Draško Đuranović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Spajić rukovodio operacijom „zauzimanja“ Luke Bar

Da li kumovske i rođačke veze spašavaju od tužilačkog progona?

Ko je iz države omogućio kompaniji ,,Pacorini“ da zaradi 300.000 eura?

Zašto Novović neće da sasluša ,,Vampira“ i ,,Kudravog“ zbog šverca cigareta?

Policija je nasrnula na crnogorsku inteligenciju koja je mirno protestvovala zbog brukanja države, koja je odlučila da svoju najveću nagradu dodijeli za knjigu koja nije postojala, i zbog toga je krenuo progon 35 intelektualaca, 35 slobodnih ljudi – rekao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, politikolog i član STEGA Alek Barović.
STEGA je pozvala slobodne građane, poručuje Barović, intelektualce i ljude kojima sloboda nešto znači, da u petak, 19. decembra, na Dan oslobođenja Podgorice, dođu na Goricu i da zajedno sa članovima STEGA-e polože vijenac na spomen-kosturnicu Partizanu-borcu.
– Pozivam ih i da čuju par riječi svojih sugrađana, sunarodnika, slobodnih ljudi koji će se obratiti i koji će pokušati da na neki način probude svijest među crnogorskim građanima, koji su u najvećoj mjeri uspavani, a pogotovo jer smo vidjeli da vlast pokušava i sprovodi u djelo progon slobodne misli. Smatram da je dužnost svakog građanina Crne Gore, svakog građanina svijeta, u onom trenutku kada neko ugrozi njegovu slobodu, da na to reaguje onako kako se od slobodnog građanina i očekuje – rekao je Barović.
Kaže da se današnji vlastodršci izdaju za velike vjernike, pa je čudno kako ne poimaju da je Bog čovjeku dao slobodu kao najveći i najsvetiji dar, te ih, kako dodaje, onda ne bi trebalo da čudi ni ono što ljudi rade na Gorici.
Podsjeća da će se ponoviti paradoksalna situacija i da će doći delegacije predsjednika Crne Gore i gradonačelnika Podgorice, koji će položiti vijence na spomenik onima koji su bili oslobodioci, a u suštini baštine potpuno suprotne ideje – ideje protiv kojih su se partizani borili.
– Taj događaj koji je najavljen u petak značajan je iz dva segmenta. Prvi je, naravno, Dan oslobođenja i polaganje vijenca – tamo će doći i neke druge delegacije. Vjerujem da će doći i predsjednik države i gradonačelnik Glavnog grada, koji će takođe položiti vijence. Međutim, praksa je pokazala da tim ljudima te tekovine i ideje, za koje su živote dali oni koji počivaju na Gorici, nijesu bliske, već naprotiv – bliske su im ideje protiv kojih su se borili oni sa Gorice. Drugi razlog je upravo ovih 35 ljudi. Gorica je simbol slobode, a postala je i simbol otpora onoga dana kada je policija nasrnula na crnogorsku inteligenciju koja je mirno protestvovala zbog brukanja ove države, koja je odlučila da svoju najveću nagradu dodijeli za knjigu koja nije postojala, i zbog čega je krenuo progon 35 intelektualaca, 35 slobodnih ljudi. Drugi razlog za dolazak je upravo podrška tim ljudima – da pokažemo da smo i mi ti. Dodajte i nas na taj spisak, i mi smo tih 35 – zaključio je Barović.

Barović: Gorica je simbol slobode, a postala je i simbol otpora onoga dana kada je policija nasrnula na crnogorsku inteligenciju

Sedma sjednica Drugog redovnog (jesenjeg) zasijedanja u 2025. godini zakazana je za danas, a na dnevnom redu je jedanaest tačaka.
Pred poslanicima će se naći Predlog zakona o budžetu Crne Gore za 2026. Godinu, kao I Predlog odluke o zaduživanju Crne Gore za 2026. Godinu.
Raspravljaće se, pored ostalog, i o Predlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju, Predlogu zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima te Predlogu zakona o dopunama Zakona o parničnom postupku.
Na dnevnom redu je I Predlog zakona o ostvarivanju prava na finansijsku podršku licima koja su bila zaposlena u privrednim društvima u čijoj vlasničkoj strukturi je bila država, saglasno članu 85 stav 2 Poslovnika Skupštine, kao i Predlog odluke o otvaranju Parlamentarne istrage i formiranju Anketnog odbora radi prikupljanja informacija i činjenica o postupanjima državnih organa i drugih subjekata u slučaju dodjele koncesije za vjetroelektranu Možura.
Poslanici će raspravljati i o predlozima finansijskih planova sa planovima rada za 2026. godinu nezavisnih regulatornih tijela, i to Regulatorne agencije za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti, Agencije za audiovizuelne medijske usluge i Komisije za tržište kapitala.
Početak sjednice zakazan je za 13.00 časova.

Poslanici danas o budžetu za narednu godinu, zaduživanju i formiranju Anketnog odbora za Možuru

Evo tome godina i po kako je Crna Gora poslije četvorogodišnje pauze izazvane trupačkim urnisanjem "oslobodilaca" odblokirala pregovore s EU i dobila pozitivni IBAR. Uslijedila je reakcija dežurnih sabotera - Rezolucija o Jasenovcu koja je trebalo ne samo da anulira iskorak no i da nas trajno zaustaviti. Reakcija Hrvatske, na razočarenje sabotera, bila je odmjerena - sankcionisani su inicijatori opstruktivnih akcija, a ne cijelo društvo.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250517070548_eb9d50fa7560a63207e3efc271e512fc4b7045b42a6dbec3092c53b1daa6426f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250517070548_eb9d50fa7560a63207e3efc271e512fc4b7045b42a6dbec3092c53b1daa6426f" data-rendition-name="original" width="758" height="506" loading="lazy" alt="Joanikije"><figcaption>Foto: MPC(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Zatvaranje pet poglavlja u pregovorima kao korak od sedam milja na dugom putovanju u EU prije neki dan dočekale su očekivano nove opstrukcije - jedno krilo DF-a manipulativno se poigrava sa zdravljem građana Zete plasirajući im bezočne laži s ciljem blokiranja EU puta, drugo krilo DF-a započinje kampanju promjene Ustava s namjerom izazivanja destabilizacije a treće krilo DF-a, prerušeno u filijale Beogradske patrijaršije po vas dan zvoni o "obnovi" kapele na Lovćenu, karađorđevićkom simbolu nestanka i potčinjavanja Crne Gore velikom hegemonu. Sve što treba znati o Joanikiju Mićoviću staje u ovu informaciju: Na redovnom zasijedanju Svetoga arhijerejskog sabora Beogradske patrijaršije maja 1999. svecem je proglašen Joanikije Lipovac, bivši mitropolit Beogradske patrijaršije u Crnoj Gori, saradnik naci-fašističkoga okupatora. Na istome zasijedanju Sabora za vikarnoga je episkopa izabran Jovan Mićović, u kaluđerstvu Joanikije. Nema, dakle, nikakve dileme čije je ime kao kaluđersko Jovan Mićović uzeo i ko mu je duhovni uzor. Zato kad u nedavnoj beśedi pominje da je Njegošev mauzolej na Lovćenu posljedica braka između nacizma i komunizma, to vam je kao kad, primjera radi, osvjedočeni grešnik drži moralne pridike. Da ilustrujemo s kojih se to duhovnih izvora Jovan Mićović napajao birajući na koga će se ugledati u kaluđerstvu, citiraćemo dvije amblematične izjave njegova duhovnog uzora Joanikija Lipovca. Prva je upućena okupacionom guverneru Pirciju Biroliju, a druga vojnicima Vermahta: 1. "I dogodi se čudo neviđeno i nečuveno pod okupacijom. Gospodari i robovi, Italijani i Crnogorci nacionalisti, postadoše saradnici protiv strašnoga zla, i za kratko vrijeme zajednički oslobodiše Crnu Goru (…) Vaša pobožna i herojska duša osjetila je da je pravo da se ovdje u ovoj našoj najvećoj svetinji zajednički pomolimo Gospodu Bogu za vječni pokoj i rajsko veselje u borbama protiv partizana zajednički poginulih italijanskih i naših boraca i da se pomolimo da i dalje vlada među nama međusobno poštovanje i sloga." 2. "Vojnicima velikog njemačkog Rajha: Naročitu mi čast čini da mogu najslavnijoj vojsci svijeta iz svih vremena čestitati Novu godinu u ime svoje vlade i svoga naroda. Sretna vam Nova 1944. godina." Toliko o Joanikijima i naci-fašizmu. Sad malo o problemima Joanikija II s istorijom, tumačenjem književnosti i lingvistikom. 1. Evo kako nam ova sablja tolkuje istoriju: "Када је Његош, исте оне године када је написао 'Лучу микрокозму', започео и градњу Ловћенске капеле и заповиједио већ тада да ту буде сахрањен, а на самртном часу то потврдио и обавезао своје сроднике и насљеднике да испуне тај аманет, ту посљедњу жељу, а ако то ме учине да ће на њих оставити најстрашније проклетство." Joanikije, dakle, tvrdi da je Njegoš zapovijedio da bude saranjen u crkvici koju je podigao na Lovćenu. Ako je to zaista tako otkud to da te njegove zapovijesti nema u njegovu testamentu, a nije baš da je u njemu bio lapidaran. Ok. Uzmimo da je zaboravio svoju zapovijest da unese u testament pa je se śetio na samrtnoj uri. Imamo li možda neki izvor koji to potvrđuje ili našem veselniku što nosi ime naci-fašističkog saradnika trebamo vjerovati na riječ? Imamo jedan izvor, doduše ne iz prve ruke, ali izvor koji bi mogao biti kredibilan. Naime, rišnjanski pop Vuk Popović u pismu koje je iz Kotora 22. 11. 1851. godine uputio Vuku Karadžiću navodi da su posljednje Njegoševe riječi: „Još vi preporučujem i amanet predajem, kad umrem kopajte me na Lovćen kod nove crkve.“ Što nam to zapravo kaže ovo svjedočenje? Da je Njegošev amanet bio da bude sahranjen na Lovćenu, ne u crkvi, kako to malo, kako bih rekao, khm, zaobilazi istinu Joanikije II, nego "kod nove crkve", onako lako su se onovremeni Crnogorci - ako nijesi bili mlinari ili samoubice - i inače sahranjivali pa otud i izraz koji sahranjivanje opisuje kao odlazak "pred crkvu". A đe su Njegoševi ostaci danas? Na Lovćenu, tamo đe je, kako izgleda na osnovu Popovićeva svjedočanstva, i tražio da bude. Amanet je, dakle, ispunjen. Ali problem je nešto drugo. Nema danas više na Lovćenu kapele koju je 1925. podigao Aleksandar Karađorđević kao simbol svoje vlasti nad Crnom Gorom. E taj bi simbol Joanikije i družina htjeli da obnove jadikujući lažno nad ispunjenim Njegoševim zavjetom. 2. Kad veli da su crkvicu na Lovćenu srušili Austrougari, Joanikije II opet malko voza istinu. Crkvica koju je Njegoš podigao na Lovćenu pogođena je 1916. godine, ali nije srušena o čemu postoji uredna fotodokumentacija. Austrijanci su čak planirali njezinu obnovu a ne - kako se često može čuti od Joanikijevih jednoumnika - da na njezino mjesto podignu spomenik Pobjedniku. Taj su spomenik planirali podići ali ne na Jezerskom vrhu no na suśednom, višem Štirovniku. Crkvicu koju je podigao Njegoš 1925. srušio je Aleksandar Karađorđević da bi podigao kapelu posvećenu svom sinu Petru po nacrtu ruskog arhitekte Nikolaja Krasnova. Tom se prilikom Aleksandar obratio mitropolitu Beogradske patrijaršije u Crnoj Gori Gavrilu Dožiću riječima: "Visokopreosvešteni, predajem Vam u amanet moju zadužbinu i kosti slavnoga Njegoša, da ih i dalje čuvate“. Nema prilike a da Joanikije II ne spomene prokletstvo kao progonitelja onih koji prekrše zavjetnu želju. Ne znam kako to inače funkcioniše, ali je istorija utvrdila da je mecena nove kapele Aleksandar Karađorđević ubijen samo 9 godina nakon što je srušio Njegoševu crkvicu, da je nedugo potom preminuo i arhitekta Krasnov, da je i Gavrilo Dožić, arhijerej kojem je Aleksandar u amanet predao "svoju zadužbinu", naprasno umro pod nerazjašnjenim okolnostima, a da je Aleksandrov sin Petar, kome je kapela posvećena, na tronu śedio svega desetak dana i život okončao u izgnanstvu, daleko od zemlje koja mu je data na upravu. 3. Ostatak Joanikijeve beśede teorija književnosti definiše kao učitavanje a retorika kao praznoslovlje. Jer izuzev djelimično pojmovnoga aparata u Njegoševoj Luči mikrokozma nema ničeg niti osobito hrišćanskoga niti posebice pravoslavnoga, što Joanikiju, naravno, ne smeta da dopisuje i domišlja što mu se povodom Njegoša sve snilo. 4. No nije jedini problem koji Joanikije ima s Njegošem to što u stvari ne razumije njegovo djelo. Na grdne je muke s gramatikom Joanikije kad dosljedno govori "Luči mikrokozmi" i "Luču mikrokozmu", umjesto onako kako bi se to moralo napisati u Njegoševu jeziku - Luči mikrokozma i Luču mikrokozma. Biće izgleda da Njegoš i Joanikije II ne govore istim jezikom. A možda je Joanikiju II zapravo sasvim svejedno. Nije bitno ni što ni kako priča jer svoju pastvu ionako tretira kao idiote koji žvaću žvake i ne znaju ništa. Dovoljno je samo zapaliti fitilj jer čime bi se onakav kakvim ga je Savaot načinio i mogao baviti ako ne sijanjem mržnje i krvomutnjom!

I duhovnik može zaluditi

Zaokupljeni slavljem zbog zatvorenih pet poglavlja, te prepucavanjima ko je pokupio kajmak od Makrona, a ko je ostao gladan, gotovo da dopuštamo da ponovno poniženje države koje nam je priredio Andrija Mandić, prođe ispod radara. Mnoštvo je razloga zbog kojih ne bismo smjeli olako posmatrati kako predsjednik Skupštine, po ustaljenom obrascu, uoči ili nakon iskoraka na EU putu povlači antievropske poteze.
Premalo reakcija, čak i iz opozicije, čast izuzecima. Od vlasti ih do duše, nijesam ni očekivala.
Cijenim da je Mandićev govor mnogo štetniji i opasniji po Crnu Goru, od kajmak polemike nekadašnjih drugara. Osim što ću konstatovati da se radi o još jednom ilustrativnom primjeru antidržavničkog i neozbiljnog diskursa, smatram da predmetno ratovanje saopštenjima nije vrijedno dodatnih komentara.
Andrija Mandić, ipak je pokazao ko je tata političke igre. A u toj igri, Crna Gora je zamišljena kao nekakav proizvod, koji treba prilagoditi tržišnim vrijednostima. Dakle, izvršiti ribrending prema velikosrpskom rukopisu. Jer je evropska Crna Gora, sušta suprotnost modernoj državi. Mandić je to doslovno priznao – da evropeizacija i demokratizacija ne odgovaraju, suštinski, tržišnim potrebama. A to tržište, na kojem se državni suverenitet prodaje kao na licitaciji, zove se velikosrpski svet.
Porazno je, međutim, to što okupljeni, u Mandićevoj besjedi, izgleda nijesu čuli ništa sporno. Ili su prije ceremonije dobili čepove za uši, ili su se napravili mrtvi. Ipak je ovo drugo.
U skladu sa Mandićevom agendom sramoćenja države, sve je ličilo na nekakav tužni skup. A moglo bi se naslutiti i zašto. Zato što ni takozvana petrovićevska Crna Gora, nije bila, kako reče Mandić, upodobljena željama za svesrpskim jedinstvom. Instrumentalno izvedena jedna strofa državne himne, djelovala je, u najmanju ruku, kao čin sahranjivanja državnih simbola, što, ne sumnjam i jeste bio cilj Mandića i njegovih savjetnika. Rekla sam i napisaću – čin jednak srednjem prstu Marka Kovačevića. Jedan je lažni i iskustveno mudri Andrija, koji putuje po svijetu u zapadnjačkom odijelu i prodaje maglu tamošnjim zvaničnicima, misleći da oni zaista vjeruju da se jedini programski princip moskovsko-beogradskog agenta – nepostojanje, a zatim nestanak nezavisne Crne Gore mijenja zauzimanjem jedne od tri ključne fotelje. Drugi je pravi Andrija, koji odmah po dolasku u Crnu Goru skida proevropsko ruho i oblači svoj standardni kostim vraćajući nas na teme koje produbljuju hroničnu polarizaciju i predstavljaju krvomutničke poruke. Ako nije kapela, onda je Ustav. Ako nije Ustav, onda je dvojno državljanstvo. I tako u nedogled.
Mandić ne bi mijenjao samo aktuelni Ustav. On bi da može, promijenio i onaj za Knjaževinu Crnu Goru, čiju je godišnjicu obilježio, jer tako protokol nalaže. Ali je mogao da svojevrsnim poigravanjem sa njegovim odredbama dokaže vjernost najznačajnijem gostu – mitropolitu crkve Srbije Joanikiju Mićoviću i da time još jednom potvrdi ko je najmoćnija politička figura, iznad države i njenih institucija. Dakle, član 40, koji govori o autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve nije preskočen slučajno. Naprotiv. Scenario je samo osmišljen tako da djeluje kao zamagljeni, slučajni odabir. A zapravo je svaki detalj utanačen, ne bih se iznenadila, upravo u crkvenoj kuhinji.
Sad kad se kapeli posvetio Vraneš, Mandić je mogao na miru da se pozabavi manjkavostima Ustava. Nije ih iznio, ali su nam jasne i idu mnogo dalje od službenog jezika. Promjena državnog ustrojstva, kako god im padne na um, a etnofederalizacija je najizglednija ideja. Ukidanje suverene Crne Gore i njenog ionako krhkog građanskog bića. Vrijednosno uništenje antifašističkih temelja i crnogorskog slobodarstva. Naši heroji i herojine postali bi izdajnici, a kvislinzi rodoljubi i patriote. Sekularizam je davno sveden na formalnu ustavnu kategoriju. To su samo neke od teza koje se kriju iza narativa o višedecenijskoj i istorijskoj nepravdi, koji nam plasiraju Srbi po političkoj profesiji.
Niko ništa nije čuo. Prisutni su gromko aplaudirali. Naročito je aplauz koalicionih partnera bio pokorno glasan – poruka da će nastaviti da nas obmanjuju kako su ujedinjeni oko evropske agende, a zapravo, slijede Mandićevu. Sve drugo je javna farsa.
Zašto PES, recimo, nakon izjave Darija Vraneša da na krovu srpske zemlje neće stajati paganska građevina, misleći na mauzolej, ne otkaže koalicionu podršku,? Jesu li stava da su ove teme važnije od toga što se građani i građanke oslobođenih Pljevalja kojima upravlja DF guše zbog neodgovornosti, nemara i neznanja. Ako su građanska partija, zašto se ne ograde od tvrdnje Joanikija da je mauzolej sagrađen nezakonitim brakom između nacizma i komunizma. Jesu li onda i ustaštvo i četništvo bili u nekakvoj nezakonitoj bračnoj zajednici? Teško je to pitanje za kreatore sumanutih reinterpretacija istorijskih fakata.
PES ćutnjom na svim nivoima vlasti iskazuje saglasje sa sprovođenjem kulturocida, retradicionalizacije, zasipanjem istorijskim neistinama, Mandićevim osavremenjavanjem Ustava. Oni koji ćute, duplo su gori od onih koji govore. Tako desni populisti postaju veći i od najekstremnijih nacionalista. To je stvarni pravac lažnog centrizma, kojim se daje legitimitet nakanama razdržavljenja.
A kako ništa u Crnoj Gori nije slučajno – budite uvjereni da je performator sa kapom sa četiri ocila bio i inspirator sramotnih grafita na Ambasadi BIH, kojima građanisti unutar vlasti jednako nemaju kad da se bave.
Nakon svega, konstruktivan savjet najvećoj opozicionoj partiji, koja konstantno tvrdi da ima najjaču snagu – politički je nepametno čekati preobražaj PES-a, koji se neće desiti. Umjesto toga, bilo bi politički pametno nakon pet godina otvoriti prostor za nove strategije, jer busanje u prsa retoričkom jačinom ne donosi ništa dobro ni partiji, ni procrnogorskom bloku, a još manje državi, već ostavlja utisak čekanja u redu za dobijanje ulaznice u vlast. Nije valjda da iz drugovanja s Abazovićem i takozvanog temeljnog ugovora ništa nije naučeno. Analitički tako djeluje. Nek vam Mandićev projekat ribrendinga bude alarm za inovativnu strategiju, ili po slobodnom izboru, nastavak &nbsp;saopštenja o crvenim linijama koje su davno pređene, što je jednako pogubno po Crnu Goru i njen građanski karakter, koliko i trećeputaške lagarije. S nacipopulistima bez integriteta, ne ide se u EU.

Mandićev ribrending Crne Gore

U Pljevljima je sinoć održano predavanje kojim je započet ciklus razgovora posvećen obnovi Lovćenske kapele, koju su govornici označili kao jedno od ključnih pitanja duhovnog identiteta Crne Gore. Tim povodom predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš kazao je Crna Gora neće dozvoliti da na krovu srpske zemlje stoji paganska građevina, te da nije slučajno što ovaj ciklus predavanja počinje upravo iz Pljevalja, prenose Vijesti.
- Pljevlja su danas najslobodniji grad u Crnoj Gori i imamo čast da se upravo odavde pokrene ciklus predavanja posvećen obnovi Lovćenske kapele- rekao je Vraneš, ističući da je riječ o velikom istorijskom i duhovnom poduhvatu.
On je naglasio da je posebno značajno što se skup održava u prisustvu arhijereja Srpske pravoslavne crkve, poručivši da je obnova kapele na Lovćenu kruna duhovne obnove Crne Gore.
- Ne smijemo da sumnjamo da ćemo uspjeti u obnovi kapele. Možda se ponekad pokažu slabosti našeg naroda, ali moramo znati da mučenička krv hristovih učenika postradalih širom Crne Gore neće dozvoliti da na krovu srpske zemlje stoji paganska građevina- kazao je Vraneš.
Dodao je da je zadatak vjernika da slijede svoje vladike i svetitelje, ističući da današnji arhijereji nastavljaju da „razgrću žar vjere koji je prvi razgrnuo mitropolit Amfilohije“. Prema njegovim riječima, nema istinske sreće u Crnoj Gori bez obnove Lovćenske kapele i potpunog duhovnog preporoda naroda.
- Varaju se svi koji misle da će ekonomski preporod donijeti i duhovni. Upravo je obrnuto, ekonomski preporod dolazi kao posledica duhovnog preporoda- poručio je Vraneš, završivši obraćanje porukom „dogodine u Prizrenu“.
O značaju Lovćenske kapele govorio je i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, podsjetivši na zavjet Petra II Petrovića Njegoša.
Kako je naveo, Njegoš je iste godine kada je napisao „Luču mikrokozma“ započeo i gradnju kapele na Lovćenu „i jasno zapovijedio da u njoj bude sahranjen, što je potvrdio i na samrtnom času, obavezujući svoje srodnike i naslednike da ispune njegov amanet“.
- Njegoš je svojom crkvom i grobom želio da štiti Crnu Goru, ali je uvijek gledao i na cio srpski narod- kazao je mitropolit Joanikije.
Prema njegovim riječima, vladika Danilo je, čim su se stekli uslovi, izvršio Njegošev amanet, a kasnije je i knjaz Nikola vodio računa da se u kapeli redovno služi sveta liturgija, naročito na Petrovdan, za šta postoje istorijska svjedočanstva. On je odbacio tvrdnje da liturgija nije služena i da kapela nije bila crkva, ocijenivši ih kao neistine.
Govoreći o obnovi kapele nakon njenog rušenja u Prvom svjetskom ratu, mitropolit Joanikije je naveo da je kralj Aleksandar finansirao obnovu, dok je glavni teret posla iznio mitropolit Gavrilo Dožić.
- Kapela je ostala posvećena Svetom Petru Cetinjskom, obnovljena je na istom mjestu i u istim dimenzijama, a sve što je zatečeno od stare kapele ugrađeno je u obnovljeni hram- naglasio je on, navodeći da su suprotne tvrdnje laži koje se decenijama ponavljaju.
Osvrćući se na izgradnju mauzoleja na Lovćenu, Joanikije je rekao da je riječ o građevini u kojoj je „ugrađeno najviše nesporazuma i kontroverzi“, nazivajući je spomenikom nasilja nad Njegošem i Srpskom pravoslavnom crkvom. Naveo je da odluka o izgradnji mauzoleja nikada nije zvanično objavljena, te da je iza rušenja Lovćenske kapele stajao Josip Broz Tito.
Kazao je i da je prilikom rušenja lovćenske kapele došlo jdo nezakonitog braka između nacizma i komunizma.
- Glavni argumenti za rušenje kapele potekli su od Savića Štedimlije, a kasnije ih je u ime Tita razrađivao Vladimir Dedijer- rekao je Joanikije, podsjetivši da su se rušenju protivili brojni ugledni umjetnici i intelektualci, među kojima Petar Lubarda, Mihailo Lalić, Risto Stijović, Miroslav Krleža Skender Kulenović…
Na kraju je poručeno da Lovćenska kapela, iako porušena, i dalje snažno djeluje duhovno, o čemu svjedoče brojne Njegoševe kapele podignute širom Crne Gore i regiona.
- Kapela će se vratiti na Lovćen kada mi budemo bolji, složniji i kada se pokajemo za greške iz makar posljednjih sto godina. Tek tada ćemo biti sposobni da obnovimo kapelu na Lovćenu- zaključio je mitropolit Joanikije.
Predavanje je održano u Centru za kulturu u organizaciji Javne ustanove Narodna biblioteka Stevan Samardžić.

Vraneš o kapeli na Lovćenu: Nećemo dozvoliti da na krovu srpske zemlje stoji paganska građevina

17.12
14:26
Šalje mi na viber mlađani kolega rješenje Apelacionog suda Kvsž. br. 493/25 od 10.12.2025. godine kojim se usvajaju žalbe SDT-a i branilaca Ranka Ubovića izjavljene na rješenje o produženju pritvora tom okrivljenom i, pazite sad - predmet vraća (sic!) prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje (sic!).
Zovem kolegu i pitam ga da li je neka greška u pitanju ili je on napravio neko šaljivo rješenje, odgovara ... ne, vidite ko je isto donio.&nbsp;
Ja pročitam, opet, opet. I opet.
Jer, znam da je pritvor ukinut, da je na tu odluku SDT izjavio žalbu koju je Vijeće Višeg suda odbilo. I da protiv te odluke žalba nije dozvoljena.&nbsp;
Uostalom, nije izjavljena.&nbsp;
I sada.&nbsp;
Umjesto da sve žalbe koje su izjavljene na rješenje o produženju pritvora odbace kao bespredmetne, Apelacioni sud traži da prvostepeni sud iznova odluči po kojem će osnovu da produži pritvor. Koji je ukinut.&nbsp;
Eh, toga neprebola.&nbsp;
Aman, koleginice Pavličić.&nbsp;
Spašavajte.&nbsp;
Ovo je već linija gdje dignitet sudstva, znate zbog koga, ubrzano ide niz Moraču.
Ali, baš.&nbsp;
Ali, baš, baš.
Ovo je već mnogo.
I vi vidite da je mnogo.&nbsp;
P.S. Početak predaje ovolikom neznanju početak je prestanka čuđenju zbog njega.

Aman, gospođo Pavličić

Viši sud u Podgorici ostao je pri ranijem stavu da je nedozvoljen prijedlog Specijalnog državnog tužilaštva za produženje pritvora biznismenu Ranku Uboviću, potvrdila je Televiziji E &nbsp;savjetnica za medije Višeg suda .
Vukmirović je saopštila da je Veselinu Kovačeviću pritvor produžen za dva mjeseca, ali da je odbačen predlog SDT-a da mu se doda nova tačka pritvorskog osnova.
Advokat Zoran Piperović, branilac Ranka Ubovića, u izjavi za Televiziju E kazao je da su žalbe Tužilaštva i branilaca bile bespredmetne, jer je pritvor već pravosnažno ukinut.
– Pravno je sve jasno. Pritvor Uboviću i Vladanu Ivanoviću je ukinut, što znači da ne postoji pravni osnov za njegovo produženje – kazao je Piperović.
On je istakao da mu je neshvatljivo da se raspravlja o produženju pritvora koji je ukinut pravosnažnom odlukom Višeg suda.
– Što da se produži? Protiv koga da se produži? Ljudi su napolju 15–16 dana po odluci Višeg suda i sada raspravljamo, nakon 15 dana od ukidanja pritvora, da li ga treba produžiti. Molim vas. Suvislije bi bilo pitanje da li pravosnažno ukinut pritvor može ponovo da „vaskrsne“, nego da govorimo o njegovom produženju – naveo je Piperović.
Podsjećamo, Specijalno državno tužilaštvo žalilo se Apelacionom sudu na rješenje o ukidanju pritvora Uboviću i Ivanoviću. Piperović upozorava da je za pravni sistem opasno ukoliko sud ranga Apelacionog uvažava žalbe i vraća predmet Višem sudu sa instrukcijama da produži pritvor koji je već ukinut.
– Ta odluka je pravosnažna. Ako je žalba odbačena kao nedozvoljena, odnosno bespredmetna, onda ne postoji predmet. Bespredmetne su i žalbe branilaca i žalbe tužilaca, jer je pravna stvar već raspravljena. U realnom životu više ne postoji događaj koji implicira pritvorske osnove – kazao je Piperović.
On je otvorio i pitanje institucionalne odgovornosti.
– Da li će predsjednica Vrhovnog suda tražiti objašnjenje od predsjednice Apelacionog suda kako se može produžiti pritvor koji je ukinut? Posebno pritvor na čije je ukidanje izjavljena žalba, a zatim odbačena bez pravne pouke. Onda odjednom dobijemo odluku Apelacionog suda da se žalbe uvažavaju i određuje novi pritvorski osnov. To je prosto nemoguće – rekao je Piperović, dodajući da se, kako smatra, radi o „mrzovolji prema nekim ljudima“, bez jasnog objašnjenja.
Da su žalbe, kako tužilaštva tako i odbrane, bespredmetne jer se ne može produžiti nešto što je ukinuto, ranije je upozoravao i advokat Stefan Jovanović.
– Ne možete produžiti nešto što ne postoji. Ako je pritvor pravosnažno ukinut, jedino moguće i zakonito rješenje je da se sve žalbe odbace – i SDT-a i odbrane – jer se one odnose na produženje pritvora koji više ne postoji – kazao je Jovanović.
Protiv današnjeg rješenja Višeg suda, žalba Apelacionom sudu može se izjaviti u roku od tri dana.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 86.9038%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fjovanovic-i-pravo-i-obaveza-tuzilastva-da-kada-prestanu-razlozi-za-trajanje-trazi-ukidanje-pritvora-zalba-sdt-a-bespredmetna%3Famp%3D1&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Piperović: Žalbe bespredmetne, pritvor ukinut pravosnažnom odlukom suda

Četnički vojvoda Andrija Mandić koji je na čelu Skupštine Crne Gore se dugo pokušavao prikazati kao evropska verzija srpske politike u Crnoj Gori, ali vuk dlaku mijenja - a ćud nikada, pa ne čudi njegova najava promjene Ustava, što je potpuno neprihvatljivo i taj stav EU je vrlo jasan - rekao je gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata, na Televiziji E, hrvatski poslanik u Evropskom parlamentu Tomislav Sokol.
Prema njegovim riječima, potrebno je uložiti veliki napor i obezbijediti političku volju da proces eu integracija ide dalje i da se planiranom dinamikom zatvore preostala poglavlja.&nbsp;
- Činjenica jeste da je Crna Gora dobila prozor unutar koga se pružila šansa da uđe u Evropsku uniju u relativno kratkom razdoblju. Budimo realni, do početka rata u Ukrajini nije postojala prava politička volja unutar Evropske unije za bilo kakvo proširenje, međutim rat u Ukrajini je to promijenio, promijenio se kontekst i sada se svakako želi neki primjer uspješne priče i tu je područje jugoistočne Evrope je pogodno, jer postoji potencijal za takvo nešto. Na kraju krajeva područje istočne Evrope ne smije ostati neka crna rupa, nedefinisano područje gdje bi svoju silu mogle produkovati Kina, Rusija, Turska &nbsp;i ostale treće države. Ovaj proces se mora stabilizovati, pogotovu u kontekstu rata u Ukrajini i tu Crna Gora ima najbolju šansu, najdalje je odmakla, na geoplitičkom je bitnom području ona zatvara ulaz na Mediteran, članica je NATO-a i svakako je Evropskoj uniji interes i postoji dobra volja da se Crna Gora primi što prije u Evropsku uniju i da se na neki način taj prostor geopolitički zaokruži - rekao je Sokol.
Smatra da se ulazak Crne Gore neće previše odraziti na pregrupisanje snaga unutar EU, jer je mala država sa malim BDP-om, u smislu broja zastupnika u Evropskom parlamentu, glasanja u Vijeću ministara ili evropskom budžetu.&nbsp;
- To su svi oni činioci koji govore u prilog crnogorskom ulasku u EU i zašto sa evropske strane postoji velika želja da se to ipak i realizuje. S druge strane problem je destabilizirajuće i destruktivno djelovanje Srbije. Jedno je formalno ispunjavati uslove i donositi zakone, stavljati kvačice i zatvarati poglavlja, a drugo je stvarno sprovesti suštinsku transformaciju u društvu, tu realno teško možete govoriti o transformaciji kad imamo direktan uticaj iz Srbije, gdje imamo Srpsku pravoslavnu crkvu sa svom destruktivnom ulogom i imamo stranke unutar same vladajuće većine koje dovode u pitanje dugoročno sam crnogorski identitet i to su sigurno najveći izazovi. Siguran sam da Srbija koja ne želi da Crna Gora uđe u Evropsku uniju prije nje i da će učiniti sve da kroz razne provokacije pokuša taj proces što više destabilizovati i usporiti - istakao je Sokol.&nbsp;
Sokol podsjeća da, iako su se pojavile špekulacije o mogućem uticaju Hrvatske na prethodno blokiranje poglavlja 11 i 13 od strane Francuske, Hrvatska zapravo nije imala nikakve veze s tim privremenim blokadama.
- Ako je neko tu mogao uticati prije bih gledao prema istoku nego prema zapadu ko bi mogao imati koristi od blokiranja poglavlja i usporavanja cijelog crnogorskog procesa pristupanja. Drago mi je da se to razriješilo, drago mi je da Crna Gora ide dalje, a zatvaranje nekoliko poglavlja je sigurno veliki uspjeh i dobar temelj za sljedeću godinu koja bi trebala biti ključna, a, kao što sam i rekao, destabilizirajući uticaj Srbije ostaje problem. Oni koji unutar vladajuće većine zapravo tvrde da gledaju prema zapadu, a gledaju prema Beogradu i Moskvi SU takođe problem, a naravno da ostaje pitanje rješavanja problema sa Hrvatskom, tema koje nijesu riješene, pogotovu odštete logorašima iz Domovinskog rata - naglasio je Sokol.
Komentarišući najavu predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića o promjeni Ustava i statusa srpskog jezika, Sokol kaže da vuk dlaku mijenja ali ćud nikada, iako se, kako kaže, četnički vojvoda pokušavao prikazati kao proevropska verzija srpske politike u Crnoj Gori.&nbsp;
Poručuje da koliko god se trudili da glume evropejce zna se ko su i sa kim europarlamentarci imaju posla i potpuno je, kako ističe, jasno da takvi ljudi i takve političke opcije ne mogu da budu na tako visokim pozicijama.
- Kneževića su puštali i Demokrate u prvi plan da budu na braniku velikosrpstva, ali čini se da je Mandić sad ušao u fazu gdje i on mora pokazati da i dalje ostaje na onim istim velikosrpskim linijama, koje su dovele do ratova devedesetih kojima smo svjedočili. To me ne čudi previše, njihovi planovi se nijesu nikad promijenili, planovi velikosrpskih političara, zajedno sa SPC-om i Vučićem koji su su cijelo vrijeme na istim pozicijama sa kojih žele uništiti i potpuno eliminisati crnogorski identitet, nezavisnost, u smislu jezika, u smislu crkve, kulturnih institucija, u smislu samog izjašnjavanja ljudi kao Crnogoraca. Njihov je cilj da Crnu Goru u smislu samostalnosti, suverenosti potpuno negiraju i da ona de facto postane jedna srpska pokrajina, da bude u odnosu sa Srbijom kao Bjelorusija sa Rusijom - naglasio je Sokol.
Komentarišući jučerašnji incident kada su iscrtani grafiti na ambasadi BiH u Podgorici, hrvatski zastupnik kaže da veličanje ratnih zločina i zločinaca za velikosrbe nije nikakva novost.&nbsp;
- Temeljni postulati te politike se nijesu promijenili, oni su šovinistički, oni su ekstremno nacionalistički, oni su utemeljeni u svetosavlju i velikosrpstvu koje se može svesti na onu rečenicu "Srbi svi svuda”, odnosno gdje jedan Srbin tu je Srbija, i njihova se politika neće promijeniti, a ja se nadam da će sami Crnogorci dominantno shvatiti s kim imaju posla i da će prestati vjerovati takvim ljudima kada glume zapadnjake i pokazuju drugo lice od onoga što oni zbilja jesu - rekao je Sokol.
Vjeruje i da će se nastaviti bilateralni pregovori Crne Gore i Hrvatske u vezi otvorenih pitanja, za koje se zastupnik nada da će se iznaći rješenja, poput pitanja odštete ratnim zatvorenicima i žrtvama.&nbsp;
- Pitanje odštete logorašima i ratnim žrtvama je bilo u visokoj fazi rješenja i sada se samo čeka onaj finalni dio za koji se ja nadam da će se što prije realizovati. Ono što bih ja svakako istakao i što svakako kažem je to da Hrvatska prijatelj Crne Gore, Hrvatska želi Crnu Goru u Evropskoj uniji, na kraju krajeva nama je to u interesu jer mi ne želimo imati nekakvu srpsku ili rusku guberniju na našim granicama sa izlazom na Jadran. Mi želimo Crnu Goru u Evropskoj uniji, ali Crnu Goru samostalnu, prozapadnu, proevropsku, suverenu i u punom smislu samostalnu u odnosu kako &nbsp;na bilo koga drugoga, tako i na Srbiju - zaključio je Sokol.

Sokol o Mandićevoj najavi promjene Ustava: Koliko god se trudili da glume evropejce, znamo o kome je riječ i s kim imamo posla - takvi ne mogu biti na visokim pozicijama