Autentičnost uvijek podrazumijeva snagu, ali i ranjivost

Autentičan uvijek znači biti snažan, ali ne znači ne biti ranjiv. Pripadanje ne iziskuje odricanje od autentičnosti, već upravo suprotno, ali teško je od ljudi tražiti da budu autentični tamo gdje im je elementarna bezbjednost ugrožena.

To je poruka sa panel diskusije „Briga kao politička praksa: šta znači (biti) zajedno?“ u okviru trećeg izdanja festivala „Biza“, jedinstvene kulturno-aktivističke manifestacije posvećene afirmaciji LBTQ žena, koji organizuje Udruženje LBTQ žena “Stana”, u partnerstvu sa NVO Juventas, a uz podršku i saradnju sa NVO Art Atak.

Psihološkinja i psihoterapeutkinja, Ida Marković, smatra da je briga stalno važna i da je sasvim u redu brinuti, ali to ne mora da znači da smo anksiozni, depresivni.

- Ličnost možemo podržati tako što ćemo binuti o sebi. Ali ljudi, često, ne prepoznaju šta su njihove potrebe. Miješaju sopstvene potrebe sa onim što su nametnuti standardi. Ljudi osjećaju potrebu da budu srećni, a ne znaju kako da budu srećni, jer im standard i kontekst nameću da su srećni samo ako su na taj i taj način srećni. Važno je da prepoznamo prvo naše potrebe, kako ih zadovoljavamo i šta nas u tome sprječava - objasnila je Marković.

Smatra da mora da postoji svjesnost, ali ne “samo mene i mojih potreba, već i konteksta u kojem živim i koji na određeni način determiniše moje bivanje”, rekla je Marković.

STRAH OD BLISKOSTI

Prema njenim riječima jedan od dominantnih strahova kod svih je strah od bliskosti i što poslije bliskosti.

- Biti blizak znači biti ogoljen, biti odgovoran i preuzeti odgovornost za ono kakav će biti susret sa drugim, kako će da nas vidi, a da mi u odnosu na to budemo spremni da budemo, možda, nedovoljni, devalvirani i da taj neko, možda ode - rekla je Marković.

Ukazala je da biti autentičan uvijek znači biti snažan, ali ne znači ne biti ranjiv.

- Svi smo ranjivi i svako ko je spreman da bude odgovoran, spreman je da bude ranjiv i spreman da bude snažan - kazala je Marković.

Sloboda je, dodaje ona, najveća ljudska vrijednost - ali i da ona ne ide bez odgovornosti.

- A odgovornost je svjesnost i tek tada imate moć. Kad smo u poziciji moći, mi smo u poziciji svjesnosti i odgovornosti - riječi su Marković.

ČIN OTPORA U OPRESIVNOM SISTEMU

Psihijatrica u Kliničkom centru Crne Gore, Tea Dakić, ocijenila je da je činjenica da je nekome stalo i da jako brine, zapravo čin otpora u opresivnom sistemu.

- Ako mislimo da brinemo jedni o drugima, to ne smije da bude dužnost sa visine. To mora da bude horizontalni odnos u kome sam ja isto kao i ti, mogu da razumijem momenat i oslobodim prostor za brigu, za to- stalo mi je jako, posebno za marginalizovane, posebno za neprepoznate i da je to momenat kako politički radimo u sistemu brige. Moja privilegovana pozicija može nekome da napravi bolju startnu poziciju - kazala je Dakić.

Kao problem vidi to što ljudi ne znaju šta im pripada.

- Vrlo sam svjesna svojih privilegija u životnoj i profesionalnoj poziciji. I trudim se da taj dio probam da podijelim sa drugima, da to zasija dalje, da neko zna da ima zaštitu u tom sistemu - kazala je Dakić.

Ono što se nekad zanemari, a jako je važno je da i onima koji brinu treba briga.

- Svaka hrabrost podrazumijeva svjesnot o ranjivosti, o riziku, o mogučnosti gubitka, povrede i uprkos tome istrajavanje. Bez ranjivosti nema hrabrosti. Briga, takođe, znači svjesnost o sopstvenoj ranjivosti, o ranjivosti drugog. To je velika svjesnost da možeš biti više povrijeđen ako ti je stalo, možeš da izgubiš ako ti je stalo, ali to su i jedini načini da dobiješ - rekla je Dakić.

Prema njenim riječima, pripadanje ne iziskuje odricanje od autentičnosti, već apsolutnu autentičnost.

- Ali ne možemo da tražimo od ljudi da budu autentični tamo gdje im je elementarna bezbjednost ugrožena. To je nepošteno tražiti i nepošteno je pomisliti da neko treba da bude autentičan kad zna da može da bude prebijen, ucijenjen. Ipak, što više vidimo autentičnih ljudi, onih koji se suprotstavljaju normama tako i mi učimo. Ali pitanje je i šta mi hoćemo. Hoćemo li da se uklopimo ili hoćemo da budemo svoji? Biraćemo razne stvari u životu, ali je bitno da to bude odluka iza koje možemo da stanemo - smatra Dakić.

RANJIVOST BEZ OBZIRA NA POZICIJE

Psihološkinja i psihoterapeutkinja Itana Kovačević, poručila je da su ljudska bića ranjiva bez obzira na koji način radili i iz koje pozicije dolazili.

- Kada bi svi shvatili svoju ranjivost, to bi bilo jako značajno. Potrebno je da se mijenja svijest, što je jako teško. Kada bi svi shvatili ranjivost kao dio našeg ličnog iskustva i mogućnosti da to podijelimo, niko ne bi bio ranjiviji od drugoga. U odnosima ne otvaramo pitanje odgovornosti i praštanja u polju brige, što je jako važno. Odgovornost je da prihvatam svoje greške, da sam ranjiva, da griješim i razmišljam o tome šta mogu drugačije. Važno je i da praštamo i ne ostanemo zarobljeni u poziciji nepravde. To je jako težak proces - rekla je Kovačević.

Stoga je jako bitno sa drugima napraviti odnos razumijevanja, jer se, kako je dodala, tako stvaraju sigurni prostori.

- Ali je bitno da budemo otvoreni i za druge prostore. Važno mi je da promišljate o tome šta za vas znači briga i kako vi brinete o drugima - rekla je Kovačević.

Ustvrdila je da jedino što mijenja ljude, poboljšava život i daje im sigurnost odnos.

- Postoje tehnike koje su korisne, ali jedino što zaista donosi promjenu je odnos. Ja ne mogu zadovoljiti svoje potrebe bez drugih ljudi, bez emocije, bez odnosa. Hrabrost je da se ljudi otvore, da priznaju da imaju problem, da im je potrebna pomoć i podrška. Hrabrost je da možemo da govorimo o svojim ranjivostima, a to se uči. Ako hoćemo da se razvijamo moramo da promišljamo o sebi. Nikad nećemo znati sve naše potrebe i u svakom trenutku ih prepoznati i nikad nećemo biti savršeni, ali možemo da se povežemo na različite načine - sigurna je Kovačević.

Smatra da je jedina normalnost kada damo sebi slobodu da promijenimo svoj stav.

Festival se realizuje kao dio projekta "BIZA: umjetničko-aktivistički festival LezBiTransKvir žena", uz finansijsku podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava Crne Gore, a dodatnu podršku pruža i Globalni fond za žene.