Fidelity: Ko je platio izdavanje zbirke poezije direktorice Biblioteke „Radosav Ljumović“?

Konsultantska kuća Fidelity Consulting saopštila je da nova zbirka poezije direktorice Narodne biblioteke „Radosav Ljumović“ Slavice Ilinčić otvara pitanja mogućeg sukoba interesa, tražeći odgovore o tome ko je finansirao izdavanje knjige i da li je autorka eventualno primila honorar od izdavačke kuće koja godinama posluje sa ustanovom kojom rukovodi.

- U Podgorici se, 2025. godine, nekako tiho i bez tenderske dokumentacije, pojavila nova zbirka poezije: „Lovac na vjetar" Slavice Ilinčić. Priznajemo, naslov obećava melanholiju, uzaludnost, čovjekovu vječnu potjeru za neuhvatljivim; sve ono što dobra poezija duguje čitaocu. I mi bismo se, časna riječ, rado bavili stihovima. Ali onda smo, profesionalna deformacija, pročitali impresum. A tamo piše: izdavanje i proizvodnja Beograd, Kosmos izdavaštvo; Podgorica, Nova knjiga - navedeno je u objavi konsultantske kuće Fidelity consultung.

Fidelity se prethodnih dana bavio poslovanjem Biblioteke „Radosav Ljumović“, a danas objavljuje nastavak sa pitanjima o okolnostima pod kojima je objavljena zbirka poezije direktorice te ustanove i mogućem sukobu interesa u odnosima sa izdavačkom kućom Nova knjiga.

- Dakle ovako: direktorici Narodne biblioteke „Radosav Ljumović" zbirku poezije objavljuje Nova knjiga, ista ona kuća koja godinama pobjeđuje na spornom tenderu ustanova od 50.000 eura kojom direktorica rukovodi i koja je, sve su prilike, dobila novac za suizdavastvo Narodne biblioteke "Radosav Ljumović" kojom rukovodi autorka "Lovca na vjetar", bez tendera i konkursa - navedeno je u njihovoj objavi.

Pitaju ko je platio štampu Lovca na vjetrove? 

- Jer poezija je, kažu, besplatna kao vjetar ali štamparija u Kragujevcu nije. Papir, tiraž, povez, dizajn korica: sve to neko fakturiše i neko plaća. Pa bi bilo lijepo znati, čisto bibliografski, iz čijeg je džepa krenula ta uplata te da li je taj džep, kojim slučajem, javni - napominju u Fidelity-ju.

Još, kako su rekli, lirskije pitanje je je li bilo uplate autorskog honorara? 

- Jer ako je izdavač autorki isplatio autorski honorar  (što je, inače, sasvim normalna stvar među ljudima koji nemaju tendere jedni kod drugih) onda imamo direktoricu javne ustanove koja prima novac od firme kojoj njena ustanova dodjeljuje ugovore i transferiše novac za saizdavaštvo bez tendera i konkursa. To se u građanskom pravu zove obligacioni odnos. U Zakonu o sprječavanju korupcije zove se prijem koristi od poslovnog partnera institucije kojom rukovodiš. A u poeziji joj tepamo pjesnička sloboda - naglašeno je u objavi.

Naslov knjige je, kako kažu, briljantan jer predstavlja najiskreniji autopoetički iskaz godine. 

- „Lovac na vjetar": savršen opis svakog organa koji pokuša da rekonstruiše po kom je osnovu potpisan ugovor bez procedure. Loviš proceduru, vjetar. Loviš konkurs, vjetar. Loviš honorar: e, tu prestaje vjetar, jer honorar, za razliku od vjetra, ostavlja trag: ugovor, poreski obračun, uplatu na račun - ističe se u objavić.

U Fidelity-ju poručuju da nemaju ništa protiv toga da direktorica piše poeziju. 

- Svako ima pravo na stih i vjetar. Problem je što joj pjesme objavljuje firma kojoj njena ustanova uplaćuje javni novac, bez tendera i konkursa. To se u poeziji zove rima. U nekom drugom postupku zvaće se drugačije jer je sve javno, sve dokumentovano. Treba samo uporediti fakture - zaključeno je u objavi Fidelity consultinga, uz poruku da će nastaviti da se bave situacijom u Biblioteci.