U Limbu
Sara Vuković je novinarka, pjesnikinja i slikarka. Rođena je 14. juna 1995. godine u Podgorici. Odrasla je u Budvi, gdje je završila osnovnu i srednju školu.
Kao novinarka, Sara je radila na RTV Budva, gdje je, pored ostalog, bila autorka i voditeljka emisije “Imam nešto da ti kažem”, u kojoj je predstavljala zanimljive ličnosti, mlade neafirmisane umjetnike, ali i one već afirmisane. Sada je dio jutarnje redakcije emisije “Budilnik” na TV E.
Na književnu scenu je stupila ilustrovanom zbirkom poezije “Atelje”, a trenutno radi na drugoj zbirci, kao i na romanu. Njena poezija kombinuje introspektivne motive sa slikama svakodnevnog života, istražujući teme identiteta, emocija i prolaznosti.
Pored pisanja, aktivno se bavi slikarstvom i do sada je imala nekoliko samostalnih izložbi. Njeni radovi su rađeni u akvarelu, akrilnim bojama i uljem na platnu i papiru.
Takođe, ističe da joj pas Beśo (Bella) donosi svakodnevnu radost i smirenost i mišljenja je da su životinje veoma važne za razvoj empatije kod djece.
Vječito traga za novim načinima kreativnog izražavanja, ne pristajući na granice između novinarstva, književnosti i slikarstva. Ipak, često joj nedostaje vremena da se potpuno posveti umjetnosti na način na koji bi željela.
Za to, kako kaže, krivi kapitalizam – sistem koji ne ostavlja dovoljno prostora za stvaralačku slobodu, već tjera pojedinca da balansira između strasti i obaveza svakodnevice.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
– Skupljanje životinja i bezuslovna ljubav prema svijetu.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
– Mogu da kažem „Ne“.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
– Pjevanje, sviranje klavira i gitare.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
– Brzo praštam i nemam disciplinu.
Šta najviše cijenite kod drugih?
– Racionalnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
– „U Limbu“, a voljela bih da me glumi, kada bi to bilo moguće, Nebojša Glogovac.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
– Tako je kako je, brate.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
– Torta od jagoda koju majka pravi za svaki moj rođendan – komplikovana za pravljenje, izdašna, veoma ukusna, i uvijek se odvoji jedno parče da ostane u zamrzivaču.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
– Da ispunim sve želje svojim roditeljima i braći.
Sa kojom biste se ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, zamijenili na jedan dan?
– Nije tijesno ni u svojoj koži da ostanem.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
– Ako ne pripremam emisiju za ponedjeljak, šetam svog psa Beśa i pijem kafu sa dragim.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
– “Etida”, Korni grupa.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
– Film “Speak No Evil”, Christian Tafdrup.
Gdje biste voljeli da otputujete?
– Na Galapagos.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
– Električni trotinet.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
– Nekad ne smijem ni sebi reći određene stvari, jer bih tako izbjegla potiskivanje koje praktikujem. Sve ostalo, majci.
Čemu se uvijek obradujete?
– Svom psu, biljkama/cvijeću, kafi sa benzinske pumpe u 4 ujutru, novcu i cigaretama.
Da li za nečim žalite?
– Što nisam nastavila muzičko obrazovanje. Mislila sam da će mi mladost izmaći ako se tome posvetim, a zapravo je trošim žaleći za muzičkom školom. Sviram i sada, ali bez discipline i znanja, sve je improvizacija.
Bez čega ne možete?
– Bez psa Beśa.
Za što ste se posljednji put izvinili?
– Naglo sam zakočila i rekla: „Izvini, ali tako je kako je.“
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
– Radost osobama koje volim, da moj pas živi koliko i ja i da mi ne fali para.
Što je najteže što ste do sada uradili?
– Pomirila sam se s tim da je svijet zaspao.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
– Završila bih roman i drugu zbirku poezije, objavila ih i zamolila svoje da me ne oplakuju. Neka se pomire s tim prvog dana.
Kako biste voljeli da umrete?
– U snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
– Ne bi ga bilo. Želim da budem kremirana.