Ljekarska komora o slučaju botoks: Licenca nije formalnost, a lijek nabavljen „iz ruke u ruku“ nije terapija
Svako ko je učestvovao u nabavci, prodaji i primjeni takvog preparata mora odgovarati u skladu sa svojom ulogom. Pravosudni sistem koji ove činjenice ne cijeni potpuno, ozbiljno i u njihovoj međusobnoj vezi rizikuje da očigledno opasno ponašanje pretvori u prihvatljiv obrazac i da, umjesto zaštite pacijenata, pruži opravdanje onima koji su njihovo zdravlje podredili zaradi - navodi sse un saopštenju Ljekarske komore
Ljekarska komora Crne Gore, kao profesionalna organizacija ljekara Crne Gore, najoštrije osuđuje pokušaj da se ovaj slučaj svede na administrativne propuste i nedostatak dokaza da je sporni preparat bio štetan.
- Ovdje nije riječ o bezazlenom kršenju procedure. Riječ je o svjesnom pružanju zdravstvenih usluga bez licence i ubrizgavanju pacijentkinjama preparata koji je nezakonito unesen u Crnu Goru, nabavljen van kontrolisanog lanca distribucije i bez pouzdanih dokaza o porijeklu, autentičnosti i ispravnosti - navode iz Ljekarske komore.
Kako navode Sud je pogrešno iz činjenice da je Juliji Kušnerevoj priznata inostrana obrazovna isprava izveo zaključak koji ostavlja utisak da je ona time stekla pravo da radi kao ljekar u Crnoj Gori. Priznavanje strane diplome, dodaju, nije licenca za rad. Ono potvrđuje, kako kažu, postojanje obrazovne isprave i stečenog nivoa obrazovanja, ali ne zamjenjuje izjednačavanje stručne kvalifikacije, eventualne dopunske ispite, stručni ispit, propisano poznavanje crnogorskog jezika i licencu nadležne komore.
- Kušnereva može imati diplomu i zvanje stečeno u državi iz koje dolazi, ali u vrijeme obavljanja predmetnih intervencija nije bila licencirani doktor medicine ovlašćen za neposredan rad sa pacijentima u Crnoj Gori. Čak i ako postojanje diplome može biti značajno za usku krivičnopravnu kvalifikaciju nadriljekarstva, ono njen rad ne čini ni zakonitim, ni dozvoljenim, ni bezbjednim. Kao osoba sa medicinskim obrazovanjem, Kušnereva je morala znati da bez licence nema pravo da obavlja medicinske intervencije. Uprkos tome, odlučila je da radi. Svako pojedinačno ubrizgavanje bilo je nova i svjesna odluka da se postupi mimo sistema zdravstvene zaštite i njegovih osnovnih mehanizama kontrole - saopštili su.
Kako ističu, Kušnereva je znala i od koga preuzima preparat. Nije ga, kažu, nabavljala od ovlašćenog uvoznika, apoteke ili registrovanog distributera, već od lica koje nije imalo dozvolu za promet ljekovima. Znala je, ili kao medicinski obrazovana osoba nije mogla da ne zna, da za takav preparat ne postoji pouzdana garancija porijekla, autentičnosti, sastava, broja serije, načina transporta, uslova čuvanja i ispravnosti.
- Prema navodima iz javnog izvještavanja, nabavljač nije znao da li je riječ o originalnom proizvodu, već je očekivao da ga Kušnereva provjeri, nakon čega mu je ona navodno saopštila da je preparat „dobar i originalan“. Na osnovu čega je to mogla tvrditi kada nije postojala dokumentacija koja bi omogućila stručnu i institucionalnu provjeru? Lično uvjerenje nije laboratorijska analiza, a izgovorena tvrdnja da je neki preparat originalan ne može zamijeniti dokaz o njegovom porijeklu i ispravnosti. Za takvo postupanje postojao je jasan motiv – zarada. Kušnereva nije pružala hitnu medicinsku pomoć niti je djelovala u stanju medicinske nužde. Obavljala je komercijalne estetske intervencije radi sticanja lične materijalne koristi. Korist je bila njena, dok su rizik snosile pacijentkinje, a nakon pojave komplikacija i javni zdravstveni sistem - saopštili su iz Komore.
Navode da su propisi, licenca, kontrolisana nabavka lijeka i bezbjednost pacijentkinja potisnuti radi profita. To dodatno, kažu, potvrđuje svjesnu prirodu postupanja i isključuje pokušaj da se cijeli slučaj predstavi kao obična nepažnja ili administrativni previd.
Svako može, kako naglašavaju, odlučivati šta će učiniti sa sopstvenim tijelom. Niko, međutim, nema pravo da neprovjeren preparat ubrizgava drugom čovjeku i da ga izlaže riziku koji nije mogao svjesno i informisano prihvatiti.