Mihailović: Nemamo se čime pohvaliti kada je riječ o institucionalnoj podršci

Institucionalna podrška djeci žrtvama seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja i njihovim porodicama u Crnoj Gori redovno izostaje, tako da su djeca i njihove familije, prepušteni sebi da se nose sa posljedicama preživljenih trauma, ali i sa dodatnim stresom izazavnim sudskim presudama koje su blage, a nerijetko i oslobađajuće, što žrtve dodatno stugmatizuje.

Ovih dana u žiži je slučaj starca koji danas ima 83 godine i koji je prije tri godine seksualno zlostavljao tada sedmogodišnju djevojčicu, s čijom porodicom je u rođačkim vezama, a i prvi im je komšija. Viši sud u Bijelom Polju, sudija Dragan Mrdak u dva navrata ga je u prethodnih tri godine oslobađao optužbe za nedozvoljene polne radnje, pa je Apelacioni sud treći put sam presudio i osudio ga na pet godina zatvora.

Postupak ni ovom presudom nije pravosnažno okončan, tako da djevojčicu i njenu porodicu čeka još neizvjesnosti, a u procesu suočavanja sa traumom su, kako je Portalu ETV juče rekla njena majka, bukvalno sami, bez institucionalne podrške. Kazala je da su uz njih prethodne tri godine jedino bili predstavnici Udruženja Roditelji.

- Više puta smo tražili od nadležnih da reaguju donošenjem jedinstvenog obavezujućeg uputstva za postupanje u slučajevima seksualnog zlostavljanja djece, koje bi primjenjivali svi nadležni u tom lancu - od policije, do tužilaštava, sudija, stručnih radnika... To se za sada nije desilo i oni ni ne vide potrebu za tim. Suština svega je da nam u ovoj oblasti treba hitna promjena u senzibilisanosti mnogih koji postupaju u ovim slučajevina kako bi počeli da primjenjuju i propise i zakone koji nijesu apsolutno loši, već ih ne implementiramo – istakla je za Portal ETV direktorica Udruženja Roditelji Kristina Mihailović.

Kaže da se na osnovu svjedočenja roditelja čija su djeca prošla kroz seksualno zlostavljanje može zaključiti da je situacija slična u cijeloj Crnoj Gori i da se nemamo čime pohvaliti kada je riječ o institucionalnoj podršci.

- Pri tom mislimo na izostanak prvenstveno psihološke podrške djeci žrtvama, ali i njihovim porodicama koje prolaze kroz mučne postupke. To je posebno izraženo u manjim sredinama, na sjeveru naše države, gdje su ove usluge i inače dostupne u manjoj mjeri, a slučajeva seksualnog zlostavljanja nema manje nego u drugim krajevima Crne Gore. Česti su slučajevi da porodice nijesu u mogućnosti da same finansiraju pomoć psihologa, niti usluge advokata. Podrška centara za socijalni rad u ovakvim slučajevima, iako jasno definisana, veoma rijetko stigne do porodice – upozorava Mihailović.

Podsjeća da su roditelji tada sedmogodišnje djevojčice nakon što su prije tri godine prijavile starca, koji im je komšija i rođak i koji je dvije godine zlostavljao njihovu kćer, dobili samo jedan poziv od zapošljenih u lokalnom Centru za socijalno staranje i pitanje: „Kako ste?“.

- Kada prijave sumnje na seksualno zlostavljanje djeteta roditelji često ostaju uskraćeni za osnovne informacije - koja su njihova prava i kakvi su protokoli o postupanju. Prepušteni su sami sebi, često i obeshrabreni, uz opaske da uzalud podnose prijave. Posljednjim izmjenama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, usvojenim krajem prošle godine, predviđeno je da ovo pravo mogu ostvariti i žrtve krivičnih djela protiv polne slobode. Međutim, rostielji često ostaju uskraćeni za tu informaciju – kaže Mihailović.

U Udruženju su dolazili i do saznanja da službenici policije nijesu nekada roditelje upućivali da se mora odraditi obavezan ginekološki pregled djeteta, iako se radilo o nedozvoljenim polnim radnjama i obljubi.

- Bilo je situacija u kojima se djeca ispituju mimo svih procedura, više puta, bez prisustva stručnih radnika, da se žrtva srijeće sa osumnjičenim u hodniku policijske stanice, da se kasnije u sudskim postupcima djeca žrtve, uprkos mišljenju Stručne službe Tužilaštva, opet pozivaju da daju izjave… Mnogo je propusta u istražnim radnjama i mnogo oslanjanja na neadekvatnu sudsku praksu, a najmanje izgleda brige o interesima djece – upozorava sagovornica Portala ETV.

Objašnjava da osim problema na koje nailaze u institucijama, djeca žrtve seksualnog zlostavljanja i njihove porodice imaju dodatno teška iskustva kada su osumnjičeni počinioci osobe iz najbližeg okruženja - članovi porodice, komšije, osobe u koje su ta djeca nekada imali povjerenje…

- Nastavak života u istom okruženju nerijetko dovodi do sekundarne viktimizacije djeteta, a posebno su izraženi pritisci okoline koje oni osjećaju svakodnevno. Umjesto da budu zaštićena, djeca žrtve seksualnog nasilja bivaju dodatno obilježena – zaključila je Mihailović.

Majka djevojčice koja je bila žrtva svog rođaka ispričala je juče za Portal ETV da je njeno dijete čak pet puta saslušavano.

- Morala je pet puta da daje izjave i prolazi kroz stres. Prvi put je saslušavana u policiji, gdje, inače radi sin ovoga čovjeka, pa je saslušavala sudska vještakinja, pa dva psihologa i na kraju je morala da svjedoči na sudu, kada je odbila da odgovara na pitanja. Strašno. Užasan stres i za nju i za nas – kazala je ona.

Kako smo objavili, ogorčena je na postupanje Višeg suda u Bijelom Polju i sudije Mrdaka i vjeruje da će presuda Apelacionog suda biti konačna i potvrđena.

- Kao porodica nijesmo imali nikakvu institucionalnu podršku, niti naša djevojčica. Uz nas su sve vrijeme jedino bili predstavnici Udruženja „Roditelji“ na čemu smo im zahvalni – kazala je naša sagovornica.