Iković: Ekološka dozvola nepoznat pojam, Zeta sve trpi

Rijeka Zeta godinama je zagađena, a kako stvari stoje ovom se problemu i dalje ne nazire kraj. Jedan od najvećih zagovornika brige za očuvanje ove prirodne ljepotice odbornik pokreta Preokret u SO Danilovgrad i ekološki aktivista Vuk Iković za M portal kaže da je na posljednjoj sjednici Skupštine opštine zahtijevao da se donese odluka o formiranju tima, koji će sačinjavati predstavnici klubova odbornika, te da komisija potom istraži način poslovanja dva privredna subjekta, koja je označio kao glavne zagađivače ove ravničarske rijeke.

- Ovdje su dva glavna zagađivača koja prave mjesecima unazad probleme. Inače, zavisno od toga kojim kapacijetom rade, taj problem je prisutan godinama. Radi se o klanici „Primato P“, čiji je vlasnik Miloš Vučurović. Ova firma inače posluje na nekoliko adresa od Herceg-Novo preko Podgrice do Danilograda- napominje Iković.

Problem sa klanicom je u tome što se odpadne vode iz nje ne prečišćavaju pa krv direktno završava u rijeku Zetu.

- Nedavno sam objavio slike, pa sam često na mjestu izlivanja odpadnih voda, jer pišem inspekciji za vode i ekološkoj i sanitarnoj- ističe Iković.

Drugi zagađivač prema Ikovićevim riječima je „Naša farma“, nekadašnja Farma svinja Spuž, a koja je oko godinu unazad vlasništvo „Voli trade“. On tvrdi da ova farma nema ključne saglesnosti i dozvole neophodne za rad. 

- Ne postoji ni ekološka saglasnost, niti saglasnost u shodnom zakonu o integracionom sprečavanju zagređenja, a nemaju ni saglesnost za dva bazena u kojima se odlaže đubrivo. Prilikom iole većih padavina sadržaj bazena se izliva u potok koji završava u ponor, a ponor je podzemnim vodama vezan za sistem izvora odakle se Mareza napaja vodom- navodi Iković.

Dodaje da je prije oko godinu dana, kada je ova farma počela sa radom, otišao na sastanak kod njih. Tom ih je prilikom, kako je kazao, podsjetio na to na kakvoj lokaciji rade i ukazao im na to kakve zakonske obaveze imaju, budući da su otvorili takvu farmu.

Pored ostalog im je savjetovao kako najbrže da uđu u proceduru da građanima ne bi uzrokovali probleme, odnosno da ni oni sami ne bi imali probleme od strane građana.

- Međutim prošlo je godinu dana, a oni nisu ušli u proceduru dobijanja takvih ekoloških dozvola. Pomenuta ekološka dozvola je vezana za čitav niz ostalih procedura, jer oni ako ne znaju tehnologiju proizvodnje hrane, znači ako ne znaju koji je tip tehnologije proizvodnje hrane i što treba od sanitarnih uslova da ispune, onda ne mogu da ispune ni ekološke obaveze- smatra Iković.

Prema njegovim riječima nedavno je sarađivano i sa kolegama iz Crnogorskog društva ekologa, koje je upravo završilo projekat „Zeta kroz objektiv“. Ovaj projekat je obuhvatio analize vode rijeke Zete na više mjesta. To je istraživanje pokazalo ono što se i očekivalo, da je tamo gdje se izliva otpadna voda iz klanice rijeka zagađena.

- Prekršen je kvalitet vode koji je propisan odlukom o kvalitetu ispuštanja komunalnih odpadnih voda, tj. ispuštanih voda koje izlaze bilo iz stambenih ili ispuštanih objekata. Na par drugih mjesta gdje je urađenio uzorkovanje vode pokazalo se da je voda ispravna za tehničke potrebe- kazao je Iković.

Zagađenju Zete, prema njegovim riječima, nažalost doprinose i otpadne vode iz dvije glavne aglomeracije. To je centar grada, Danilograd, a tu je i gradsko naselje Spuž, gdje otpadne vode zavrašavaju u septičkim jamama.

Iković pojašnjava da ove jame nijesu vodonepropusne i kada se napune ili prilikom velikih atmosferskih padovina dolazi do njihovog izlivanja, a samim tim i zagađenja.

- Imate mjesto gdje se iz glavnih najvećih septičkih jama u Danilogradu vode izlivaju, ulaze u jedan atmosferski kanal, dakle direktno odlaze u rijeku. Iz tog dijela grada izbjegavaju taj dio Zete i tamo se više niko ne kupa- kazao je Iković.

On međutim smatra da ovaj problem nije nerješiv, te ukazuje na to gdje bi se moglo nazirati njegovo rješenje.

- Znači ako nemamo uređaj za odpadne vode, možemo da ugradimo adekvatan bioprečišćivač od 20.000-30.000 eura u zavisnosti od broja stanovnika, koji koristi te septičke jame. Postoje i druga tehnička rješenja kao što je tretiranje te odpadne vode direktno u samoj septičkoj jami, gdje se uz korišćenje bio i hemijeskog tretmana ili u kombinaciji jednog i drugog, vrši tretman te fekalne otpadne vode i samim tim ona izlazi prečišćena, razgrađena, prihvatljiva za recipient, odnosno rijeku- objašnjava sagovrnik Iković.

Ocijenjuje pored ostalog i da vlasti nijesu sa građanima na valjan način iskomunicirale ovu problematiku. Da su to bolje uradili vlasnici objekata bi znali da mogu da ugrade bioseptik, odnosno septičku jamu koja ima model prečišćavanja otpadne vode i da na kraju ostaje samo suvi materijal ili fekalni mulj. To je, kako on navodi, uređaj koji u zavisnosti od broja članova domaćinstva košta od tri do deset hiljada eura. Nema izlivanja, a mnogo je higijenski bolje, urednije, pri tome nema neprijatnih mirisa.

- Namjerno je izbjegnuto da vlasnici stambenih objekata iz septičkih jama ne moraju to da prazne, ali da smo, recimo, u jednoj uređenoj državi morala bi svaka porodica da plati pražnjenje septičke jame. Kao što im dolazi račun za otpad, tako bi dolazio i račun za pražnanje septičke jame- zaključuje Iković.