CGO: Bukovica – tri decenije bez pravde za žrtve etničkog čišćenja

Centar za građansko obrazovanje (CGO) povodom godišnjice zločina u Bukovici podsjetio je na stradanja stanovništva tog pljevaljskog područja, ističući da za počinjene zločine do danas niko nije pravosnažno odgovarao, što ostavlja trajni osjećaj nepravde i ukazuje na institucionalni neuspjeh u zaštiti žrtava.

Bukovica, seosko područje u opštini Pljevlja, do početka devedesetih bila je pretežno naseljena Bošnjacima i Muslimanima. U periodu od 1992. do 1995. godine, prema dostupnim i dokumentovanim podacima, sprovedeno je etničko čišćenje: raseljena su 24 sela, oko 90 porodica sa približno 270 članova je protjerano ili izbjeglo, ubijeno je šest civila, dvije osobe su izvršile samoubistvo usljed torture i zlostavljanja, 11 osoba je oteto i odvedeno u zatvor u Čajniču, dok je blizu 70 civila bilo izloženo fizičkoj torturi, uključujući teška zlostavljanja i silovanja. Zapaljeno je najmanje osam kuća i džamija u selu Planjsko, a brojna domaćinstva su opljačkana i uništavana.

Jedini slučaj koji je procesuiran — ubistvo Džafera Đoga — kvalifikovan je kao ubistvo iz niskih pobuda i nacionalne mržnje, a ne kao ratni zločin. Osuđeni Majoš Vrećo je kasnije amnestiran, dok je saučesnik Dragomir Krvavac oslobođen zbog neuračunljivosti.

CGO podsjeća da je zahtjev za pokretanje istrage podnesen tek krajem 2007. godine, a optužnica za zločin protiv čovječnosti podignuta je 2010. protiv sedam lica — pet pripadnika rezervnog sastava Vojske Jugoslavije i dva pripadnika rezervnog sastava Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore. Kao zvanično obrazloženje njihovog prisustva navodilo se čuvanje granice i potraga za skrivenim oružjem.

Nakon višegodišnjeg postupka svi optuženi su pravosnažno oslobođeni, dok pitanje komandne odgovornosti i eventualnih nalogodavaca nikada nije bilo predmet istrage. Država je 2008. godine potpisivanjem sudske nagodbe i isplatom oko pet miliona eura odštete za 247 žrtava i članova njihovih porodica implicitno priznala odgovornost, ali je ona, kako navode iz CGO-a, praktično svedena na finansijsku ravan.

Iako je pokrenut projekat obnove kuća i infrastrukture, vratio se zanemarljiv broj porodica, što dodatno svjedoči o dubini posljedica koje su ovi zločini ostavili.

CGO ukazuje i da su posljednje aktivnosti Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore, uključujući usvajanje Plana postupanja i izmjene Zakonika o krivičnom postupku iz juna 2024. godine, kojima je omogućeno korišćenje dokaza prikupljenih pred Haškim tribunalom i Međunarodnim rezidualnim mehanizmom, važan, iako zakašnjeli korak. Ipak, ostaje otvoreno pitanje da li je riječ o istinskoj posvećenosti pravdi ili pokušaju ispunjavanja obaveza u okviru Poglavlja 23 u procesu pristupanja EU.

Dodatni problem predstavlja protok vremena, jer svjedoci i žrtve umiru, a sjećanja blijede, što dodatno otežava utvrđivanje odgovornosti.

CGO upozorava i da je zločin u Bukovici i dalje nedovoljno zastupljen u obrazovnom sistemu. Prema istraživanjima, manje od polovine građana (49,7%) smatra da su se ratni zločini desili na teritoriji Crne Gore, dok među mladima 38,6% vjeruje da ih je bilo, a svega 42,5% od tog broja zna za zločin u Bukovici.

Iz CGO-a poručuju da vladavina prava podrazumijeva dosljedno i nepristrasno procesuiranje svih ratnih zločina, bez obzira na vremensku distancu ili politički kontekst, te da efikasno utvrđivanje odgovornosti i njegovanje kulture sjećanja ostaju ključni preduslovi za jačanje povjerenja u institucije i izgradnju demokratskog društva.