Andrijašević: Važni su realni ciljevi i naši dobri životni izbori
Krizu srednjih godina karakteriše neka vrsta nezadovoljstva i dosade, a može biti i anksioznost, depresija i sve što može da utiče na osobu i njeno okruženje - kazala je u emisiji "Srećan dan", na Televiziji E, psihološkinja Biljana Andrijašević.
Kriza srednjih godina, kao i bilo koja kriza u životnoj dobi, objašnjava Andrijašević, jeste neki razvojni period,i, dodaje ona, to je kada se čovjek suoči sa svojom svrhom, kada su srednje godine u pitanju, i, kako kaže, smislom postojanja i svega šta je uradio.
- Ne postoji klasifikacija gdje bi se dijagnostički smjestila kriza srednjih godina, više je to na nivou priče, da smo je prepoznali kao krizu, kao problematika i dijagnostika nije prepoznata, što ne znači da se dosta ljudi ne bori sa njom. Da bi rekli da je neko u krizi srednjih godina, onda moraju da budu duži periodi nekog ponašanja koje je atipično do tog perioda - rekla je Andrijašević.
Krizu srednjih godina karakteriše neka vrsta nezadovoljstva i dosade, objašnjava Andrijašević, može biti i anksioznost, depresija, dodaje ona, sve što može da utiče na osobu i, kako kaže, na njeno okruženje.
- Vi kad vidite neku promjenu, koja dosta dugo traje, ako ste bili neko ko je veseo, volio da se druži, bio okružen sa različitim ljudima, onda u jednom periodu počnete da se povlačite u sebe, izbjegavate druženje i razmišljanje o tome da li je dobro to što smo da sada postigli. To je neka faza preispitivanja sebe i svega onoga nečega što smo do tog momenta ostvarili - istakla je Andrijašević.
Razlika između muškaraca i žena, objašnjava Andrijašević, u tom kriznom periodu je način, ističe ona, na koji žena posmatra sebe kroz rodnu ulogu, ili, kako kaže, kulturu koja joj je nametnuta.
- Žena je ta koja je majka, domaćica, poslovna žena i sve to nešto što jednu ženu čini. Dođe, možda, period taj kad završite te neke uloge koje imate, na primjer, ukoliko ste majka djeca idu. Ako kažemo da kriza nastaje od trideset pete, pa se pomjera do šezdeset pete godine, kako se mijenja naš životni vijek i kako mi dolazimo u neke godine, pa malo pomjeramo tu krizu. Ono što želim da kažem da suština nijesu godine, i ne trebaju ljudi da razmišljaju kako već od 35 godina ulaze u krizu srednjih godina, jer po nekoj statistici od 10 do 20 posto ljudi uđe u krizu srednjih godina. Ne mora da znači da ćemo svi proći kroz tu fazu. Imate ljude koji su zadovoljni svojim životom, i svim postignutim i ne ulaze tako lako u ta preispitivanja i nezadovoljstva…Ukoliko su žene ostvarene u ulogama koje su same sebi izabrale, jer mi često imamo u našem okruženju priču da ti ulaziš u 30 kako se nijesi udala, kako nemaš porodicu, kako nemaš neki posao i sve to može da bude uslov da neko uđe i da se zapita - naglasila je Andrijašević.
Kriza se može manifestovati i potpuno suprotnim ponašanjem, kaže Andrijašević, a to je potreba za druženjem, provodom, i kako kaže, ljepšim izgledom.
Muškarac bi trebalo da bude oličenje stabilnosti i snage, objašnjava Andrijašević, i u tim kriznim godinama se obično preispituje da li je dovoljno postigao, dodaje ona, u fizičkom i poslovnom smislu.
- Dobijamo taj momenat, i žene i muškarci, kad neko iz okruženja nije više sa nama. Javlja se taj momenat smrtnosti. To nekad može da bude okidači za jedno i za drugo, zato što u tom momentu postajete svjesni možda sam ja tu negdje na sredini, možda me brzo neće biti - istakla je Andrijašević.
Često se u terapijskom radu susretala sa osobama, prisjeća se Andrijašević, o kojima su ljudi govorili da im ništa ne fali, da sve imaju, a u suštini, ističe ona, ta osoba bi bila nezadovoljnija, kako navodi, nego ikad u svom životu.
- Nekad radite stvari koje su nametnute, zato što živite u sredini gdje se to očekuje od vas, i teško je to breme iz perspektive čovjeka koji to osjeća u tom momentu. Svaki čovjek za sebe shvata svoj život, i poenta je kad neko stvarno osjeća da bi, da ima mogućnost ispočetka, živio život na isti način. Kad neko stvarno to osjeća, taj čovjek neće doći u krizu, jer je bio u svemu tome što je živio… Važni su realni ciljevi i dobri životni izbori, koji su naši izbori, a ne izbori naše okoline, naših roditelja, što je često slučaj - zaključila je Andrijašević.