U Baru održan simpozijum o masakru iz 1945: Poziv na istinu i pravdu

Međunarodni naučni simpozijum u Baru „Masakr u Baru 1945. -  Skrivena istina“ ukazao je na potrebu sistematskog i institucionalnog rasvjetljavanja masakra iz 1945. godine kroz naučna istraživanja, pristup arhivama i međunarodnu saradnju. Poruka učesnika je da suočavanje sa prošlošću, utvrđivanje istine i dostojanstveno sjećanje na žrtve nijesu samo istorijska, već i moralna i društvena obaveza, ključna za izgradnju povjerenja, pravde i stabilne budućnosti.

U suorganizaciji dva nacionalna vijeća - Albanskog nacionalnog savjeta i Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori, u saradnji sa Institutom za istorijske studije „Lumo Skendo“ Tirana, Institutom za kulturno i duhovno nasljeđe Sjeverne Makedonije i Koordinacionim savjetom udruženja porodica nestalih osoba sa Kosova, povodom godišnjice obilježavanja tragičnog  pogrona više stotina kosovskih građana, koji se desio 1945. godine u Baru, organizovan je Međunarodni naučni simpozijum „Masakr u Baru 1945. -  Skrivena istina“. 

Suljo Mustafić, predsjednik Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori istakao je da je cilj simpozijuma da doprinose utvrđivanju činjenica sa objektivne istorijske distance i na dokumentovan i naučno utemeljen način.

- Krajem marta i početkom aprila 1945. godine ovdje se nalazila skupina od više stotina nenaoružanih mladića, regruta sa Kosova iz više tamošnjih gradova. Većina ih je bila albanske i jedan broj bošnjačke i drugih nacionalnosti. Prisilno su mobilisani i dovedeni da bi išli u dalje operacije oslobađanja nekih područja na kojima su se još vodile oružane borbe. Iscrpljeni, gladni i prilično maltretirani smješteni su u prostoru nekadašnjeg Monopola duvana na Pristanu. Nakon jednog incidenta u kojem je prema nekim izvorima ubijen jedan od stražara, počelo je njihovo neselektivno strijeljanje nakon što su oni probili ogradu i počeli bježati. Na opšti poziv vojske i vlasti da se krene u lov na ljude pridružili su se, nažalost, i neki građani. Po čitavom gradu, kao i okolnim brdima, dva ili tri dana bez suđenja strijeljani su nenaoružani i goloruki mladići. Najveći broj ubijenih pokopan je na nepoznatim lokacijama te njihovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni. Mali broj je preživio, treba naglasiti, najviše zahvaljujući dobroti i ljudskosti nekih mještana, čiji su potomci i danas ovdje sa nama na ovom skupu, koji su ih danima sakrivali, uprkos zabrani, rizikujući svoj život. Ti ljudi, gorostasi, primjeri su humanosti, jer su sačuvali obraz i spasili čast čitavom Baru. Vječno im hvala na tome - naveo je Mustafić. 

Mustafić je poručio da je utvrđivanje naučne istine u ovom događaju dug ne samo prema žrtvama i njihovim porodicama, već i prema državi u čijem su sistemu ti ljudi formalno bili mobilisani. 

- Upravo zato vjerujem da ovo pitanje po svojoj prirodi prevazilazi okvire pojedinih inicijativa i zahtjeva pristup institucija. Ovdje se ne radi o neidentifikovanim civilima van sistema, već o mobilisanim pripadnicima tadašnje Jugoslovenske vojske. To znači da je država morala imati evidenciju ko je mobilisan, kuda je upućen i šta se sa njim dešavalo. Smatramo da postoji realna mogućnost da se ovo pitanje pokrene na nivou državnih organa i dobije jasan zvaničan okvir kroz formiranje kredibilnih komisija. Potrebno je da ovo pitanje dobije jasan mandat države, kako ne bi ostao u domenu procjena, interpretacija i međusobno suprotstavljenih narativa. Treba uraditi dodatna istraživanja, pristupiti arhivama u kojima se nalaze precizniji podaci, jer dok god imamo procjene mi ne govorimo o istoriji, već o predanjima - kazao je Mustafić. 

Mustafić je ovom prilikom ukazao da grad Bar treba posmatrati kao mjesto tragičnog događaja, a ne kao njegov uzrok.

- Uloga lokalnog stanovništva bila je ograničena, a postoji svjedočenje o ljudima koji su u tim okolnostima pokazali humanost i spremnost da pomognu. Činjenica je da se ovaj zločin desio u Baru, ali se ne može govoriti o barskom zločinu. Ove goloruke i nemoćne mladiće pobile su partizanske jedinice i formacije koje su samo bile smještene u Baru, i istina da je u toj krvožednoj stihiji bilo i Barana, ali i pojedinačnih slučajeva, čija se imena uglavnom znaju. Bar je grad istinskog i istorijskog multietničkog sklada, tako je bilo i siguran sam tako će i biti. Upravo zbog toga treba osvijetliti ovu tamnu i sramnu stranicu kako nas ne bi i dalje opterećivala - naveo je predsjednik Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori. 

Faik Nika, predsjednik Nacionalnog vijeća Albanaca u Crnoj Gori istakao je da je simpozijum između ostalog organizovan kako bi se ispoštovao duh žrtava na dostojanstven način i kako bi se poštovalo međunarodno pravo. 

- Cilj je da preko naučnih fakata objelodanimo istorijske činjenice. Samo objelodanjivanje istine, prihvatanje odgovornosti i traženje oprosta može dovesti do toga da jedni druge pogledamo u oči i da tako zajednički doprinesemo da Crna Gora uđe u Evropsku uniju - istakao je Nika. 

Bojan Božović, ministar pravde u svojoj poruci je ukazao na važnost suočavanja sa prošlošću i preuzimanja odgovornosti za zločine koji su se desili na teritoriji Crne Gore. 

- Nijedno društvo ne može graditi stabilnu i pravednu budućnost ako nije spremno da se odgovorno i otvoreno suoči sa svojom prošlošću. Vladavina prava podrazumijeva da svaka žrtva zaslužuje istinu, a svaka nepravda zaslužuje da bude prepoznata i imenovana. Istina nije sredstvo podjela, ona je preduslov povjerenja. Pravo na istinu i pravo porodice da znaju sudbinu svojih najbližih predstavljaju univerzalne vrijednosti priznate u međunarodnom pravu. Naša obaveza kao institucija je da podržimo istraživanja, očuvanja dokumentacije i otvoren dijalog kako bi se istorijske činjenice sagledale na temelju dokaza i naučne metodologije. Važno je da njegujemo kulturu sjećanja koja ne produbljuje podjele, već afirmiše dostojanstvo svake žrtve i univerzalnost ljudskih prava - navodi Božović u svojoj poruci. 

Mirsad Nurković, potpredsjednik Skupštine Crne Gore ukazao je na značaj današnjeg skupa.

- Vrijednost ovog skupa nije samo akademska, već duboko ljudska, moralna i civilizacijska. Snaga ozbiljnih i odgovornih društava ne ogleda se u prećutkivanju bolnih istorijskih epizoda, već u spremnosti da se sa njima suoče dostojanstveno, hrabro i na temelju činjenica. Posebno želim istaći važnost uloge nacionalnih vijeća, Nacionalnog savjeta Albanaca i Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori, koji su kao organizatori ovog simpozijuma pokazali visok stepen odgovornosti prema kulturi sjećanja, međunacionalnom povjerenju i njegovanju istine kao univerzalne vrijednosti. Njihova zajednička inicijativa šalje snažnu poruku da su dijalog, istorijska odgovornost i međusobno poštovanje najčvršći temelji stabilnog i demokratskog društva. Kada institucije manje brojnih naroda na ovako ozbiljan način, i prije svega akademski temeljen, otvaraju pitanja iz prošlosti, one ne doprinose samo očuvanju identitetskog pamćenja svojih zajednica, već i ukupnoj demokratskoj zrelosti države. Upravo u tome vidim posebnu vrijednost ovog skupa u sposobnosti da se kroz nauku i institucionalni okvir gradi kultura povjerenja i zajedničke odgovornosti prema istoriji i prema istini. Danas se ovdje ne bavimo prošlošću radi prošlosti same, bavimo se njome zbog budućnosti. Jer nijedno društvo ne može graditi trajni mir, stabilnost i međusobno povjerenje, ukoliko nema snage da otvori i ona pitanja koja su dugo bila prisutna. Istina, ma koliko bila zahtjevna, nikada nije prijetnja društvu. Naprotiv, ona je preduslov njegovog moralnog ozdravljenja - naveo je Nurković.

Nikola Camaj, potpredsjednik Skupštine Crne Gore u svojoj poruci je istakao posvećenost rasvjetljavanju istine po pitanju masakra iz 1945.

- Po ovom pitanju ću se angažovati i kao poslanik u Parlamentu Crne Gore. Očekujemo da ćemo preko najavljenog akta u Skupštini tretirati ovaj događaj na valjan način - naveo je Camaj.

Ariana Zherka-Hoxha, ambasadorka Republike Kosovo u Crnoj Gori napomenula je da je posebna odgovornost otvoriti jedno od najbolnijih i najmanje rasvijetljenih poglavlja istorije.

- Barski masakr iz 1945. godine je tragedija biblijskih razmjera, a ostala je u tišini ili samo kao djelimično otvorena rana u našoj kolektivnom sjećanju. Veliki broj Kosovara - najviše Albanaca ali i Bošnjaka izgubili su život i ne postoji mjesto ili ploča sjećanja. Decenijama je nedostajala transparentnost i institucionalna pažnja što je otežalo još više kolektivno sjećanje. Zbog tog razloga ovaj simpozijom ima poseban značaj - istakla je Zherka-Hoxha. 

Ruzhdi Keçi, predsjednik Udruženja Tirane „Čast nacije“ ukazao je na važnost postojanja međudržavne saradnje po ovom pitanju. 

Labinot Bala, predstavnik Koordinacionog vijeća Udruženja porodica nestalih osoba Kosova napomenuo je da masakr u Baru ostaje jedna od najtežih rana u našoj kolektivnoj istoriji. 

- Taj događaj nije samo bolno sjećanje na prošlost, već je neprestani poziv na pravdu, istinu i ljudsko dostojanstvo. Sjećanje na žrtve u Baru obvezuje nas da ne zaboravimo, ali i da promislimo o budućnosti koju želimo da gradimo kao društvo i kao region. Obilježavanjem ove godišnjice mi se povezujemo sa realnošću mnogih porodica na Kosovu koje i dalje žive sa bolom zbog nestanka svojih najmilijih kako iz prošlosti, tako i iz novije istorije. Oko 1.500 osoba sa Kosova se i dalje smatra nestalima. To nisu samo brojke, već ljudski životi. Pitanje nestalih lica ostaje otvorena rana, humani izazov i zajednička obaveza svih nas - saopštio je Bala. 

Besnik Emini, direktor Instituta za duhovno i kulturno nasljeđe Albanaca u Sjevernoj Makedoniji kazao je da se na simpozijumu ne prisjećaju samo mladih ljudi koji su izguli život u barskom masakru, već doprinose naučnom osvjetljavanju istine kako bi oni dobili mjesto u istoriji koje im pripada. 

- Ni istorijske knjige ni školski udžbenici ne pominju dovoljno ove tragedije, a ponajmanje žrtve - istakao je Emini.

Behadin Rexhepi kao inicijator organizacije simpozijuma kazao je da osjeća odgovornost da se pitanje barskog masakra tretira na ozbiljan način, sa naučnim argumentima i poštovanjem. 

- Cilj je da istorijski dokumentujemo i očuvamo pomen na ovaj događaj za naredne generacije. Sa ovog mjesta gdje se tragedija desila tražimo da se postavi komemorativna ploča za žrtve ovog masakra kako bi se ukazalo na pijetet i mogućnost da se žrtvama oda počast. Tražimo istinu i sjećanja koja će liječiti, a neće dijeliti - poručio je Rexhepi.  

Nakon uvodnih obraćanja uslijedile su dvije sesije tokom kojih su naučnici iz Crne Gore i regiona predstavili svoje referate. 

Uran Butka, direktor Instituta za istorijske studije „Lumo Skëndo" predstavio je uvodni referat: „Masakr u Baru, mart-april 1945", Parim Kosova prezentovao je svoj rad „Prizren kao centar okupljanja, zlostavljanja i upućivanja mobilisanih prema Baru",
Qerim Lita  predstavio je referat „Masakr u Baru i jugoslovenski tajni izvori",
Çelo Hoxha govorio je o masakru u Baru u kontekstu međunarodnog ratnog prava,Haxhi Ademi ukazao je na posljedice barskog masakra na politički i društveni razvoj
Albanaca na Kosovu, Aleksandar-Saša Zeković prezentovao je rad „Masakr u Baru: demokratizacija sjećanja i memorijalizacija zločina", Ismet Kallaba ponudio je odgovor na pitanje kako su Skadar i Ulcinj sa okolinom doživjeli Masakr u Baru, Mustafa Balje predstavio je referat „Masakr u Baru u sjećanjima učesnika", Slavko Petrović zaključio je prvu sesiju referatom „Dobri ljudi u lošim vremenima". 

U sklopu druge sesije Besnik Emini napravio je osvrt na Masakr u Baru i sudbinu trećeg ešalona Albanaca iz Sjeverne Makedonije, Velija Murić govorio je o istorijskom kontekstu, političkoj pozadini, vojnim aspektima i pravnoj odgovornosti povezanoj sa Masakrom u Baru. Lulëzim Brahja predstavio je rad „Masakr u Baru kao kršenje međunarodnih ljudskih prava", Radomir Petrić i Suljo Mustafić su prezentovali referat "Topografija zločina i njegovo nasljeđe", dok je Rafit Kurtisi predstavio rad „Masakr u Baru - skrivena porodična istorija". 

Nakon simpozijuma, upriličen je obilazak zgrade Monopola duvana, polaganje cvijeća i odavanje pošte tragično stradalima.