijeri Danske i Grenlanda Mete Frederiksen i Jens-Frederik Nilsen ponovili su u zajedničkom saopštenju zahtjev za poštovanje njihovih granica, nakon što je prethodno Lendri saopštio da mu je „čast da služi kako bi Grenland postao dio Sjedinjenih Američkih Država".
- Već smo to rekli ranije, sada ponavljamo. Nacionalne granice i suverenitet država su utemeljeni u međunarodnom pravu. Ne možete anektirati druge zemlje - poručili su premijeri u zajedničkom saopštenju, prenosi Gardijan.
Oni su dodali da su u pitanju „osnovni principi".
- Grenland pripada Grenlanđanima i SAD ne bi trebalo da preuzmu Grenland. Očekujemo poštovanje našeg zajedničkog teritorijalnog integriteta - navodi se u saopštenju.
Prethodno je danski ministar spoljnih poslova Lars Loke Rasmusen poručio da njegova zemlja insistira da svi, uključujući i Sjedinjene Američke Države, moraju da poštuju „teritorijalni integritet Kraljevine Danske".
Portparol EU Anuar El Anuni takođe je reagovao na Lendrijevu izjavu, rekavši da teritorijalni integritet i suverenitet Kraljevine Danske moraju biti sačuvani.
Tramp je na početku svog drugog predsjedničkog mandata, u januaru ove godine, izjavio da namjerava da preuzme Grenland, navodeći kao obrazloženje njegovu stratešku poziciju za bezbjednost SAD, dok je Danska, koja posljednjih 300 godina kontroliše tu arktičku teritoriju, odbila da se odrekne Grenlanda.
To nije prvi pokušaj da SAD kupe Grenland od Danske, a prve takve pregovore vodio je američki državni sekretar Vilijam H. Sivord 1867. godine, kada dogovor nije sklopljen.
SAD su 1946. godine ponudile 100 miliona dolara za ovu teritoriju, ocjenjujući da je vitalno važna za nacionalnu bezbjednost, ali je danska vlada to odbila.
Tramp je pokušao da kupi Grenland i tokom prvog predsjedničkog mandata, ali su danska i grenlandska vlada odbacile tu ponudu iz 2019. godine.

Tramp: Moramo imati Grenland

Predsjednik Skupštine opštine Bar i predstavnik Evropskog saveza, Branislav Nenezić, saopštio je da su usvajanjem ključnih amandmana na Predlog budžeta za 2026. godinu stvoreni uslovi za značajna unapređenja u oblasti socijalne i lokalne politike.
Prema njegovim riječima, prihvatanjem amandmana koji je podnio, sva djeca sa teritorije opštine Bar imaće pravo na besplatan boravak u predškolskim ustanovama tokom 2026. godine, što predstavlja važan iskorak u podršci porodicama i ranom obrazovanju.
Takođe je prihvaćen i amandman koji predviđa uvećanje zarada svim zaposlenima u lokalnoj upravi, čime se, kako navodi, stvaraju preduslovi za efikasniji rad i kvalitetnije pružanje usluga građanima u godini koja donosi brojne izazove.
– Kada smo posvećeni interesima građana Bara, možemo mnogo, a to i dugujemo našem gradu – poručio je Nenezić.
Sa ovim mjerama, zaključuje on, počinjemo novo vrijeme za Bar.

Nenezić: Besplatan vrtić za svu djecu i povećane zarade u lokalnoj upravi – novo vrijeme za Bar

Ukrajinske snage povukle su se iz istočnog grada Severska, objavila je ukrajinska vojska, dok ruske trupe pojačavaju ofanzivu na bojnom polju duž prostrane linije fronta.
Generalštab Ukrajine naveo je u saopštenju da je povukao svoje vojnike kako bi im sačuvao živote, dodajući da su oni naijneli teške gubitke neprijatelju, prenosi Rojters.
- Osvajači su mogli da napreduju zahvaljujući značajnoj brojčanoj prednosti i stalnom pritisku malih jurišnih grupa u teškim vremenskim uslovima- navodi se u saopštenju.
Načelnik ruskog Generalštaba Valerij Gerasimov je 11. decembra obavijestio predsjednika Rusije Vladimira Putina da je ruska vojska zauzela Seversk, a sada je to potvrdila i Ukrajina.

Ukrajinske trupe se povukle iz Severska

Vrlo je ljekovita i znakovita odluka Višeg suda, rekao je za portal ETV advokat Zoran Piperović komentarišući rješenje kojim je odbijen predlog Specijalnog državnog tužilaštva za određivanje pritvora njegovom branjeniku, biznismenu Ranku Uboviću uz dodavanje pritvorskih osnova – mogućnost bjekstva i težina krivičnog djela. Takođe, Veselinu Kovačeviću pritvor je produžen za dva mjeseca, ali je odbačen predlog SDT-a da mu se doda nova tačka pritvorskog osnova.
Podsjetimo, nakon što je odlukom Apelacionog suda ukinuto rješenje o produženju pritvora Uboviću i Kovačeviću i predmet vraćen na ponovno odlučivanje, novo rješenje prošle nedjelje donio je Viši sud koji je ostao pri ranijem stavu da je nedozvoljen predlog SDT-a. &nbsp;Advokatu Piperoviću rješenje je dostavljeno juče.
„Viši sud odbacio je kao nedozvoljen predlog SDT-a da se Uboviću produži pritvor po pritvorskim osnovama 1 (opasnost od bjekstva),2 (uticaj na svjedoke) i 4 (težina krivičnog djela), kao i da se Kovačeviću produži pritvor i po pritvorskom osnovu tačka 4“, saopštili su ranije iz Višeg suda.
„Najvažnije izvući pouku - odredi kad treba i ne odredi kad ne treba“
Branilac Ubovića, advokat Piperović saopštio je da u pomenutom rješenju, a povodom predloga da se Uboviću produži pritvor po tačkama 1 i 4, stoji: "...razmatranje identičnih okolnosti iznova i iznova vodi nepotrebnom iscrpljivanje suda...". Zbog navedenog, Piperović smatra da je donijeta odluka suda „vrlo ljekovita i znakovita“.
„Zato sam htio javno da je pohvalim da to vide tužioci, advokati, sudije i da, što je najvažnije, izvuku pouku iz svega ovoga. Dakle, budi slobodan, budi sudija, budi tužilac, odredi kad treba i ne odredi kad ne treba. To je sva poenta i sva definicija da je neka država pravna država“, ističe on.
Prema njegovim riječima, sudija je na neobičan način obrazložio odluku.
„To je ono što stalno ističem – da se ne može ponavljanjem i upornošću ničega očekivati nešto. Njegov stil je toliko neobičan za današnje sudove, u dvije rečenice je rekao – aman ljudi, dosta više ovo ne može. To je po meni pozitivno frapantno. Rekao je – ne možete nešto da uradite što ne ide. I to je rekao na način koji je fantastičan“, kazao je za portal ETV advokat.&nbsp;
&nbsp;„Putokaz sudijama da budu slobodni ljudi“
Iako očekuje da SDT izjavi žalbu na rješenje, Piperović ocjenjuje da će ona biti bespredmetna.&nbsp;
„Ovo je dobar putokaz ostalim sudijama da budu slobodni ljudi. Znam da će ovo nekome da izgleda pregrubo, pretenciozno, jer će svi da kažu – mi smo slobodni, a znamo da nijesu. Znamo i kako se potvrđuju optužnice i kako se određuju pritvori, kako se produžavaju pritvori. To svi znamo i to svi vidimo“, dodao je.
Piperović pojašnjava da kada se produžava pritvor, podnosi se predlog za produženje pritvora i sud (Apelacioni) ga samo može produžiti.
„Taj sud koji produžava pritvor nema prava da cijeni nove okolnosti. Nove se okolnosti ne upućuju sudu koji produžava pritvor, nego sudu koji je odredio pritvor, pa će sud koji je odredio pritvor da cijeni da li su te okolnosti takvih kvalifikativa da zaslužuju novu tačku pritvora ili ne“, apostrofira Piperović.
„Tragično za svako društvo dodavanje pritvorskih osnova bez ikakvog zakonskog osnova“
Međutim, advokat ukazuje da je danas došlo vrijeme kada se strahuje od trenutka kada rješenje o pritvoru ode na produženje u Apelacioni sud i odluke hoće li ostati osnovi po kojima je pritvor određen od strane Višeg suda.
„To dotle ide da oni nemaju potrebe da navode nove okolnosti, samo zacementiraju osobu A, B, C u pritvor, bez navođenja zašto to rade bez ičega. To prolazi na Vrhovni sud, Ustavni sud se tome smije i došli smo u fazu kad više nikome ništa nije sigurno, kad pravosnažno rješenje o određivanju pritvora Višeg suda ništa ne znači, kad svi treba da drhtimo od trenutka kada rješenje o pritvoru ode na produženje u Apelacioni sud, hoće li onoga mučenika unutra da snađe da stoji tamo tri godine ili da stoji samo po osnovama po kojima mu je pritvor određen. A to je prosto frapantno. To da se dešava u državi koja treba za dvije godine da uđe u EU, to je nevjerovatno. Ne znam da li ambasadori Kvinte čitaju to. Da li oni vide o čemu se radi. Da li može takvo pravosuđe sa takvim sudom, sudom u dijelu kada produžava pritvor, da uđe u EU“, pita se Piperović.
Takođe, kada postoje zakonski razlozi da se odredi pritvor po određenim tačkama ZKP-a, advokat je jasan – nije problem, neka se odrede.
„Ali kada ne trebaju, kada se dodaju bez ikakvog zakonskog osnova, to je tragično za bilo koje društvo. To je pravna nesigurnost, ugrožavanja elementarnih ljudskih prava. To je sve samo ne zakonitost. I ko to radi – radi onaj koji čuva zakonitost i pravdu u jednoj državi, a to je sud bilo koje nadležnosti“, zaključio je Piperović.

Piperović: Ljekovita odluka, sudija u dvije rečenice rekao – aman ljudi, ovo ne može

U pervertiranoj percepciji, karakterističnoj za pretpolitička, polufašistička, kolonizovana društva, kao što je današnje crnogorsko, &nbsp;sporedne stvari se stavljaju u centar, a ključnim događajima se pridaje tek sekundarno značenje. Tako se u ovdašnjim opozicionim medijima više prostora i pažnje posvećuje smjeni ljekara FK Budućnost, opozicionog poslanika, nego slučajevima političkih progona i hapšenja suverenista, bivših tužilaca, sudija, ministara, direktora javnih preduzeća, biznismena, u kontekstu kriminalizacije državne nezavisnosti.&nbsp;
Ili, stvorena je tragikomična histerija u potrazi za spomenikom Pavla Đurišića, dok drugi vojvoda, recentni Đurišićev nasljednik, Andrija Mandić, protivzakonito i protivustavno, bez ikakvih sankcija i javnog demarša, uklanja državnu zastavu iz kabineta predsjednika parlamenta!
SUVERENISTIČKO BEZNAĐE I DOKTRINARNE ZABLUDE
I ova dva bizarna primjera rječiti su pokazatelj stanja duha, konfuzije, nedostatka bilo kakvog ozbiljnog plana konsolidacije građanske, suverenističke politike, koja je pobijedila na referendumu za nezavisnost 2006. godine.&nbsp;
Nakon gubitka izbora 30. avgusta 2020. godine, suverenisti se &nbsp;u relativno povoljnoj geopolitičkoj situaciji, u nominalno nezavisnoj, građanskoj Crnoj Gori, članici NATO, kandidatu za EU, radićevski rečeno ponašaju „kao guske u magli“.&nbsp;
Glavni uzrok ovakvog beznađa je potkapacitiranost lidera crnogorskog suverenizma, kao i intelektualne klase koja nije bila sposobna kreirati &nbsp;&nbsp;koherentnu nacionalnu ideologiju, utemeljenu na najvišim istorijskim, kulturnim &nbsp;i duhovnim dometima. Pogrešni izbor „istorijskog ključa“, odnosno uporišne tačke nacionalnog identiteta – kakvu imaju sve moderne evropske nacije – iz koje emanira emocionalna dubina, osjećaj ponosa i borbenost &nbsp;ugrožene zajednice, &nbsp;presudno su uticali na političku konfuznost, razjedinjenost i slab otpor &nbsp;korumpiranom i &nbsp;nesposobnom &nbsp;velikosrpskom režimu u Podgorici, koji prema Crnogorcima koristi metode Franciska Franka, u diskriminaciji Katalonaca i Baska.
Naime, od svih zabluda najopasnije su ideološke doktrinarne zablude.&nbsp;
&nbsp;CRNOGORSKI KOMUNISTIČKI ANTIFAŠIZAM
Crnogorski komunistički antifašizam nedostatan je i nepouzdan za stabilizovanje nacionalnog identiteta: socrealistička kulturna ostavština je inferiorna u odnosu na tekovine Oktoiha, Gorskog vijenca, Luče Mikrokozma, Poslanica Petra Prvog, Bogišićevog Imovinskog zakonika.&nbsp;
Uz to, &nbsp;komunizam i jugoslovenstvo su politički arhivirani u svim južnoslovenskim zemljama, i do kraja svijeta neće se vratiti na istorijsku scenu.&nbsp;
Pritom, crnogorski komunisti – za razliku od ostalih jugoslovenskih partijskih oligarhija &nbsp;– bili &nbsp;su zapostavili izgradnju nacionalnog identiteta: kasnili su trideset godina, na primjer, u odnosu na Makedoniju, koja nije imala istorijsku državnost, u formiranju univerziteta, filozofskog fakulteta, akademije nauka, državne televizije. Nijesu vratili ni autokefalni status CPC, koji joj je nasilno oduzet poslije aneksione Podgoričke skupštine. Konačno, 1989. godine, osamdeset odsto članova Partije iz Crne Gore, na čelu s prvoborcima i narodnim herojima, odrekli su se tekovina avnojevske Jugoslavije, &nbsp;i završili &nbsp;u naručju Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja.
Manjak kritičke pameti, idenititetska konfuzija, otuđenje od najviših istorijskih &nbsp;vrijednosti Crne Gore, koje su s pijetetom spominjali veliki pjesnici i državnici romantičke Evrope, produbila se u vremenu obnove državnosti &nbsp;početkom 21. vijeka, i uzrokovala daljnju provincijalizaciju, koja je otupila neuporedivu hiljadugodišnju vitalnost, borbenost i inventivnost, i omogućili povrarak velikosrpstva na krilima klerikalne revolucije.&nbsp;
BEZ OTPORA ,,CRNIM LISTAMA“
Zato ni danas nema otpora prema „crnim listama“ kreiranim u velikosrpskim štabovima: to jest, protesta zbog masovnog otpuštanja nacionalno nepodobnih funkcionera i činovnika – takozvani veting – &nbsp;u svim bitnim sektorima države i društva, koji presudno utiču na oblikovanje nacionalno-političkog karaktera: u pravosuđu, ministarstvima kulture, bezbjednosti, odbrane, medijskom javnom servisu, strateškim državnim agenicijama i preduzećima.&nbsp;
Pogotovo su, u državnim preduzećima, targetirani i demonizovani govornici crnogorskog jezika i poštovalaca Crnogorske pravoslavne crkve.&nbsp;
Izvanjci, sociolozi, politikolozi i istoričari, koji se budu bavili aktuelnim crnogorskim kontroverzama, s izvjesne vremenske distance, imaće složen zadatak da razumiju što se to događa, danas i ovdje. Neće im mnogo pomoći komparativne analize postkomunističkih društava, koje su takođe u vrijeme demokratskih promjena imale izraženu pretpolitičku, identitetsku, nacionalnu dvostrukost.&nbsp;
Doista, teško je razumjeti i našim najbližim susjedima, s kojima smo sedamdeset godina živjeli u Jugoslaviji - što je to sprječavalo crnogorske indipendiste, koji su 1999. godine bili saveznik Zapada u ratu s Miloševićem, a nakon toga vratili državnu nezavisnost i uveli Crnu Goru u NATO, da se nakon 2020. godine, da se barem verbalno, ne odupru satiranju crnogorskog nacionalnog identiteta?
I zašto se snažnije nijesu branili prava svojih bivših saradnika i prijatelja - među kojima su i tužioci što su spriječili državni udar 2016. godine? Zašto su priznali &nbsp;Andriju Mandića, nepravomoćno osuđenog za pokušaj terorizma, za šefa parlamenta? Zašto nijesu napravili barem jedan memorandum koji će, urbi et orbi, pokazati &nbsp;kriminogenu pozadinu i metode režimskih kartela, u diskriminaciji svojih političkih protivnika?&nbsp;
IMA LI OTPORA?
Jer, uporedna iskustva pretpolitičkih i polufašističkih društava, nedvosmisleno potvrđuju, da ukoliko se građansko društvo, kroz razuđeni pokret otpora, otvoreno i smjelo ne suprotstave autoritarnim vlastima, režim će postajati sve represivniji i nekontrolisaniji.&nbsp;
U ideologiji i &nbsp;praksi ovakvih režima ne postoji osjećaj mjere, pa &nbsp;im i institucije, koje &nbsp;po prirodi stvari, trebaju oličavati najviše civilizacijske domete &nbsp;savremenog društva, služe se za najopskurnije nezakonitosti.&nbsp;
Samo se u &nbsp;hibridnim društvima, najprimitivnijeg makijavelizma, koja imaju ciničan odnos prema znanju i talentu, na čelnom položaju nacionalne kulture biraju osobe, bez specifičnih znanja i afiniteta, da bi bespogovorno izvršavali naredbe, kolikogod bile skandalozne.&nbsp;
Upravo je ovakva bezobzirnost kriminalnom metodom eliminisala &nbsp;projekat CDNK, što su ga pripremale osobe iskusne u pisanju desetina projekata, crnogorskim i evropskim institucijama. Podsjećamo da je CDNK na konkursu za potporu strukovni udruženjima diskvalifikovan s obrazloženjem da mu &nbsp;nedostaje &nbsp;osnovni dokument, Uvjerenje o registraciji?!&nbsp;
RAĐANJE NEOFAŠIZMA &nbsp;
No, fašizam se ne javlja najednom, sâm od sebe: on metastazira, i vremenom se strah pretvara u svojevrsnu otupjelost, na mnogo toga što čini razliku između demokratskog i hibridnog, autoritarnog društva. Imao sam dovoljno vremena upoznati osobine ovdašnje opozicije – o tome sam &nbsp;naširoko pisao i govorio – između ostalog, i analizirajući njihov strah da se bave progonom i hapšenjem suverenista, pripadnika i saradnika bivšeg režima.&nbsp;
Ali, ipak, iznenadio me &nbsp;je potpuni muk naše kulturne i političke javnosti na skandal Ministarstva kulture, &nbsp;koji – premda izgleda benigan u odnosu na politička hapšenja – nezapamćen je i u afričkim kolonijama.&nbsp;
Jer, osnovno novinarsko pravilo kaže, da nije vijest kad pas ugrize čovjeka, nego čovjek psa. Nije, dakle, vijest ako vam mangupi „uvale“ falsifikovane dolare ili vas odžepare, ali, jest neobično kad se u Ministarstvu kulture služe manirima biznismena s Tuškog puta. Elem, povodom ovog skandala, izuzev dva reagovanja Crnogorskog PEN kluba i Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, nije se oglasio nijedan pisac, &nbsp;umjetnik, kulturtreger, analitičar, kolumnista, aktivista za ljudska prava, poslanik u parlamentu...&nbsp;
DEPRESIRANE ZAJEDNICE
Istina, nijesam se bio sjetio jednog sociopsihološkog fenomena koji je karakterističan za depresirane zajednice. Poslije izvjesnog vremena, zbog osjećaja nemoći i mnoštva frustracija, potlačeni se među sobom više sukobljavaju nego što se odupiru onima koji ih šikaniraju.&nbsp;
Povodom polemike CDNK s Ministarstvom kulture, na moju primjedbu vlasniku jednog opozicionog medija, zašto je cenzurisao određene djelove saopštenja Društva, rekao je da njegovi urednici „skraćuju glupe i duge tekstove“.
No, neko bi mogao utvrditi i to da je ignorancija opozicionih kulturnih, medijskih i političkih poslenika, povodom bizarne kriminalne diskriminacije CDNK, prvenstveno zbog toga što su &nbsp;pisci, novinari i nevladini aktivisti, Društvo poistovjetili sa mnom. Ali, ova afera prevazilazi značaj i značenje jedne marginalizovane asocijacije pisaca, pogotovo njenog čelnika.&nbsp;
Jer, pored CDNK, na razne načine su diskriminisani i marginalizovani, profesionalno omalovaženi - i Crnogorski PEN centar, DANU, te mnoštvo pisaca i umjetnika. Svi kulturni djelatnici koji nijesu ušli u sitnu trgovinu i kolaboraciju s Ministarstvom. Taktika Ministarstva, tačnije njihovih gurua iz SPC i BIA-e, je pacifikovati sve centre otpora u crnogorskoj kulturi, a onima koji ćute baciti mrvice, da preživljavaju u tišini.
Ipak, fenomenološki gledano, nije danas crnogorska opoziciona sfera značajno drugačija nego u prvoj polovini devedesetih godina, u vrijeme Liberalnog saveza, i &nbsp;Slavka Perovića, iako sadašnja opozicija velikosrpskoj politici nema harizmatičnog lidera, nije ratno stanje, a Crna Gora slovi za suverenu državu. &nbsp;
Ni moja pozicija nije se mnoog promijenila: na početku višestranačja 1990. bio sam kritičan prema nekonzistentnosti i manjku ozbiljnosti ondašnjeg lidera, i nekritičnosti njegovih saradnika, koji su ga bespogovorno slijedili. Perovićevi saradnici su u SKJ bili naučili partijsku poslušnost, pa su &nbsp;moje suprostavljanje lideru LSCG, s kojim sam prije toga imao dugu saradnju u Književnoj opštini Cetinja, doživjeli kao svojevrsnu drskost i jeres. U toj situaciji procijenio sam da ne mogu uticati na stanje stvari, pa sam – da ne bih stvarao dodatnu konfuziju i sukobe unutar suverenista, odlučio sam nastaviti svoje disidentsko djelovanje u jednom uskom krugu saradnika – &nbsp;odbio ponuđena mjesta &nbsp;potpredsjednika Crnogorskog PEN-a i predsjednika CDNK.&nbsp;
ODLAZAK&nbsp;
Danas sam, takođe, od velikosrpskog režima targetiran kao neprijatelj, a s druge strane moje neslaganje s opozicionim mejnstrimom – kao i početkom devedesetih godina – razumije se kao sektaštvo ili kao odraz ličnih frustracija.&nbsp;
Opet ne mogu ćutati i klimati glavom onima koji slijede liniju manjeg otpora, nemaju nikakvu strategiju otpora velikosrpstvu, dok se crnogorsko društvo, kultura i nacija, rapidno, nezaustavljivo urušavaju. Stoga, &nbsp;jedini razboriti i odgovorni postupak je &nbsp;da se konačno povučem s mjesta predsjednika CDNK, jer u ovakvim okolnostima ne mogu ništa korisno napraviti za revitalizaciju Društva, niti za njegovo članstvo.&nbsp;
Dobra je okolnost što je međuvremenu stasala jedna generacija mlađih pisaca i spisateljica, da preuzmu rukovođenje CDNK, kao i ostalih kulturnih i umjetničkih asocijacija i organizacija, koje su od posebnog značenja za opstojnost crnogorske kulture i nacije. Nadam se da će nova Uprava CDNK &nbsp;biti dovoljno inteligentna, kreativna i anticipativna, &nbsp;da izvuče adekvatne pouke iz grešaka moje generacije – koja je propustila jedinstvenu priliku da od Crne Gore konačno stvori pristojno društvo i državu – i da se modernim promišljanjem kulture i društva emancipuju od onih koji se, nakon svega, ugodno osjećaju u žabokrečini, beznadno zaglibljenoj u mediokritetstvu, jalovosti i gubitništvu.&nbsp;
„Nad glavom se nadodaju ruke.“
&nbsp;
&nbsp;

Fašizam i mrtvi duh palanke

Uvođenje sveštenika Srpske crkve, kao volontera, u Državni arhiv na Cetinju, signalizira da se situacija otela kontroli i zvoni da trebamo ustati u odbrani državnih i nacionalnih interesa, saopšteno je iz Crnogorske stranke u osnivanju.
- Oni su avangarda opštega juriša na Crnu Goru, namjerni da jurišom na Državni arhiv, uklone śedočanstva crnogorske prošlosti i reinterpretiraju crnogorsku dokumentaciju u korist Srpskoga sveta. Mitskim instumentom guslama i epskom poezijom uparenim sa reinterpretiranim dokumentima iz Državnoga arhiva, beogradski popovi ciljaju da ratuju protiv činjenica, iako svaki kamen śedoči nas i našu Crnu Goru- kazali su iz ove stranke.
S ruke im je, dodaju, &nbsp;i režim koji legitimizira ekstremne stavove, fantazije i ideologije kao državni projekat lišenja Crne Gore od etničkih Crnogoraca.
- U tome koristi klir Srpske svetosavske crkve da narodu navuče zastore mraka i zamrači im razum i razumno rasuđivanje. Takva politika inspirisala je kult protiv Crne Gore i pobudila fašističke i šovinističke ideje, koje rukovodstvo proročki usmjerava ka stvaranju Velike Srbije. Pokrenut je i projekat nadzora i indetifkacije etničkih Crnogoraca, dok popovi potpiruju razne strahove i izruguju se sa svime što je sveto ovoj zemlji da bi lakše manipulisali narodom- upozoravaju iz ove stranke.
&nbsp;Poručuju da tako na Crnu Goru šire śenku tiranije.&nbsp;
- To je sukob ideja, etničkih Crnogoraca koji žele da žive na svoj način i čuvaju svoju tradiciju i kulturu, zbog čega i jesu Crnogorci, i onih koji žele da ih koriste kao oruđe za svoje imperijalne ciljeve- ističu,
Ali, naglašavaju iz CS, &nbsp;beogradski popovi griješe kad na cetinjsku pobunu protiv takve politike, umjesto reformom reaguje represijom.&nbsp;
- Naša sudbina će da bude primjer raskidanja ropskih lanaca, koje pokušava da nam zakatanči beogradska patrijaršija. Zato pozivamo domoljubivu javnost da javno i stvarno, peticijama, pismenom podrškom i svojim prisustvom, podrži grupu cetinjskih građana, koji apeluju da ustanemo protiv uvođenja beogradskih popova, kao volontera, da istražuju i tumače crnogorsku dokumentaciju u Državnom arhivu na Cetinju- poručili su iz Crnogorske stranke u osnivanju.

Crnogorska stranka u osnivanju: Popovi volonteri jurišom na Državni arhiv uklanjaju śedočanstva crnogorske prošlosti

Umjesto Komunalne inspekcije, jutros je na vrata Danijele Mihajlović pozvonio gradonačelnik Podgorice Saša Mujović koji je zaslužan što jutros njenom sinu nije oduzet pas Medo.
Porodica Mihajlović doživjela tragediju kada je iznenada preminuo Danijelin suprug. Smrt oca ostavila je duboku prazninu, naročito u srcu dvanaestogodišnjeg Miodraga. Danijela je, po savjetu psihologa, kupila malog psa Meda, kao terapeutskog ljubimca njenog sina kako bi i uz njega probao da prebrodi bol i tugu.
Međutim, Komunalna inspekcija donijela je rješenje o oduzimanju psa, uz obrazloženje da pojedine komšija podnosi prijave zbog, navodno, učestalog laveža Meda.
Ubrzo je reagovao Mujović koji je zatražio od Uprave za inspekcijske poslove Glavnog grada da obustavu izvršenja rješenja kojim je od porodice Mihajlović trebalo da bude oduzet terapijski pas Medo.
Medo je ostao sa porodicom Mihajlović, a Mujović im je jutros lično pružio podršku i donio novogodišnje poklone.
- Za psa Meda praznici su došli ranije. Dok smo jutros čekali da li će se komunalna inspekcija pojaviti da oduzme Danijeli psa Meda (iako su rekli da neće, tu smo), primio sam poziv iz kancelarije gradonačelnika koji je izrazio želju da posjeti Danijelu, njenog sina i Meda, pruži im podršku i donese poklone za praznike. Medo ostaje sa svojom porodicom, srećan i razigran, profesor Mujović se uvjerio da Medo nije zlica nego srećan mali psić a Danijela sada vjeruje da ga niko neće oduzeti. Jedna tužna priča ima srećan kraj. Treba nam više priča sa srećnim krajem - objavio je na svom Fejsbuk profilu građanski aktivista Aleksandar Dragićević.
On se zahvalio gradonačelniku što se samoinicijativno odlučio na ovaj čin i uljepšao jednoj porodici dan.
- Hvala svima koji su iznijeli priču i stali uz Danijelu - zajedno smo spriječili jednu veliku nepravdu - poručio je Dragićević.
Video možete pogledati <a href="https://www.facebook.com/reel/1411726190611928">OVDJE</a>.